RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Bosanski poslovi srpskog švercera oružja Đorđa Tešića

Napisano 07.10.2011. 11:14

Švercersko „Bratstvo“ i jedinstvo

U akciji Bezbednosno-informativne agencije i MUP-a Srbije u Beogradu je 19. rujna, zbog šverca minobacača u Južni Sudan, uhićen ĐORĐE TEŠIĆ, rođeni stric i poslovni mentor SLOBODANA TEŠIĆA, ozloglašenog trgovca oružjem, koji se zbog kršenja međunarodnih sankcije već desetak godina nalazi na „crnoj listi“ Ujedinjenih naroda; Slobodna Bosna otkriva kako je Đorđe Tešić, zajedno s bratićem Slobodanom, preuzeo monopol na prodaju naoružanja iz BiH i tko su bili njegovi najvažniji poslovni partneri u krajnje sumnjivim i izvoznim poslovima

Bosanski poslovi srpskog švercera oružja Đorđa Tešića

Đorđe Tešić je financirao proizvodnju minobacača i isplatu plaća radnicima „Bratstva“ iz Novog Travnika!

Piše: Suzana Mijatović, Slobodna Bosna

Kada su u proljeće ove godine Nezavisne novine „ekskluzivno“ objavile popis blizu pet tisuća telefonskih brojeva građana koje su, navodno nelegalno, prisluškivali agenti Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA-e), na tom se spisku našlo i ime Đorđa Tešića, srbijanskog državljanina porijeklom iz BiH, kojeg su banjalučki novinari, dakako nimalo slučajno, pokušali predstaviti kao još jednu „žrtvu sarajevskih špijuna“. U kratkom telefonskom razgovoru, a nakon upozorenja novinara Nezavisnih novina da ga OSA prisluškuje, uzrujani se Tešić naivno zapitao: „Zašto mene da prisluškuju, nemam pojma, nisam u nikakvim kriminalnim vodama i stvarno ne znam čime se rukovode te službe?“.
Odgovor je dobio pet mjeseci kasnije, ali ne iz Sarajeva, nego iz Beograda, gdje je uhapšen 19. rujna, u akciji Bezbednosno-informativne agencije (BIA-e) i MUP-a Srbije, koji su Tešića pratili i prisluškivali mjesecima. Vijest o hapšenju Đorđa Tešića i sedmorice njegovih bliskih suradnika, zbog šverca oružja u Južni Sudan, u Nezavisnim novinama je, očekivano, prešućena. 

