RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Đikić: Suludo je izjaviti da farmaceutska industrija ne želi proizvoditi lijek protiv tumora!

Napisano 09.01.2013. 13:27

Đikić: Suludo je izjaviti da farmaceutska industrija ne želi proizvoditi lijek protiv tumora!

■ Prof. dr. Ivan Đikić nakon prestižne nagrade William C. Rose za 2013. dobitnik je i njemačke nagrade Ernst Jung za medicinu

Hrvatski  znanstvenik, prof. Ivan Đikić (46), nedavno je dobio prestižnu nagradu William C. Rose za 2013. godinu, čija je novčana vrijednost 2, 5 milijuna eura i najveća je znanstvena novčana nagrada u svijetu.
Jučer je objavljeno da je dobitnik i ovogodišnje nagrade Ernst Jung za medicinu Zaklade Jung za znanost i istraživanje iz Hamburga.

„Profesoru Đikiću je pionirskim radovima na području istraživanja proteina ubikvitina pošlo za rukom stjecanje ne samo novih saznanja o osnovnim staničnim mehanizmima i molekularnim uzrocima mnogih bolesti, nego i identifikacija ciljnih proteina za razvoj novih vrsta lijekova“, stoji u obrazloženju Zaklade Jung za ovogodišnju nagradu na području medicine.

„Znanstvenik, rođen 1966. u Zagrebu, bavi se signalnim putevima proteina ubikvitina čije ime je povezano s pojmom 'sveprisutan'. I zaista se može reći da je ubikvitin od velike važnosti za istraživanje stanica“, stoji nadalje u priopćenju.

Ivan Đikić, koji na Goetheovu sveučilištu u Frankfurtu na Majni predaje biokemiju i ravnatelj je tamošnjeg instituta za biokemiju, ovogodišnju nagradu dijeli s Angelikom Amon s uglednog Tehnološkog instituta Massachusetts, koja je nagrađena zbog znanstvenih doprinosa borbi protiv raka.

Nagrada „Ernst Jung“ s 300.000 eura spada među najviše dotirane nagrade takve vrste u svijetu.
Nagrada se od 1967. dodjeljuje za poticanje pionirskog istraživanja na polju medicine koji služe otvaranju novih mogućnosti liječenja.
Zakladu je osnovao hamburški brodovlasnik i trgovac Ernst Jung.

Nagrada će biti uručena 3. svibnja u Hamburgu.

Đikić je prije nekoliko tjedana dobio i znanstveni nagradu „Gottfried Wilhelm Leibniz“, također za svoj rad na otkrivanju složenih funkcija proteina ubikvitina.

===========
Prof. Đikić je kolegama sa Portala Tomislavcity.com dao ekskluzivno intervju koji je objavljen  27. prosinca 2012. i koji u cijelosti prenosimo.

Intervju - Prof.dr. Ivan Đikić, ekskluzivno za Tomislavcity: Suludo je izjaviti da farmaceutska industrija ne želi proizvoditi lijek protiv tumora!

Hrvatski  znanstvenik, prof. Ivan Đikić (46), nedavno je dobio prestižnu nagradu William C. Rose za 2013. godinu, čija je novčana vrijednost 2, 5 milijuna eura i najveća je znanstvena novčana nagrada u svijetu. Nagradu dodjeljuje Njemačka istraživačka zaklada (DFG) , a prof. Đikić prvi je znanstvenik iz Hrvatske koji je dobio ovu nagradu.
 
Profesor Đikić rado se odazvao odgovoriti na pitanja Portala www.tomislavcity.com, iako, iskreno rečeno, nismo očekivali brzi pristanak, ponajviše zbog vremena kojega, pretpostavljali smo, prof. Đikić i nema na pretek…
 
■ Profesore Đikiću, iskreno Vam čestitamo na nagradi, ali kako stojite s vremenom ovih dana, traženi ste na sve strane?
 
