Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9894
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Istraga opasna za – istražitelje

Istraga opasna za – istražitelje

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 02.03.2012. 11:27

Dossier: Ratni zločini na području Konjica i Jablanice

Istraga opasna za – istražitelje

Istraga Tužiteljstva BiH za ratne zločine na području Konjica i Jablanice, poslije gotovo tri godine, od istrage slučaja masovnog zločina u Trusini prerasta u moguće novo dokazivanje udruženog zločinačkog poduhvata na strani Armije i vlasti Republike BiH, nakon bugojanskog slučaja. Dani otkrivaju kakav je status istraga protiv ključnih ratnih političara i vojnih zapovjednika na ovom području: Tko je sve pod istragom, zašto i koje sve zločine istražuje Tužiteljstvo BiH na ovom području?

Piše: Esad Hećimović, Dani

Nedavna smrt Miralema Macića, optuženog za ratne zločine u Bradini, svega par dana nakon što je, u sklopu pripreme Sporazuma o priznavanju krivnje sa Tužiteljstvom BiH, svjedočio o svojim saznanjima o ratnim zločinima na području Konjica, obnovila je interes javnosti za niz povezanih istraga za ratne zločine koje Tužiteljstvo BiH vodi na području Konjica i Jablanice. Unutar samog Tužiteljstva i javnosti izražavana su potpuno oprečna stajališta o tome da li je riječ o jednoj ili više sumnjivih smrti koje mogu ugroziti ili otežati istragu, da li je nužna obdukcija umrlih ili je nedopustivo dodatno uznemiravanje obitelji i umrlog i žrtava zločina.

Teorija odmazde kako Dani saznaju, Macićev iskaz je ipak moguće koristiti u preostalim istragama i suđenjima. Moguće je da njegov zadnji iskaz bude pročitan na glavnom pretresu tijekom suđenja za one ratne zločine o kojima je Macić svjedočio, ali naravno, takvo čitanje iskaza ne bi imalo dokaznu snagu, kakvu bi imalo da je sam Macić svjedočio pred sudskim vijećem i da je bio unakrsno ispitan od strane obrane. Poslije obustavljanja istrage protiv Macića nastavlja se istraga za zločine nad civilima srpske nacionalnosti u Bradini koji su počinjeni u svibnju i lipnju 1992. godine.

Ovi događaji u Bradini su bili samo početak serije zločina. Zločin u Bradini se desio 25. i 26. svibnja 1992. godine. U Tužiteljstvu BiH i dalje se vodi istraga za ubojstva 18 civila srpske nacionalnosti u selu Blace kod Konjica. U svojim usmenim i pisanim iskazima, Miralem Macić je govorio o povezanosti ubojstava devet pripadnika vojne policije Armije BiH u Repovcima koja su se dogodila 12. srpnja 1992. godine sa novom serijom ubojstava u Bradini i Konjicu.
“Bradina je spaljena jer su nam rekli da su Srbi krivi za ubojstvo naših ljudi u Repovcima. Sada znamo da ih nisu ubili Srbi, nego naši. Ali, tada nismo znali. Nama su rekli da su krivi Srbi iz Bradine i mi smo krenuli na Bradinu, lovili smo ih, oni su bježali, skrivali su se i u tunel, a mi smo ih pronalazili i ubijali. Ko je više ubijao, više je i napredovao”, navodi se u Macićevom dnevniku koji je njegov odvjetnik Duško Tomić također predao Tužiteljstvu BiH. Poslije ubojstva u Repovcima istog dana su se desila i ubojstva srpskih civila u selu Zukići, za što je ranije osuđen Redžo Balić. U javnosti je obnavljan interes za ovu istragu poslije uhićenja i potom puštanja na slobodu u lipnju 2006. godine Midhata Novalića, ali istraga nije dovela do optužnice. Kako saznaju Dani, i dalje je aktivna istraga u odnosu na najmanje trojicu osumnjičenih u slučaju Repovci koji su bili visoki vojni i politički zvaničnici na području Konjica i Federacije BiH. Pod istragom su i dalje Zejnil Delalić, Sead Rekić i dr. Ahmo Jusufbegović. Iako je prethodnih godina u istragama za ratne zločine, kao i u Macićevom svjedočenju, bila veoma popularna tvrdnja o seriji ubojstava Srba na području Konjica zbog odmazde za ubojstva u Repovcima, sada se o tome ne govori. Ubojstva Srba u samom gradu Konjicu i okolnim selima prestaju biti u središtu policijskih i tužiteljskih istraga. Poslije uhićenja i potom puštanja na slobodu u tijeku 2009. godine dvije osobe koje su bile osumnjičene za slučajeve ratnih zločina u Čelebićima i mjestu Razići, istraga se okreće ka zločinu u Trusini.

Pretresi u policiji

Za ubojstva ratnih zarobljenika i civila u Trusini optuženi su u toku 2010. godine Mensur Memić, Dževad Salčin, Senad Hakalović, Nedžad Hodžić, Nihad Bojadžić i Zulfikar Ališpago, ratni zapovjednik Specijalnog odreda za posebne namjene Zulfikar pri Štabu Vrhovne komande Armije BiH. Ova istraga omogućila je ulazak istražitelja i tužitelja u osjetljivo područje ispitivanja zapovjedne odgovornosti i mogućeg postojanja udruženog zločinačkog pothvata bošnjačkih političkih i vojnih zvaničnika na području Konjica i Jablanice, ali u vrhu Armije BiH i vlasti Republike BiH.

Bojadžić se tereti da je zapovijedajući napad na Trusinu 16. travnja 1993. godine zapovjedio da “u selu Trusina nitko ne smije ostati živ”.
„Po okončanju napada, u okviru navedene zapovijedi koju je izdao optuženi Bojadžić, pripadnici odreda Zulfikar sudjelovali su u ubojstvima civila iz sela Trusina i strijeljanju pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se prethodno predali. Ubijeno je 17 civila hrvatske nacionalnosti i pet pripadnika HVO-a, koji su se prethodno predali, a ranjeno je više osoba, među kojima i dvoje djece.” Bojadžić se izjasnio da nije kriv.

U slučaju Trusina, Tužiteljstvo i dalje vodi istragu protiv mogućih suučesnika koji se nalaze na slobodi. Zbog ove istrage u Trusini već 32 mjeseca pod stalnom policijskom zaštitom je tužiteljica Vesna Budimir, šefica Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH. Tužiteljici Budimir “prijete da će je silovati, ubiti”, nazivaju je “ustašom, lažovom, falsifikatorom, organizatorom političkih procesa, sljedbenikom Tuđmanove politike i politike Herceg-Bosne”. Tužiteljica Budimir je, također, zbog vođenja istrage protiv Sefera Halilovića dobivala prijetnje i bila izložena različitim pritiscima. Istraga protiv Halilovića nije ni do danas obustavljena, saznaju Dani.

Slučaj Trusina dobiva međunarodnu dimenziju, kada Tužiteljstvo BiH 2011. godine uspijeva da osigura izručenje bivših pripadnika Odreda Zulfikar Edina Džeke i Raseme Handanović iz Sjedinjenih Država. Istražitelji su sada u mogućnosti da osim Trusine, prošire krug odgovornih i za zločine kao što su ubojstva dvojice i ranjavanje jednog talijanskog humanitarca na Radovan planini kod Gornjeg Vakufa u svibnju 1993. godine. Rasema Handanović zvana Zolja je od 2001. godine bila tražena od strane Županijskog tužiteljstva u Travniku u tijeku suđenja pred Županijskim sudom u Novom Travniku Hanefiji Prijiću Paragi, ali je bila nedostupna vlastima, usprkos potragama preko Nacionalnog ureda Interpola u Sarajevu.

U prosincu prošle godine, Tužiteljstvo BiH izdaje naloge da SIPA izvrši pretrese u zgradama policijskih stanica i zgradama općina Konjic i Jablanica, a potom su uhićene još tri osobe. Da li je razlog za takve pretrese u zgradama policijskih postaja i općina Konjic i Jablanica to što Tužiteljstvo vodi istragu o udruženom zločinačkom pothvatu, koji uključuje policijske i političke zvaničnike sa ovog područja ili je samo tražilo neke dokaze koji su možda još bili u ovim zgradama? Takvi pretresi u policijskoj postaji u Donjem Vakufu, na primjer, u istrazi protiv osumnjičenih za ratne zločine u Bugojnu, doveli su do izricanja presude za dva udružena zločinačka pothvata u bugojanskim procesima pred Vijećem sudaca Suda BiH. U konjičkom slučaju postoji od ranije predmet protiv dr. Safeta Ćibe i drugih, ali kako saznaju Dani, istraga u ovom predmetu još nije aktivna.

Tužiteljstvo je u ovom slučaju ponovo osumnjičilo Nihada Bojadžića, zamjenika zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene Zulfikar Štaba vrhovne komande ARBiH. U međuvremenu, podignuta je i druga optužnica protiv Bojadžića za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u logoru u objektu Muzeja Bitke na Neretvi u Jablanici. Optuženi Nihad Bojadžić se tereti da je “osobno i sa drugim osobama mučio, nečovječno postupao, prisiljavao na prinudni rad, nanosio teške fizičke ozljede, seksualno zlostavljao i silovao osobe hrvatske nacionalnosti zatočene u objektu muzeja u Jablanici”. Bojadžić se na prvom pojavljivanju pred sucem za prethodni postupak izjasnio da nije kriv.

Da li i druga optužnica protiv Bojadžića kao zamjenika zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene pri Štabu Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine Zulfikar ukazuje da su na području Konjica i Jablanice počinjeni ratni zločini uz znanje vrha vojne i političke vlasti Republike BiH? Promatrači istraga koje vodi Tužiteljstvo BiH na području Konjica i Jablanice vjeruju da više nije moguće govoriti o izoliranim slučajevima zločina, niti o incidentima koji su suprotni od generalne politike, nego o udruženom zločinačkom poduhvatu unutar kojeg su počinjeni masovni ratni zločini nad Srbima i Hrvatima na području Konjica, uz znanje vrha vojne i političke vlasti Armije BiH i Predsjedništva i Vlade Republike BiH.

Zekine depeše

Obrana Nihada Bojadžića na suđenju za ratne zločine u Trusini službeno je otvorila pitanje statusa Mate Zeke, istražitelja za ratne zločine u Uredu hrvatskog časnika za vezu u istrazi Tužiteljstva BiH koja je prethodila podizanju prve od dvije optužnice protiv Bojadžića.

Arhiv za curenje

Kako saznaju Dani “stav Sudskog vijeća je za sada pozitivan, jer načelno ne postoje nezakonite istrage, nego samo nezakoniti dokazi”. “Prvo su pokušali da Zekino navodno sudjelovanje u istrazi predstave kao politički utjecaj na istragu, jer je Zeko predstavljen kao politički zvaničnik u kabinetu Željka Komšća, hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ali, kada se ispostavilo da to nije točno, upotrijebili su druga sredstva”, objašnjava izvor Dana. Iz Tužiteljstva BiH je od Ureda hrvatskog časnika za vezu tražena samo operativna pomoć i podrška istrazi, dok sam istražitelj Zeko nije sudjelovao u izvođenju dokaza, tvrde u Tužiteljstvu BiH.

Nakon neuspjeha da se u sudnici ospori zakonitost istrage za ratne zločine u Trusini, uslijedilo je već curenje povjerljivih arhivskih dokumenata iz istraga vođenih u Haagu, s ciljem javne diskreditacije i kompromitacije istražitelja Mate Zeke, koji je prikazan u nizu članaka kao “ratni SIS-ovac koji je koordinirao kako i gdje premještati masovne grobnice, te prikrivao ubojstva”.

Novinar Dana je u javnoj arhivi dokaza prezentiranih u Haškom tribunalu i iz izvora upoznatih sa Zekinim angažmanom u SIS-u uspio da provjeri informacije o okolnostima i sadržaju Zekinih depeša koje su sada objavljene u medijima, kako bi se osporila istraga za Trusinu. Jedan bivši visoki časnik SIS-a i HIS-a, u izjavi za Dane, detaljno objašnjava kako su u nizu operativnih akcija, kao što je Pauk, koje su vođene 1994. i 1995. godine, operativci SIS-a na području središnje Bosne dokazivali ratne zločine i kriminal unutar Hrvatskog vijeća odbrane. Mato Zeko je sudjelovao u ovim akcijama SIS-a. Tada su, između ostalog, po prvi put uhićeni Ivica Rajić i Dominik Ilijašević zvani Como.

Bez suda ništa

Zločini HVO-a u Ahmićima i zločini Armije BiH u Trusini dogodili su se 16. travnja 1993. godine. U Tužiteljstvo BiH je, nakon što sud nije osporio istragu za Trusinu zbog Zeke, stigla anonimna dojava da je Zeko sudjelovao u napadu na Ahmiće, ali se pokazalo da je bio 50 kilometara dalje od Viteza.

Depešu o masovnoj grobnici u Vitezu Zeko je uputio 4. travnja 1996. godine nakon sastanka koji je održan u hotelu u Vitezu 26. ožujka te godine. U jednoj masovnoj grobnici su se nalazila 22 tijela, a u drugoj još 6 tijela.
“U obje ove grobnice ima tijela žena i djece, kao i jedan broj vojno sposobnih muških osoba. Navedena grobnica nalazi se nedaleko od sela Ahmići i njen točan lokalitet zna veoma mali broj ljudi”, pisalo je u ovoj depeši.

Jedan bivši general Hrvatskog vijeća obrane, upoznat sa ratnim i poratnim angažmanom Mate Zeke objašnjava da je i u slučaju masovne grobnice u blizini sela Ahmići kod Viteza, Zeko pokušavao da spriječi dislociranje tijela iz masovne grobnice.
“Kada je saznao da se priprema dislociranje ove masovne grobnice, Zeko je posredovao u organiziranju sastanka na kome je kao uvjet izmještanja tijela postavljeno pribavljanje sudske suglasnosti, te prisutnost kriminalističkih inspektora i sanitarne inspekcije. Na sastanku je jasno rečeno što znači uklanjanje dokaza o ratnom zločinu. To je bio veoma hrabar čin, jer su u tom trenutku neki od zagovornika izmještanja grobnice došli na sastanak sa otkočenim oružjem, spremni da pucaju. Neodgovorno curenje informacija iz haških arhiva, kao što su ove depeše, veoma opasno se poigrava sa sigurnošću hrvatskih istražitelja ratnih zločina, kao da neko želi da se ponovo obnove unutar-hrvatski sukobi po ovom pitanju”, kaže ovaj bivši general HVO-a.

Na kraju depeše se kaže da “za sada nije dogovoreno ništa značajno, a nakon stjecanja sudske suglasnosti i izvršenih ostalih priprema potrebito je izvršiti dislokaciju masovne grobnice”.
Naravno, sudska suglasnost i nazočnost kriminalističkih inspektora izmještanju masovne grobnice neminovno vodi do dokumentiranja ratnog zločina.

| Dani | HB.org |