Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Tomislav Zelenika: Što hoćete vi, dragi moji Hrvati?

Tomislav Zelenika: Što hoćete vi, dragi moji Hrvati?

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 11.01.2019. 23:38

Facebook je, izgleda, odlučio trenirati strogoću na statusu Tomislava Zelenike koji je nakon šest minuta maknut... Duži status Tomislava Zelenike koji se Facebooku učinio spornim objavljujemo u cijelosti i bez uredničkih intervencija:

Što hoćete vi, dragi moji Hrvati?

Želite li vi živjeti i boriti se za prošlost ili za budućnost. Je li vam važnije nešto što se dogodilo prije 70 godina ili ono što se treba dogoditi sutra? Odlučite se, ali brzo, vremena više nemamo.

Je li vrijednije poput Bošnjaka goniti inat sa Srbima zbog prošloga rata ili graditi savezništvo s njima kako bi osigurali mir i opstanak sebi i svome narodu za budućnost? Oboje ne možete nikako. Želite li da svi pocrkamo, da nas Bošnjaci proždru samo zato što se mi nismo mogli odvojiti od nečega nepovratno uništenoga u prošlome ratu? Sami ih u tome ne možemo spriječiti.

Pogledajte Njemačku i Francusku. Pa povijest nije zapamtila većih krvnih neprijatelja. Ili pak Amerikance i Engleze. Više je ljudi poginulo u međusobnim sukobima navedenih nego što je vas ikada bilo, i jednih i drugih. Bilo je i kod njih zločina, genocida, protjerivanja, trovanja, zlostavljanja i gore vrste. Pomirili su se, pomažu jedni drugima, surađuju, izgrađuju se i napreduju. Jesu li snaga i razvitak tih zemalja vama uzor? Ili su vam pak uzor zakrvljena čobanska plemena Afrike i Bliskoga istoka? Pripadate li kulturi krvne osvete? Kojem kulturnom krugu pripadate? Jeste li čobanska plemena? Možda ste bili. Bili su i Nijemci, više nisu. Mislim da je vrijeme da i vi evoluirate. Ako ništa, učite iz njihovih grešaka, besplatne su, a ne iz svojih, skupo vas koštaju.

Muslimani, Bošnjaci su vaša najveća i najopasnija prijetnja. Oni su ti koji žive za to da vas ne bude. Ni vas ni Srba niti bilo koga drugoga u ovoj zemlji osim njih samih. Zar vas da ne bude, na vašoj ćaćevini i djedovini? Vi ste za njih prljavi ćafiri i nevjernici, a znamo što njima njihova vjera nalaže da čine s takvima. Ne zavaravajte se. Ne vjerujte njihovim obmanama i lažima. Oni su nasljedno predodređeni da izdaju, prevare i zabiju nož u leđa. Isto su napravili i prije 500 godina, i prije 150 i prije 70 i prije 30. Samo labilni, slabi, duhom siromašni, prevrtljivi i podmukli su mogli prije 500 godina izdati svoju vjeru i preuzeti agresorovu kako bi im bilo bolje i lakše živjeti. Kakvi su potomci mogli doći od takvi ljudi? Kako se od njih mislite obraniti i opstati danas kada ih ima dva milijuna? Vas 400 000 protiv 2 000 000 njih? Šta ste vi, Spartanci? Suprotstavit ćete se sami? Možda i jeste, ne sporim. Kao narod nemate puno vrlina ali među onim rijetkima koje imate je hrabrost. Ali ipak, Spartanci su kod Termopila bitku izgubili bez obzira na hrabrost. Učite od povijesti, a ne živite u njoj. Historia est magistra vitae. Ali vi ste jako loši učenici. Istina, vi niste u fizičkome sukobu i ratu ali jeste u političkome. To ne mijenja ništa na ovoj stvari. Shvatite ovu povijesnu lekciju kao metaforu onoga što danas proživljavate. Malo vas je, ne smijete sebi dozvoliti dva neprijatelja, previše vam je i jedan. Treba vam saveznik. Tko je on?

