• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (162263)
• Povratničke tegobe Hrvata (161609)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (93371)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (88684)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Proširuje se odgovornost za zločine nad Hrvatima Bugojna

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9572
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Domovinski Rat » Uz 18. obljetnicu ratnog zločina u Vrcima

Uz 18. obljetnicu ratnog zločina u Vrcima

Kolekciju zločina muslimanska Armija RBiH povećala je zločinom počinjenim 22. travnja 1993. nad Stojom i Anom Kožul i Ivanom Stanićem u selu Vrci, zaselak Barakovići, te Katom Kaleb i srpskim bračnim parom Đokom i Petrom Ristić u Gornjim Nevizdracima.

Anu i Stoju Kožul okrutno su ubili nakon povratka iz neuspješnog živog štita prema pripadnicima HVO-a u zaseoku Dol sela Vrci, a Ivana Stanića na kućnom pragu. Posmrtni ostatci Stoje, Ane i Ivana pokopani su tjedan dana nakon ubojstva u katoličkom groblju Zelenak u selu Vrci, gdje je pokopana i Kata Kaleb nakon ekshumacije iz vrta pored svoje kuće u Gornjim Nevizdracima 15. rujna 1999. godine.

U neravnopravnoj i grčevitoj borbi za svoje, svojih obitelji i svog hrvatskog naroda živote, u selu Vrci pripadnici muslimanske Armije RBiH i mudžahedini okrutno su u rovu ubili Miru Stanića i ranili Ivana Dragića, koji je nakon tri dana teških muka umro, dok je od granate u podrumu kuće punca Mate Dragića poginuo Marinko Krezić.

O muslimanskoj nehumanosti i prijevari svjedoči napad na prvi i posljednji konvoj upućen u Vrce s humanitarnom pomoći, te evakuacije ranjenih i bolesnih hrvatskih civila i vojnika iz Vrca. Taj humanitarni konvoj je dogovorom generala Milivoja Petkovića i generala Sefera Halilovića u Vrce krenuo iz Jablanice preko Kostajnice i Gornjih Nevizdraka 4. svibnja 1993. godine pod zapovjedništvom pukovnika dr. Tugomira Gverića. Unatoč dogovoru i pratnji UNPROFOR–a, vojnih promatrača i mješovitog povjerenstva muslimanske Armije RBiH i HVO-a sudionici konvoja hrvatske nacionalnosti višesatno su maltretirani na punktovima muslimanske Armije RBiH. U konvoju su bili dr. Safet Ćibo, pukovnik Vehbija Karić, pukovnik dr. Tugomir Gverić, Jerko Radić, pukovnik Ilija Filipović, pukovnik dr. Jadranko Barišić, pukovnik Stanko Marić, pukovnik Božo Raguž, dr. Alija Šuko i dr. Mirsad Džajić.

U konvoju je bilo devet sanitetskih vozila HVO-a, dva sanitetska vozila muslimanske Armije RBiH i dva kamiona HVO-a. Zbog minirane ceste i napada snajperima i PAM–ovima, konvoj je vraćen iz Gornjih Nevizdraka ne izvršivši svoju humanu zadaću. Odgovorni s muslimanske strane, dr. Safet Ćibo i Vehbija Karić, nikada nisu kažnjeni zbog žrtava prouzročenih nedolaskom konvoja na Vrce. Pripadnici HVO-a i hrvatski civili na Vrcima su se predali pripadnicima muslimanske Armije RBiH brigade Neretvica 26. svibnja 1993. u skladu s dogovorom zapovjednika Hasana Hakalovića i Ilije Kaleba. Bio je to neočekivani rođendanski dar Hakaloviću. Nakon održanih pregovora o predaji, pismeni dogovor između Gorana Livaje i Željka Rajiča s hrvatske, i vojnika s muslimanske strane, donio je Ilija Stanić iz Strgonica Iliji Kalebu na Skukricu.

Ivica Kožul, Ilijin iz zaseoka Barakovići, sluteći što će se dogoditi nije se htio predati, već je spas preplivavanjem Nevizdračkog zaliva Jablaničkog jezera našao u Donjim Nevizdracima. Dogovor o odlasku vojnika i civila s Vrca na prostore pod nadzorom HVOa u Klisu, Hasan Hakalović je pogazio. Vojnici iz Vrca nakon razoružanja u Boždarevićima zatvoreni su u kuću sestara Turić, Mande, Dome i Kate, a civili u hrvatskim kućama u Gornjim Višnjevicama. Odmah nakon predaje uslijedilo je pljačkanje, devastiranje i paljene hrvatske imovine koja do tada
nije bila uništena.

Nakon što vojnici HVO-a s Vrca, na nagovor dr. Safeta Ćibe, nisu htjeli pristupiti muslimanskoj Armiji RBiH, prebačeni su u logor u Konjic, a Zvonko Dragić, Ante i Goran Livaja, Ilija Kaleb i Zoran Milos u logor muslimanske Armije RBiH u OŠ Ramski partizanski odred u Parsoviće, a zatim u ljekarnu i kuću Jake Tomića u Buturović Polju te Muzej socijalističke revolucije Bitka za ranjenike u Jablanici. U Donjoj Jablanici je okrutno ubijen Zoran Milos, a Ilija Kaleb teško ranjen prebačen u jablaničku bolnicu.

Ne mogavši psihički podnijeti okruženje, prije predaje iz zaseoka Dol sa sinom Mariom, Nada Livaja, Anđelkova supruga, otišla je u Lisičiće. Predaju vojnika HVO-a s Vrca, vojnici Zulfikara Ali Špage Zuke ucjenjivali su ubojstvom Katice i Augustina Livaje, Goranove supruge i sina, te obitelji Zorana Kneževića. U tom cilju koristili su za živi štit prema pripadnicima HVO-a osim Stoje i Ane Kožul i hrvatske zatočenike iz logora u kavani Studenac na Pokojištu i Športske dvorane u Konjicu. Osim spomenutih okrutnih smrti na Vrcima je rođen i jedan život šest dana uoči predaje. U kući Ante Livaje u zaseoku Dol, supruga Mate Rajiča, Ružica, rodila je kći Mateu, koja će ostati upisana kao posljednje hrvatsko dijete rođeno u Vrcima u 20. stoljeću. Danas ona s obitelji poput brojnih drugih hrvatskih obitelji živi u Švedskoj i drugim europskim, američkim i australskim državama dok naredbodavci u liku dr. Safeta Ćibe i počinitelji ratnih zločina slobodno šeću općinom Konjic, Hercegovinom i Hrvatskom.