Hvala na čestitkama! Vremena nikada dosta, no s dobrim planiranjem može se dosta toga postići.
 
■ Za što ste točno dobili ovu prestižnu nagradu, rečeno običnim rječnikom?
 
Za razumjevanje nastanka bolesti poput tumora i upala.
 
■ Vi sa svojim suradnicima godinama radite na otkrivanju lijeka protiv raka i u tomu napredujete iz godine u godinu, no, mediji sada objavljuju da je pronađen lijek protiv raka, ali ga farmaceutska industrija ne želi proizvoditi, jer, kao, nije isplativo? Moram priznati da mi ovo nije jasno, pa Vas molim za komentar ovakvih vijesti?
 
Sve su to iskrivljene medijske prezentacije. Farmaceutske kompanije pokušavaju stvoriti nove uspješnije lijekove protiv raznih vrsta tumora. Često nisu uspješni i postoji određena zasićenost zbog nedostatka novih metoda za uspješnije lijekove. Uz sve te muke, ulaganje ogromnih sredstava i frustracije, suludo je izjaviti da farmaceutska industrija ne želi proizvoditi lijek protiv tumora. Među farmaceutskim kompanijama postoji ogromna kompetitivnost i prva kompanija koja bi u tom uspjela postala bi planetarno bogata, a pošto je njima profit izrazito važan vjerujte da takvu šansu nikada ne bi propustili.
 
■ Do sada ste dobili brojne nagrade i priznanja, znači li Vam ova nešto posebno?
 
Svaka nagrada i priznanje su posebni za sebe. Leibnizova nagrada ima poseban značaj za prepoznatljivosti mog znanstvenog rada u Njemačkoj. U samo deset godina od dolaska uspio sam dobiti najveće i najznačajnije znanstveno priznanje u Njemačkoj, na što sam posebno ponosan.
 
■ Nećemo puno o nagradi, o tomu su svi pisali, samo još recite: kako ćete upotrijebiti taj novac?
 
Cjelokupni iznos ove osobne nagrade uložit ću u nove znanstvene projekte koje želim pokrenuti u labaratoriju u Frankfurtu, ali i dijelom u Splitu. To će biti potpuno novi projekti i nadam se da ćemo za 5 godina imati nova velika otkrića.
 
■ Redoviti ste profesora na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Goethe u Frankfurtu u Njemačkoj, gdje s obitelji i živite, a izvanredni ste profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu. Recite, kakva je sličnost/razlika biti profesor na fakultetu u Njemačkoj i Hrvatskoj?
 
Ogromna. U Njemačkoj imam dobre znanstvene uvjete, potpunu sigurnost za rad, te visoka osobna primanja. U Hrvatskoj, nažalost, profesori nemaju niti osnovne pretpostavke da budu kompetitivni na svjetskoj razini u bazičnim znanstvenim i obrazovnim potrebama.
 
■ Nedavno ste podržali izmjene Zakona o znanosti koje je predložio ministar Željko Jovanović, a Zakon ipak nije otišao u proceduru. U čemu je problem i što je to iz prijedloga Zakona što se Vama svidjelo?
 
Podržao sam i zakon koji je predlozio bivši ministar Fuchs kao i ovaj zadnji prijedlog ministra Jovanovića. Pošto sam potpuno apolitičan uopće mi nije važno tko predlaže zakon nego što je srž i cilj zakona. U sadašnjem trenutku stari zakon (nije mjenjan skoro 20 godina) donosi ogromnu štetu sustavu obrazovanja i znanosti, a najviše štete imaju mladi koji su zakinuti na svim razinama. Zakonima se pokušalo uvesti red u trošenje i nabujale beneficija profesora i pojedinih fakulteta, no pošto taj zakon pogađa lobije koji imaju direktan dodir s političarima desnog i lijevog spektra (prošle i sadašnje vlade) niti jedan zakon nije dobio šansu da bude prezentiran u Saboru. Nažalost, zbog interesa moćne manjine najviše štete trpe mladi koji u sve većem broju odlaze iz Hrvatske, jer ovdje ne vide svoju budućnost.
 