Međunarodna zajednica i EU možda?

Oni vam svaki dan dokazuju, a i jutros su pokazali da im nije stalo do vas. Zapravo ne zanimate ih uopće. Oni žive u svome svijetu. Njihove su brige određivanje što kome visi ili ne visi među nogama, tko ima pravo s kime spavati, tko što reći ili se zvati. Njihova je briga dovlačenje gore spomenutih plemena u vašu Europu. Plemena koja su najsličnija vašim neprijateljima i koja oni podržavaju. Oni su idioti izgubljeni u vremenu i prostoru, ludi i otuđeni od naroda koje predstavljaju.

Mislite da bi vam SAD trebao biti saveznik?

Imaju Amerikanci i svojih problema. Za njih je ovo šupak svijeta, bezvrijedni komad nekog brda punog čobana tamo na istoku. Briga njih za 400 000 malih Hrvata. Ne zanimate ih. Da ih zanimate, predsjednik Trump bi odavno nabio nogom onu švraku što sjedi u ambasadi u Sarajevu, opasana debelim zidinama sa stražama i snajperskim gnijezdima. U trećerazredne diplomate šutnute u šupak svijeta koji glume šerife se ne trebate uzdati. Oni su svoja lica davno pokazali. Možda bi vam predsjednik Trump mogao i želio pomoći ali on za vas nije niti čuo niti će čuti. 400 000 stanovnika ima jedna obična New Yorška četvrt. Tko ste vi njemu, što li mu trebate. Ima čovjek i većih problema.

Mislite da bi RH trebala biti taj saveznik?

Da, trebala bi ali nije, a izgleda da neće ni biti. Što je ona napravila za vas u zadnjih 30 godina? Izdala vas par puta kada vam je njezina pomoć bila najpotrebnija? Srednja Bosna, Herceg Bosna, Posavina, Hercegovačka banka, Alijansa, nametnuti amandmani, Platforma, izbori Komšića. Tada su svaki put trebali biti uz vas i sve to spriječiti ali nisu. RH je postala trećerazredna provincija ove nakarade koja se zove EU. Hrvatsku za guzicu štipa pokondirena pijandura čije sfere interesa sam već gore naveo. Da je Hrvatska država koliko nije, spomenuta pijandura bi dobila šaku od koje se do kraja života ne bi oporavila. Sva međunarodna moć RH svodi se na rečeno štipanje za guzicu. Na to je se svela ona jaka i ponosna zemlja iz 90.-ih. Ali to je njihov problem, neka se nose s time. Dosta je naš narod odavde dao za tu RH, vi sada imate svoj rat. Vi ste njima pomogli, oni vama sada ne. Hrvatska je toliko postala pi*ka od države da čak nije u stanju izgovoriti kako se zalaže za jednakopravnost hrvatskoga naroda u BiH već kaže kako se zalaže za jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda. Koja tri idioti? Samo jedan nije jednakopravan s ostala dva, samo jedan. Oni vam ili ne znaju ili ne mogu ili ne žele pomoći. Ili pak sve skupa. Njima je bitnija legalizacija trave i pušetravića nego pomoć vlastitome narodu. Ali, de gustibus non est disputandum. Ili pomozite ili se maknite. RH nije u stanju sama sebi pomoći, a kamo li vama. Zapravo, na kraju, Hrvati iz RH nemaju pojma što se ovdje događa. Za njih je ovo tek tamo neka „bosna“ u kojoj žive Mujo i Haso i jedu burek s mesom.

Mislite da bi vam Rusija mogla biti saveznik?

Mogla bi. Ali o načinu na koji bi mogla ćemo kasnije.