POSAO SA SUDANCIMA VRIJEDAN DVA MILIJUNA DOLARA

Prema pisanju srbijanskih medija, Đorđe Tešić je kao vlasnik i direktor beogradske tvrtke Mikro,  koja je registrirana za trgovinu naoružanjem i vojnom opremom, početkom 2009. godine s kupcima iz Sudana dogovorio prodaju vojne opreme u vrijednosti dva milijuna američkih dolara. Potom je angažirao trojicu umirovljenih inženjera iz Vojno-tehničkog instituta u Beogradu: Miodraga Đuričina, Momira Gaćešu i Milana Gajića kako bi izradili sofisticirani sistem za upravljanje vatrom minobacačkih baterija, sastavljen od hardverske i softverske komponente, te dvojicu Slovenaca: Franca Kunšiča i Miroslava Nagliča. Šestog uhapšenog kompanjona, direktora poduzeća Hipel-tek Duška Kujundžića, Tešić je zaposlio kako bi organizirao nabavku kućišta, nogara i kablova iz Kraljeva, ali i radi ilegalne kupovine pojedinih dijelova vojne opreme iz Slovenije. Sedmi član njegove kriminalne grupe Đuro Kresović bio je zadužen da preko svog poduzeća MTL sistem iz Zrenjanina primi i montira vojne uređaje, a onda pod lažnom deklaracijom, kao dijelove geodetske opreme, isporuči jednoj kompaniji u Sudanu. Podsjetimo da je Rezolucijama Ujedinjenih naroda 1556 i 1591 Sudanu uvedena zabrana isporuke oružja i vojne opreme. Rješenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu Đorđu Tešiću i sedmorici njegovih poslovnih partnera određen je jednomjesečni pritvor. Srbijanska policija je protiv njih podnijela kaznene prijave zbog kršenja sankcija uvedenih od međunarodnih organizacije i nedozvoljene proizvodnje, držanja, nošenja i prometa oružja i eksplozivnih materija.
I mada je Đorđe Tešić od 1992. živio i radio u Srbiji, nakon njegovog hapšenja i sasvim izvjesnog procesuiranja, poslovima tog međunarodnog trgovca oružjem trebali bi se, i to što prije, pozabaviti i pravosudni organi u BiH. Slobodna Bosna je prva, u jeku lažne medijske afere „prisluškivanje“ objavila da je Đorđe Tešić, inače dugogodišnji predratni direktor Tvornice konfekcije Globus u Kiseljaku, stric mnogo poznatijeg švercera oružja Slobodana Tešića, koji se na „crnoj listi“ UN-a nalazi već desetak godina. Pisali smo također da je Đorđe Tešić rodno selo Gojkovac kod Kiseljaka napustio potkraj 1992., nastavljajući biznis u Srbiji, gdje je sa sobom poveo i bratića Slobodana, do rata konduktera u lokalnom autobusnom poduzeću, uvodeći ga u poslove s trgovinom oružja, kojim je, kako sada stoje stvari, iz sjene rukovodio on sam. Slobodan Tešić se u BiH vratio 2009., nakon što je BIA stavila embargo na sve njegove aranžmane s izvozom oružja i vojne opreme iz Srbije, registrirajući u Sarajevu, odnosno Istočnom Sarajevu, novu tvrtku, Bosniaspecexport, dakako specijaliziranu za iste poslove. No, uz bratića Slobodana, početkom 2009. u BiH dolazi i njegov mentor Đorđe Tešić, uspostavljajući poslovnu suradnju s direktorom poduzeća i Bratstvo iz Novog Travnika Abazom Mandžukom. 
Informacije do kojih je došla Slobodna Bosna, istražujući bosanske poslove tog samozatajnog biznismena, ukazuju kako je Đorđe Tešić u posljednje dvije godine bio uključen u više isporuka naoružanja iz BiH koje je prodano pod sumnjivim okolnostima, krajnje upitnim kupcima, uz obavezno posredovanje off shore kompanija. Većina takvih ugovora sklopljena je s direktorom Bratstva Abazom Mandžukom, sa kojim je Đorđe Tešić uspostavio tako prisnu poslovnu suradnju da je u svojstvu „fizičkog lica“ financijski pomagao novotravničko poduzeće, kako bi se nastavio proces proizvodnje i radnicima isplatile plaće?!
Prvi poslovni ugovor između Bratstva iz Novog Travnika i Tešićeve tvrtke Mikro iz Beograda sklopljen je u veljači 2009., a odnosi se na isporuku dijelova naoružanja, vrijednih oko 420.000 eura. Međutim, iako je Tešić na račun Bratstva uplatio avans od sto tisuća eura, sve su prilike da od ugovorenog posla nije bilo ništa, budući da su ugovori bili samo fiktivni, o čemu bi, pored Tešića i Mandžuke, štošta mogla kazati i šefica računovodstva u novotravničkoj tvornici Indira Perenda. Jednako su tako sumnjivi i poslovi izvoza dijelova naoružanja iz Novog Travnika u Srbiju, gdje su navodno dorađivani u Tešićevom poduzeću (premda nema dokaza da tvrtka Mikro uopće posjeduje proizvodne kapacitete), a potom vraćeni u Bratstvo, za što, također, nema valjane dokumentacije. No, sasvim je sigurno da je Tešić bio glavni financijer proizvodnje cijelog kontingenta minobacača, koji su se u Bratstvu počeli izrađivati u svibnju 2009. Kako, međutim, tvornica Bratstvo u to vrijeme nije imala odobrenje nadležnog ministarstva za proizvodnju i izvoz minobacača, niti odgovarajuće potvrde o krajnjem korisniku, nije poznato kako je taj zajednički poslovni projekt Đorđa Tešića i Abaza Mandžuke završio. U studenom sljedeće godine, ponovno u organizaciji Đorđa Tešića, iz tvornice u Novom Travniku izvezeno je sto komada minobacača 82 milimetra i pedeset minobacača 120 milimetara koji su, prema propratnoj dokumentaciji, prodati u Jermeniju. Kao izvoznik se spominjalo poduzeće Consing Ltd Belize, a zapravo Tešićeva off shore kompanija. Ubrzo poslije iz Novog Travnika je prema Podgorici upućena naredna pošiljka rezervnih dijelova za minobacače 120 mm M75, čiji je krajnji kupac opet bio u Jermeniji. U Jermeniju je, prema ugovoru koji su 2010. potpisali Mandžuka i Tešić, odnosno kompanije Bratstvo i Consing Ltd, trebala biti izvezena još jedna pošiljka od 321 minobacača različitih kalibara, vrijednosti 765.000 eura. Ugovor je trebao biti realiziran do kraja 2010., ali je zbog kašnjenja u proizvodnji rok pomjeren za četiri mjeseca. U međuvremenu su članovi Predsjedništva BiH, zbog sumnjivih poslova Tešićevog bratića Slobodana (planirane prodaje oružja Libiji), donijeli odluku o zabrani izvoza naoružanja i vojne opreme iz BiH, tako da je milijunski aranžman Mandžuke i Tešića na koncu propao. Dodajmo tome da je plaćanje naoružanja, budući da su 2010. godine računi Bratstva bili blokirani, Tešić vršio na temelju fiktivnih ugovora o cesiji između njegove tvrtke Consing Ltd., Bratstva i Unis instituta iz Sarajeva.