■ Godinama se pisalo i pričalo o nesporazumima između dr. Radmana i Vas. Vodili ste i javne polemike, jeste li našli zajednički jezik?
 
Želio bih korigirati vaše pitanje jer je točnije reći da se godinama pisalo o našem zajedničkom radu na stvaranju MedILSa od 2005.-2010. Volonterski sam se pridružio Institutu 2006. godine i uspješno sam radio i pomagao da se stvori neovisni Institut u Splitu koji je trebao biti legitimacija Hrvatske u svijetu znanosti. Do kraja 2009. godine naša suradnja je bila korektna, Radman se uopće nije miješao u naš rad u Splitu jer je tamo i rijetko boravio. U tom razdoblju objavio sam više radova s adresom Instituta nego sve druge grupe zajedno, te sam uložio preko 200.000 eura iz grantova u Njemačkoj u Institut.
 
Međutim, Radman se jako promijenio krajem 2009. godine, promjenio je i statut Instituta što je dovelo do toga da su mnoge grupe napustile Institut. Radman je rijetko doalzio u Split, a držao je sve rukovodeće funkcije u Institutu. Kao čovjeka i znanstvenika me posebno razočaralo što je lažnim izjavama tvrdio da mu gospodin Tedeschi i ja želimo uzeti Institut. Pokušao je prebaciti svoju neuspješnost vođenja Instituta na nas. Tom sam Institutu dao jako puno i ponosan sam na MedILS. Želim Institutu i danas najbolje. Nažalost, u dvije godine nakon što sam napustio Institut ne vidi se značajan napredak.
 
■ Redovni ste član Njemačke akademije znanosti Leopoldina, dok su u HAZU bili protiv Vašeg prijema za redovnog člana. Je li Vas to povrijedilo?
 
Članovi HAZU-a su me kandidirali, molili da se priključim i postanem član. Uvjeravali su me da sam potreban za promociju znanosti u Hrvatskoj. Nažalost, zbog različitih pozadinskih igara, prvo su me podržali u nominaciji, a potom je veliki broj pojedinaca okrenuo leđa. To je njihovo pravo. Nisam osjetljiv na neizbor u HAZU jer njihovo djelovanje više govori o članovima HAZU nego o mojoj znanstvenoj karijeri. U Njemačkoj sam član Leopoldine, prihvaćen sam kao znanstvenik, uživam u svom laboratoriju i to me čini sretnim. HAZU se treba odlučiti što želi i kuda želi voditi Akademiju u Hrvatskoj.
 
■ Po Vašim izjavama i angažmanu očito je da Vam i politika nije strana. Biste li prihvatili biti ministar zdravstva u Vladi RH? Što najviše zamjerati politici u znanosti i zdravstvu u Hrvatskoj, a o BiH Vas i ne pitamo, jer je zdravstvo ovdje katastrofalno?
 
U Vašem pitanju sažeta je potpuno kriva percepcija javnog djelovanja stručnjaka u Hrvatskoj. Tko god se usudi bilo što javno reći mora pripadati interesno jednoj ili drugoj političkoj opciji. Nepostoji duh javnog građanskog djelovanja i odgovornosti pojedinca. Stoga se i mene pokušava uvijek „ubaciti“ negdje, a ja ne pripadam politici, niti bilo kojoj stranci. Borim se samo za svoje ideale, cijenim iskrenost i znanstvenu korektnost. U svojim nastupima u javnosti nisam se libio ukazati kada su političari, posebno ministar Primorac i premijer Sanader, agresivnim medijskim manipulacijama donosili krive odluke za znanstvenike u Hrvatskoj, kao što se nisam libio kritizirati niti Radmana kada sam vidio da krivo vodi Iinstitut i nije odgovoran za uložena sredstva. Ta moja beskompromisnost me često koštala i vremena i živaca, no nakon svega sretan sam da se nisam pokolebao i da sam nastavio raditi s istim principom. Stoga me i građani percipiraju kao osobu s integritetom i stavom.
 