Dakle, jedini vaš mogući saveznik, onaj koji nas razumije, koji je svjestan problema, koji je svjestan da i njega isti problem snalazi ili će ga snaći prije ili kasnije, onaj koji vidi kuda sve ovo ide, koji i sam trpi povampireni velikobošnjački unitarizam su Srbi. Jedini saveznik s kojim možete poraziti ove zlotvore i osigurati budućnost našemu narodu su Srbi. A Srbi u BiH su = Republika Srpska. Koliko god se to nekome sviđalo ili ne.

Shvaćam ja anemozitet prema Srbima, shvaćam ja da je s prostora RS-a protjerano 140 000 i više Hrvata, shvaćam da su Hrvati bili u ratu sa Srbima, shvaćam i da je bilo zločina svih vrsta… Ali svi morate shvatiti da vama danas nisu prijetnja Srbi već Muslimani Bošnjaci i uvijek su bili. Da nije bilo njih i Turaka u koje se kunu i koji su ih ovdje izrodili, nikada ne bi bilo problema između Hrvata i Srba. Morate shvatiti da su Srbi u BiH također ugroženi od Muslimana kao i vi. Oni to vrlo dobro shvaćaju i zato vam pružaju ruku. Morate shvatiti da 140 000 i više Hrvata nije protjerao Milorad Dodik niti SNSD već četnički SDS s kojim bošnjačka SDA gradi vlast u ovoj zemlji. SNSD i Milorad Dodik su novo lice RS-a i rade koliko rade na povratku Hrvata u RS. Morate shvatiti da je vrijeme rata prošlo. Morate biti realni i shvatiti da se tih 140 000 i više Hrvata vrlo vjerojatno nikada neće vratiti na prostor RS-a. Ne zbog Republike Srpske već zbog toga što ne žele, što su sebi izgradili bolji život drugdje. U RS su se vratili neki, žive tamo. Vratili su se neki i na prostore s kojih ih je protjerala tzv. Armija BiH, ali njih ne napadaju, premlaćuju i ubijaju, ne pale im kuće Srbi već Bošnjaci. Imali ste dosta primjera u medijima. Nadalje, hoće li svađa sa Srbima u BiH vratiti te naše ljude nazad? Neće, to morate shvatiti. Bili ste u ratu sa Srbima, da , ali to je prošlo. Ne smije se zaboraviti, nikakva zajednička država se ne smije ponoviti, nikakvog novog „bratstva i jedinstva“ po uzoru na ono originalno ne smije biti . Ali pomirbe, opraštanja, prijateljstva, zacjeljivanja rana i međusobnoga razumijevanja, a u ovome slučaju i savezništva mora biti kao i kažnjavanja za zločine odgovornih osoba. Povijesne sukobe ostavite povjesničarima, nije na vama da ih tumačite, rijetko ste objektivni. Ratovali smo i sa Bugarima i sa Mađarima i sa Talijanima… Hoćete li i s njima goniti inat? Shvaćam ja da su rane svježe, ali ne shvaćam zašto stalno kopate po njima, kako će zarasti?

Od idiotske politike gonjenja inata sa Srbima nema ništa. To rade idioti, politički već raspali mrtvaci poput Mesića i Kosorke. Ne budite kao oni. Ne radite ono što rade Bošnjaci. Oni provociraju, svađaju se, ratuju, gone inat… Srbi su vam veći i potrebniji saveznici nego itko drugi, a Srbi u BiH su, kako rekoh = Republika Srpska. Republika Srpska postoji kao legalan i snažan entitet, funkcionalniji i od Federacije i od države, voljan da skupa s vama stane u kraj velikobošnjačkome fašizmu i sarajevskome unitarizmu. Pored toga, Republiku Srpsku snažno podupire i Ruska federacija koja je danas snažnija i utjecajnija nego ikada. Što mislite kako bi se za vas čulo da stanete na vagu između istoka i zapada te balansirate. Što mislite koliko bi tek tada postali interesantni i istoku i zapadu. Počeli bi se onda brinuti o vašim željama i potrebama.