POD TEŠIĆEVOM KONTROL0M I IGMAN IZ KONJICA

Premda su kriminalni poslovi njegovog bratića Slobodana Tešića u bosansko-hercegovačkoj javnosti već bili raskrinkani, za Đorđa Tešića ta činjenica nije predstavljala smetnju da u travnju ove godine posreduje u još jednom velikom izvoznom projektu Bratstva. Posrijedi je bila prodaja 350 komada minobacača i 18 haubica „Nora“ koju je novotravnička tvornica, zajedno s firmom MDI iz Podgorice, dogovorila s Ministarstvom obrane Filipina. Delegacija s Filipina boravila je u Novom Travniku sredinom travnja, dakako, u pratnji Đorđa Tešića i njegovog crnogorskog partnera Zorana Damjanovića. Znakovito je, također, da su Tešić, Mandžuka i Damjanović, dvije godine ranije, planirali na Filipinima registrirati zajedničku firmu.
Osim s Abazom Mandžukom, uhićeni srpsko-bosanski švercer naoružanja Đorđe Tešić je početkom 2011. započeo suradnju i s direktorom poduzeća Igman iz Konjica Džahidom Muratbegovićem. s kojim je dogovorio proizvodnju više od 400.000 metaka za neutvrđenog krajnjeg korisnika. Kao izvoznik municije je ponovno navedena tvrtka Consing. No, u lipnju ove godine, Đorde Tešić po prvi put nije uspio isposlovati dozvolu za izvoz naoružanja iz tvornica Bratstvo i Igman u Jermeniju, jer nije dobio suglasnost Ministarstva vanjskih poslova BiH. Prema informacijama „SB“ Tešić je, nakon pribavljanja nekoliko dozvola, valjda uvjeren kako će i taj posao glatko završiti, izvršio najavu transporta naoružanja, ne čekajući suglasnost Ministarstva vanjskih poslova, ali je neočekivano dobio negativan odgovor. Sudeći, međutim, prema urgencijama pojedinih visokopozicioniranih dužnosnika Ministarstva sigurnosti i Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, čini se da je Đorđe Tešić, baš kao i njegov bratić Slobodan, uspio razgranati brojne poslovne kontakte i za kratko vrijeme steći utjecajne prijatelje na važnim pozicijama u državnim institucija koji su im omogućili da unatoč katastrofalnoj poslovnoj reputaciji postanu glavni izvoznici oružja i vojne opreme iz BiH. 

TUŽITELJSTVO BiH –I GLUHI I SLIJEPI

Hoće li tužiteljica Lokmić-Misirača, nakon Slobodana, otvoriti istragu i protiv Đorđa Tešića

Da glavna državna tužiteljica Jadranka Lokmić-Misirača ima ambicije da se, konačno, počne ozbiljno baviti svojim poslom, nakon hapšenja Đorđa Tešića u Srbiji, već bi naložila otvaranje istrage i o njegovom angažmanu i poslovnim partnerima u BiH. No, kako istraga koju tužiteljica Lokmić-Misirača već mjesecima vodi protiv bjelosvjetskog švercera oružja Slobodana Tešića još, ni izbliza, nije dala konkretnih rezultata, uistinu je teško povjerovati da će kriminalna hobotnica koju su dvojica Tešića razgranali u BiH uskoro biti procesuirana. Tako bi, na koncu, jedina žrtva afere sa švercom oružja iz BiH mogao biti doskorašnji glavni državni tužitelj Milorad Barašin, koji je nakon objave kompromitirajućih snimaka s Slobodanom Tešićem i njegovim poslovnim ortakom Draganom Kapetinom suspendiran s te funkcije.

RASPRODAJA IMOVINE

Tešić u selu Gojkovac posjeduje imanje vrijedno više od 200.000 KM

Prema tvrdnjama nekadašnjih susjeda Đorđa Tešića, on je posljednjih godina često navraćao u rodno selo Gojkovac kod Kiseljaka, gdje je do rata, kao jedan od najimućnijih seljana (Tešić je rat dočekao kao vlasnik privatne tvrtke) imao veleIjepno imanje. Danas devastiranu kuću, predionicu i sedam dunuma zemljišta Tešić je namjeravao prodati, ali je navodno posljednju ponudu od 200.000 KM odbio, računajući kako će vrijednost njegovog imanja, budući da je u neposrednoj blizini planirana izgradnja auto-puta, značajno porasti.

| Slobodna Bosna | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi