RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Kraj jedne framaške godine...

Napisano 17.06.2012. 12:06

Kraj jedne framaške godine...

Iščitavajući ovih dana različite naslove i sadržaje na internetskim portalima naiđoh na tekst pod naslovom  Potrebno je ulagati u mladost. Izjava ili vijest koja vjerojatno nije imala dubljeg odjeka u društvu, ponukala me na razmišljanje. Naime, razmišljajući o mladosti sjetih se nasmijanih i veselih lica, nepoznatih po grandioznim djelima, ali poznatih po zrncima ljubavi koja isprepletena stvaraju jedan lijepi mozaik. O čemu je riječ? Riječ je o mladim ljudima, različitima po obrazovanju, dobi, spolu i izgledu, ali ujedinjenima oko jednoga cilja: svjedočiti svoj kršćanski život u jednom društvu i gradu na način kako je to činio sveti Franjo. Riječ je naravno o mojim dragim framašima i framašicima koji su se tijekom protekle godine svake nedjelje okupljali na večernjim misama, a poslije euharistijskog slavlja na svojim redovitim susretima u samostanu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla u Tuzli gdje su kroz ples, pjesmu, igru i raznovrsne razgovore pokušavali produbiti svoj kršćanski identitet, a Božju riječ čitati i živjeti u vremenu u kojem žive.

Elem, jedna se framaška godina završava. Bliže se zasluženi raspusti za srednjoškolce, a studentima ostaje vremena da zagriju stolicu pripremajući se za ispite. Dakle, kao i obično, sa zvukom zvona koje označava kraj školske godine i moji dragi framaši završavaju s jednom framaškom godinom. Prisjećam se početaka u devetom mjesecu, okupljenih već poznatih lica, ali i pokojeg nepoznatoga koje se odlučilo vidjeti što to ovi mladi ljudi čine i zašto se okupljaju, što to oni rade. Iznenađuje činjenica kako je teško riječima opisati sve ono što se za to vrijeme događalo. Možda zbog toga što ljubav prema Kristu kojom je odisala ova framaška godina i ne želi biti opisivana, nego življena. U kojoj su mjeri u tome ovi mladi ljudi uspjeli ne bih na ovom mjestu ocjenjivao, ali sa sigurnošću mogu reći da su se trudili svoj život posvetiti Kristu, te su se često nakon lutanja i pronalaženja vlastitog poziva i poslanja u svijetu vraćali ponovno u Crkvu kako bi Bogu zahvalili na svemu što im je darovao.

Da ne duljim, pokušat ću spomenuti neke bitne dijelove koje su učinili ovu framašku godinu zanimljivom i posebnom. Poveznica koja je spajala kraj prošle framaške godine s početkom ove (tada nove, a danas već na izmaku) u devetom mjesecu zasigurno je Franjevački hod u Osječkom područnom bratstvu. Taj neopisivi doživljaj moglo je iskusiti naših četvero framaša koji su proveli deset nezaboravnih dana na putu kroz Slavoniju prema konačnom odredištu: Porcijunkuli u Asizu. Premda je ovo bila duhovna obnova za njih četvero, već početkom nove framaške godine u devetom mjesecu trebalo je osmisliti treću po redu duhovnu obnovu u Drijenči. Našli su se pred teškim zadatkom: osmisliti duhovnu obnovu ne samo za framaše iz Tuzle nego i za one iz Drijenče, te za mlade iz Dubrava koji su nam se ove godine pridružili na duhovnoj obnovi. Tako je u jednoj maloj župi koja broji oko 300 vjernika kroz tri dana bilo okupljeno oko 50 mladih koji su se željeli duhovno spremiti ne samo za početak framaške nego i za početak nove školske godine. Otprilike u isto vrijeme spremali smo se za sportski susret područnog bratstva Bosne Srebrene. Iako nismo zabilježili neke zapažene sportske rezultate, ipak možemo reći da je i taj sprotski susret uspio, budući da je za nas najveća dragocjenost susret s drugim Framama iz Bosne Srebrene, te zajedničko sudjelovanje na euharistijskim slavljima, u pjevanju i plesanju.

I dođe nam tako deseti mjesec... Već je svima poznato da desetim mjesecom započinju primanja i obećanja naših dragih framaša i prijatelja iz Osječkog područnog bratstva. Pokušavali smo svako bratstvo bodriti svojom nazočnošću na svetim misama kroz molitvu kako bi riječi „Evo me“ koje framaši izgovore imale istinskog odjeka u njihovom svakodnevnom životu. Naravno, za nas još važniji događaj početkom studenog bila su primanja i obećanja naših framaša. Bilo je za to dugih priprava, služenja svim raspoloživim sredstvima komunikacije kako bi taj dan bio osmišljen što ljepše i ugodinije. Neopisivi su bili ti dani kao i ideje i kreativnost ovih ljudi koji su svakodnevno žrtvovali svoje slobodno vrijeme pripremajući se za ovaj za njih tako važan čin. Tako su 5. studenoga u crkvi sv. Petra i Pavla odzvanjale riječi „Evo me“ naših Framaša spremnih da se odazovu svakom pozivu dobra.

Ostade mi u sjećanju i nekoliko dirljivih susreta u vremenu Došašća i Božića koje su ovi mladi ljudi osmislili i proveli u djelo. Dovoljno je spomenuti rehabilitacijski centar Osmijeh s kojim su se imali priliku upoznati:  s njegovim radom, osobljem i korisnicima. Ovaj je posjet u njima probudio poseban senzibilitet prema ljudskoj patnji i potakao ih de se zapitaju u kojoj su mjeri oni sami zahvalni na svakom znaku pažnje i ljubavi koje iskuse u svojim životima. A onda su, kroz posjet starijim i siromašnijim župljanima, pokušali  barem na kratko izmamiti osmijeh na licima ovih ljudi te im, makar donekle, uljepšati dane njihova svagdašnjeg života. Početkom nove građanske godine nastavili smo s druženjima i posjetima mjesnih bratstava frame, kako u Osječkom područnom bratstvu tako i u područnom bratstvu Bosne Srebrene gdje smo ponovno kroz molitvu i pjesmu učvršćivali i sklapali nova prijateljstva s jednim jedinim ciljem: da zajednički slavimo našega Gospodina.

No, temelj cijele ove framaške godine bila je nedjeljna euharistija i nakon toga framaški susreti koje su oni sami animirali. Tako su kroz ovu godinu obradili preko 30 tema koje se tiču aktualnih  problema i življenja osobnog kršćanskoga poziva u današnjem društvu. Bilo je susreta koji su nekada trajali i po nekoliko sati budući da se rasprava znala razbuktati. Osim susreta na kojima se raspravljalo o temama koje se tiču kršćanskoga života i aktualnih pitanja bilo je i onih opuštenih, satkanih od različitih igara i pjesme. Ipak, sve što se činilo i radilo bilo je u cilju izgradnje i učvršćivanja ovih mladih ljudi u njihovu kršćanskom poslanju.

I tako dođosno do kraja framaške godine. Bilo je tu i uspona i padova, ali uvijek smo nastojali biti ujedinjeni u molitvi i otvoreni prema drugima. Stoga, dragi čitatelju, ako te put dovede u grad Soli (Tuzlu) zbog studija ili neke druge obveze, pridruži nam se da zajednički započnemo još jednu framašku godinu. Budi i ti jedan od kamenčića velikoga mozaika ljubavi kojeg ćemo ponovno početi slagati!

Mir i Dobro!

Franjevački samostan sv. Petra i Pavla, Tuzla | www.fst.ba |


Nema komentara

Anketa

Ustavi