Malo manje od polovice vas se našlo iznimno uvrijeđenima i zgroženima nad povodom ovoga moga pisanja, a to je posjet Dragana Čovića obilježavanju Dana Republike Srpske 9. siječnja u Banja Luci. Ljudi opametite se, ako vas do sada nije prošla ta neka ljutnja i zgražanje nad ovim činom Dragana Čovića, vratite se ponovno na početak ovoga teksta i pročitajte ga do ove rečenice još jedanput.

Pored toga, interesantno je kako ovi hrvatski politički garibi u BiH sada pokušavaju prikupiti koji glasić zgražajući se nad tim Čovićevim odlaskom u Banja Luku. Na dan kada je izišla vijest to im nije bilo sporno, kada su u svoj svojoj gluposti nekako uspjeli shvatiti da bi im lajanje na Čovićev odlazak u Banja Luku moglo donijeti koji mizerni politički bod za njihove još mizernije stranke, tada su počeli lajat. Koji apsurdi od političara, koji apsurdi od politika, koji apsurdi od stranaka.

Istina, možda Čoviću nije bilo mjesto taj dan gore, ali samo možda. Znate da bi i vi otišli da ste pozvani, podali bi se Dodiku kao zadnje priležnice, a sad vam je to kao odbojno i nepojmljivo.

Dragan Čović je kao predsjednik jedne stranke te kao čovjek koji je dobio najveću podršku Hrvata na prošlim izborima pozvan od strane predsjednice RS-a Željke Cvijanović i predsjedavajućeg predsjedništva BiH Milorada Dodika na svečanu akademiju povodom (ustavnog) dana Republike Srpske. Uredno se odazvao, bio na akademiji, ispoštovao poziv i vratio se doma. Nije sudjelovao na spornoj dodjeli odlikovanja ratnome zločincu Lisici niti je za istu dodjelu znao. Naime, dodjela spornoga priznanja dogodila se puna dva sata prije Čovićevoga dolaska u Banja Luku, u trenutku dok se on još vozio prema Banja Luci. Također, za dodjelu priznanja ratnome zločincu nije mogao znati jer niti u pozivu niti u programu proslave dana RS-a nije bilo navedeno kome će se dati priznanja već samo da će biti dodijeljena (nekome). Stoga je svaki napad na Čovića po ovoj stvari potpuno neutemeljen. A svaki od vas Hrvata koji ga napada podlegao je obmani povampirenih fašistoidnih bošnjačkih medija. Najprije su ti isti objavili kako se Čović slikao s spomenutim zločincem, a taj tip je zapravo mrtav već više od pet godina. Pa su zatim izmislili kako je bio na dodjeli priznanja i pljeskao. Koliko znam Čović nije Milan Bandić pa da ima moć bilokacije ili trilokacije (biti na dva ili tri mjesta u isto vrijeme).

Uglavnom, ne prese*avajte i ne nažimajte se oko ovoga. Srbi vam danas u BiH nisu neprijatelji već vam trebaju biti saveznici u borbi protiv pravoga neprijatelja. Pravi neprijatelj vam je bošnjačka fašistička unitarna politika. Srbi znaju da su idući na redu kada se Bošnjaci obračunaju s nama kao najmanjima. Sami protiv Bošnjaka ne možete iz prostog matematičkog razloga - imaju brojčanu nadmoć. Naravno, danas se tu ne radi o fizičkom već političkom obračunu. Skupa sa Srbima se možete suprotstaviti sarajevskome fašizmu. Pri tome su malo više vama potrebni Srbi nego vi njima. Ali ipak jedni drugima trebate. S tim se pomirite i to prihvatite, takve ste karte dobili, a igru ne možete napustiti. Mislim, možete, putovnicu u jednu ruku, kofer u drugu i priko praga... To vam Bošnjaci i žele. Ali nisam baš siguran da to i vi želite.

Također, ja vas uvjeravam da ćete Milorada Dodika vidjeti kao gosta na nekoj od naših nacionalnih proslava. Samo gledajte.