A što se tiče resora zdravstva u sljedećih 20 godina se ne bih uhvatio tog posla, jer mi je znanost i rad u labaratoriju puno važniji nego bilo kakva fotelja.
 
■ Vi ste završili Medicinski fakultet u Zagrebu s ocjenom 5.0, ali ste dugo bili bez posla i nakraju otišli u Ameriku. Što biste danas preporučili mladim liječnicima ili biokemičarima (kojih je sve više bez posla!) u Hrvatskoj, koji su bez posla ili znanstvenicima kojima su skromne mogućnosti napretka u karijeri? Ima li mjesta za takve u Njemačkoj, inozemstvu i kako tamo stići?
 
Točno je da nisam mogao dobiti plaćeni staž u bolnicama u Zagrebu, nakon završetka fakulteta s 5.0. No, moj odlazak u inozemstvo nije bio bijeg iz Hrvatske, nego je bio vlastita odluka da moram otići u bolje znanstvene sredine nego što je Hrvatska. Moja poruka mladima jest da odluče u sebi što žele, koji su njihovi porivi i izazovi, te da će svojim upornim i dugotrajnim radom moći te planove i ostvariti u inozemstvu ili u Hrvatskoj.
 
■ Sada ćemo malo lakših, predblagdanskih pitanja: rođeni ste u Zagrebu, a od kuda su Vam roditelji, odnosno od kuda je Vaše porijeklo?
 
Moja majka je iz Marije Bistrice u Hrvatskom Zagorju, a tata iz Uskoplja u Bosni. Rođen sam u Zagrebu, a nakon toga živjeli smo u Bugojnu, Mariji Bistrici, ponovo u Zagrebu, New Yorku, Uppsali i sada Frankfurtu.
 
■ Koliko često dolazite u Zagreb, što Vas veže za taj grad?
 
U Zagreb dolazim 3-4 puta godišnje posjetiti obitelj: moju sestru, suprugine roditelje, posebno za Božić i Uskrs, često dolazim na predavanja. Uz Zagreb me vežu obiteljske i prijateljske spone i uvijek je lijepo vratiti se u mjesto rođenja, te se prisjetiti gimnazijskih i studenskih dana koje sam proveo u Zagrebu.
 
■ Imate li Vi uopće slobodnog vremena? Ako ga imate kako ga i gdje provodite, kako se najbolje odmorite, opustite od napornog rada?
 
Uz znanost i obitelj malo je slobodnog vremena za opuštanje. Međutim, za sport i putovanja uvijek nađem vremena. Osobno sam sretan s takvim tempom i potrebno je samo zdravlje da tako mogu nastaviti i u budućnosti.
 
■ Jeste li ikada bili u Tomislavgradu ili upoznali nekoga iz tog grada gdje imate mnogo prezimenjaka? Ako niste, biste li željeli posjetiti Tomislavgrad?
 
Nisam bio u Tomislavgradu, želio bih ga posjetiti. Poznajem Vlatka Đikića koji živi u Zagrebu (njegova obitelj je iz Tomislavgrada). Vlatko je studirao s mojim bratom i održavamo kontakte i danas.
 
■ Koliko slobodnih dana imate za predstojeće blagdane i kako ih planirate provesti?
 
Provest ću s obitelji 7 dana za Božić u Zagrebu, 6 dana za Novu godinu u Frankfurtu i 7 dana u siječnju na zimskom odmoru s cijelom obitelji.
 
■ Na kraju, profesore Đikiću, koju biste poruku poslali čitateljima TC?

Da je vrijedno žrtvovati se za vlastite ideale i da se s dugotrajnim radom može puno postići.
I još: sretan Božić i Nova godina svim čitateljima TC!
 
| www.tomislavcity.com |


Nema komentara

Anketa

Ustavi