RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Nepodnošljiva lakoća trošenja

Napisano 18.02.2010. 16:27

Jeste li ikada zamislili situaciju da nestane novca u vašoj okolici? Možda, ne da nestane, nego da ga bude vrlo malo i u ograničenim količinama? Zamislite samo, da nestane maraka, „ojera“, kuna i tko zna, kojih sve valuta, koje cirkuliraju ovim našim vrlim BH prostorima?

Hipotetski, to bi bila situacija, kada imate dobre ideje za ulaganje ili ste poduzetnik koji već ima razvijen business, a svoje proizvode ili artikle kojim trgujete nemate komu prodati. Na tržištu nema dovoljno kupaca, koji mogu platiti vama isplative količine roba, bez obzira što su potrebe za određenim dobrima i uslugama i dalje jako prisutne.

Tada radnik, sa vrhunskim vještinama i znanjima ne može adekvatno unovčiti svoj rad, jer teško dolazi do posla. Automatski i država nema dovoljno novca za investicije, javne servise i transfere socijalno najugroženijim članovima društva.

Ili jednostavno, novac cirkulira u vrlo ograničenim količinama, a ne smije se dodatno tiskati.
- Glupost, pomislit će prosječan stanovnik BiH. To se još nigdje i nikad nije dogodilo. Da nestane novca? Stvarno nemoguće.

Novac predstavlja krvotok gospodarstva. Sve činidbe u gospodarstvu imaju većinom za posljedicu plaćanje - najčešće u novcu, a svim uslugama i dobrima se iskazuju vrijednost isključivo u novcu. Ili najkraće rečeno, svi komercijalni subjekti u gospodarstvu imaju samo jedan najvažniji cilj - doći do novca. To je svrha osnivanja gospodarskih društava, njihovog poslovanja, te vlasnika i radnika u istim. Tako novac usporedo sa gospodarstvom cijelo vrijeme kruži, pokrivajući sve pore sustava. Sama srž kapitalizma.

Upravo u BiH gledamo jedan konstantan proces odljeva novca iz zemlje, koji posljednjih godina ima negativan rastući trend. Jako zabrinjavajuće i dugoročno neodrživo sa mogućim katastrofalnim posljedicama u svim društvenim poljima.

U 2008. godini, samo na osnovu razlike vrijednosti uvoza i izvoza roba, iz BiH je izašlo 9,43 mlrd. KM, a godinu prije 8,1 mlrd. KM. Možete li zamisliti, da je u 2008. godini jednostavno izašlo 9,43 mlrd. KM novca iz države samo na ime međunarodne robne razmjene? Toliko, naime više trošimo uvezene robe u odnosu na iznos koji izvezemo. Svijetu nudimo jako malo, a u mnogim branšama, nemamo što ponuditi.

Da približimo navedene vrijednosti:

Na dan 30.06.2009. godine je cirkuliralo u BH gospodarstvu novca u iznosu od 5,6 mlrd. KM (sav novac u gotovini, te sredstva po viđenju na tekućim, žiro i transakcijskim računima pravnih i fizičkih osoba). Uključujući devize po viđenju, sve oročene i štedne uloge u devizama i domaćoj valuti, novac u širem smislu je iznosio 12,4 mlrd. KM i pokrivao je potrebe nejakog gospodarstva BiH.

Zaključak je porazan. Samo robna razmjena na godišnjem nivou, nam pojede skoro sav novac u državi.

Ah, odmahnut će prosječan stanovnik BiH rukom i neće se brinuti za to. Dijaspora je jaka. Rat je osim brojnih nesreća i žalosti, donio jednu dobru stvar za gospodarstvo. Brojna dijaspora, još uvijek mnogo novca šalje rodbini i svojim najbližim u BiH. Čiste devize i u dosta visokim iznosima.

Iako ima istine u ovom svemu, evidentirani neto transferi (najveći dio se odnosi na dotacije dijaspore), u 2008. godini su iznosili malo preko 3,6 mlrd. KM. Dosta u odnosu na vrijednost BH gospodarstva, ali opet premalo da se pokrije najvažniji deficit na tekućem računu, onaj već navedeni na podračunu roba – negativnoj razlici uvoza i izvoza.

Kada u računicu uključimo račun usluga i dohotke od imovine i ulaganja u inozemstvu, koje su nešto manje stavke na tekućem računu bilance plaćanja i pozitivne su, iz BiH u svim gospodarskim transakcijama sa inozemstvom je u 2008. godini izašlo 3,68 mlrd. KM.
Ili prevedeno na jednu prosječnu obitelj, kad aktiviramo sve naše resurse i znanje, te iscijedimo rodbinu iz inozemstva, godišnje smo u debelom minusu. Previše trošimo, previše se bahatimo, a premalo zarađujemo i doprinosimo svom kućanstvu.

Što preostaje najčešće u takvim situacijama? U ekonomiji na nivou države se taj dio bilance plaćanja zove ravnanje preko kapitalnog računa.
Jednostavno prevedeno na naš svakodnevni rječnik, to znači: zaduživati se, prodavati imovinu i dijelove imovine, ili prepuštati strance da unajmljuju i koriste naše resurse, da se pokrije stalni godišnji minus bahatosti. Da se, koliko-toliko uravnoteži onaj negativan tijek novca sa inozemstvom.

U BiH je na snazi currency board u kojem svaka emisija domaće valute, mora biti pokrivena Eurima u rezervama CB BiH, sa omogućenom punom konvertibilnosti. Dakle CB BiH u svakom trenutku mora moći promijeniti domaću valutu u Euro bez ikakvih restrikcija i po strogo utvrđenom tečaju. Tiskanja novca CB BiH, jednostavno ne može biti, bez pokrića u Eurima, što stvara monetarnim vlastima vrlo ograničene manevre za izbjegavanje opisanih ekonomskih kretanja.

Na kraju, što se tiče upita sa početka ovog teksta, najvjerojatnije novca neće nestati. Ali da ćemo biti ovisni o međunarodnim kreditorima i da će biti prodani svi najvrjedniji resursi u državi – definitivno hoće. Osim političkog protektorata, paralelno se već naveliko stvara ekonomska ovisnost o strancima s jednim skoro potpunim neokolonijalnim odnosom.

Kakva je država, vjerojatno je političkim elitama i cilj prepustiti drugima svu odgovornost nad njom.


Nema komentara

Anketa

Ustavi