Da recimo Dragan Čović kao čovjek koji je apsolutno osvojio najveću podršku hrvatskoga biračkoga tijela na prošlim izborima nije otišao na ovu proslavu, da je osudio dodjelu priznanja ovome zločincu (koji ostaje zločinac, osudio to Čović javno ili ne), da je napao RS zbog 140 000 i više protjeranih Hrvata… što bi vi time dobili? Reći ću vam. Dobili bi jedan milijun isprovociranih Srba, bili bi upropašteni svi dobri odnosi koje ste do sada izgradili, 140 000 i više prognanih Hrvata se i dalje ne vratilo u RS, izgubili biste jedinog mogućeg saveznika u borbi protiv ove pošasti koja se zove „velikobošnjački unitarizam“. Ovako ste zadržali saveznika, pružili ruku, nastavili put ka pomirenju, dogradili odnose, otvorili mogućnosti lakšega lobiranja za intenziviranje povratka Hrvata u RS te potvrdili prijateljstvo s jednim članom predsjedništva.

Činjenica s kojom se morate ovoga trenutka pomiriti je da RS postoji i kao realnost i kao ideja, naša Hrvatska Republika na žalost ne postoji kao realnost ali postoji kao ideja koju tek treba realizirati. Pri tome HR HB i RS nisu u suprotnosti i ne isključuju jedna drugu, niti kao ideja, a samim time niti kao realnost. One mogu paralelno i skladno djelovati, međusobno si pomagati, surađivati, izgrađivati se i napredovati.

Neki bez obzira na to i dalje preziru RS i kažu: „Kako biti u prijateljskim odnosima s RS-om s čijeg je teritorija protjerano 140 i više tisuća Hrvata.“ Za te i takve evo jedna mala analiza. RS prostire se na 49% teritorija BiH s kojeg su kako rekoh protjerani Hrvati, s čijeg teritorija se napadalo našu jadnu Domovinu. Drugim riječima, to je teritorij koji je bio pod kontrolom tzv. Vojske RS-a. S druge strane imate drugoga vašega ratnoga neprijatelja, koji vam je evo i danas neprijatelj za razliku od prvoga. Pod kontrolom tzv. Armije BiH nalazilo se u svome maksimumu 23% teritorija BiH. Sa toga prostora je u puno kraćemu roku i uz daleko više masovnih zločina i logora protjerano 170 000 i više Hrvata. Taj prostor se danas nalazi u sastavu Federacije BiH u kojoj vas Bošnjaci prave budalama te čak na razne načine sprječavaju suđenje odgovornima za protjerivanje i zločine nad Hrvatima. Nikada nisam vidio da tako žestoko napadate bošnjačku politiku, njezine aktere, federaciju, političko Sarajevo, institucije i zakone koji vas i dan danas protjeruju i obespravljuju.

Uz sve to. Dan RS koji je izazvao svu ovu galamu je ustavan. Skupština RS je u skladu s presudom Ustavnoga suda usvojila izmjene Zakona o Danu Republike Srpske te uklonila vjerske termine koji su se do tada koristili u službenome nazivu obilježavanja toga Dana.

Ako sebe već smatrate kršćanima, zovete se braćom i sestrama na svakoj misi, zašto ste onda nesposobni prihvatiti drugoga kršćanina, oprostiti i pružiti mu ruku? A ista opasnost vam prijeti. Je li vam povijest vrjednija od budućnosti? Odlučite se, što prije, vrijeme vam je isteklo, mrak se spustio, a ujutro je nova bitka.

P.S.Nisam na platnome spisku ni jednoga ni drugoga. Da jesam, ne bi na Blidinju držao krave već bi sjedio u udobnoj fotelji nekog javnog poduzeća. Također ne simpatiziram pretjerano ni jednog ni drugog, ali bar su legitimni, bar su naši i bar smo ih mi birali.