Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9633
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Uputstvo SIP-a o popuni Doma naroda PFBiH je neustavno i nezakonito

Uputstvo SIP-a o popuni Doma naroda PFBiH je neustavno i nezakonito

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 20.12.2018. 23:21

Ustavni sud BiH u srpnju 2017. godine je izbrisao odredbe izbornog zakona BiH koje su regulirale izbor delegata u Dom naroda PFBiH. Ustavni sud je to uradio jer PS BiH nije u zadanom roku od šest mjeseci izmijenila te odredbe koje je prethodno sam Ustavni sud proglasio protuustavnim, jer nisu bile u skladu s članom I(2) Ustava BiH. Izbrisane odredbe uključuju i takozvano pravilo 1/1/1 prema kojem se iz svakog kantona bira po jedan delegat svakog od tri konstitutivna naroda, ako takav delegat postoji u kantonalnoj skupštini.

Piše: Valentino GRBAVAC, Institut za društveno politička istraživanja (IDPI) iz Mostara

Uputstvo SIP-a (Uputstvo o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provedbe posrednih izbora za tijela vlasti u BiH obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH, doneseno 19. 12. 2018. godine) je neustavno i nezakonito na dvije razine: 1) ustavno-pravnoj i 2) sadržajnoj

Ustavno-pravna razina

Uputstvo SIP-a je problematično na dvije razine. Ustavno-pravno, SIP nije zakonodavac i ne može provesti Odluku Ljubić. SIP može samo provesti rezultate izbora po postojećem izbornom zakonu. To trenutno nije moguće pošto u izbornom zakonu ne postoje odredbe koje bi omogućile da SIP provede rezultate neizravnih izbora za Dom naroda PFBiH, jer je Ustavni sud izbrisao te odredbe u srpnju 2017. godine. Prema tome, SIP nema zakonsku osnovu po kojoj bi mogao popuniti Dom naroda PFBiH. Uputstvo SIP-a je neustavno na ustavno-pravnoj razini jer si je SIP sam dao ovlasti koje prema Ustavu BiH i Odluci Ustavnog suda BiH ima jedino zakonodavac na državnoj razini, to jest PS BiH. Uputstvo je u isto vrijeme i nezakonito jer ne postoji valjani izborni zakon po kojem bi SIP mogao sprovesti rezultate izbora, pa samo Uputstvo ne samo da nije u skladu s Ustavom BiH, nego nema ni zakonske osnove u izbornom zakonu BiH.

Sadržajna razina

Uputstvo SIP-a je neustavno i nezakonito i na sadržajnoj razini. U Uputstvu SIP koristi takozvano pravilo 1/1/1, koje je protivno Odluci Ljubić. Ustavni sud BiH je u paragrafu 52 Odluke Ljubić jasno naveo da:

„U skladu s navedenim Ustavni sud nalazi da odredbe članka 10.12. stavak 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe članka 20.16.A Izbornog zakona ne samo da se ne temelje na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine nego očito impliciraju da pravo na demokratsko odlučivanje isključivo legitimnim političkim predstavljanjem neće biti utemeljeno na demokratskom izboru delegata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa. Ustavni sud nalazi da je navedeno suprotno načelu konstitutivnosti, odnosno jednakopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, konkretno članku I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.“

Ustavni sud je izrijekom naveo da pravilo 1/1/1 nije u skladu s Ustavom BiH. SIP je u svojem Uputstvu u potpunosti ignorirao Odluku Ustavnog suda, te prema tome, Uputstvo SIP-a je neustavno. Uputstvo SIP-a nije smjelo koristiti princip 1/1/1. Uputstvo je u isto vrijeme i nezakonito jer u Izbornom zakonu BiH ne postoji pravilo koje je SIP koristio, jer ga je Ustavni sud BiH izbrisano. Istina je da to pravilo trenutno postoji u Ustavu FBiH, ali je ono trenutno u postupku provjere Ustavnog suda BiH u predmetu „Krišto“ i zasigurno će biti izbrisano, jer ga je Ustavni sud već dva puta proglasio neustavnim (u Odluci Ljubić i Odluci Čolak). Očigledno je da određenom dijelu BH javnosti dvije odluke Ustavnog suda BiH nisu dovoljne, pa se nadamo da će nakon treće odluke u predmetu „Krišto“ napokon odustati od protuustavnih principa i vratiti svoj narativ unutar granica Ustava BiH.

Podsjećam, državni Ustav BiH i temeljno načelo konstitutivnost i međusobne jednakopravnosti tri naroda je iznad entitetskog Ustava FBiH i Ustav FBiH mu se mora u potpunosti povinovati. To smo već vidjeli u praksi nakon Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda iz srpnja 2000. godine (tužitelj je bio Alija Izetbegović) nakon koje su se ustavi FBiH i RS morali izmijeniti da bi bili u skladu s Ustavom BiH. U Odluci Ljubić se radi o potpuno istom slučaju, gdje se Ustav FBiH mora izmijeniti da bi se osiguralo legitimno političko predstavljanje sva tri konstitutivna naroda i Ostalih, što je upravo i bit predmeta „Krišto“. Uputstvo SIP-a je direktno prekršilo ovo pravilo i kao takvo je sadržajno i neustavno i nezakonito.

Pitanje popisa stanovništva

Što se tiče popisa, korištenje popisa iz 2013. godine je u skladu s Odlukom Ljubić i Ustavom BiH. Treba podsjetiti da je SIP već koristio taj popis na lokalnim izborima 2016. godine, ali i za popunu biračkih odbora za opće izbore 2018. godine. Rezultati popisa su objavljeni u Službenom glasniku BiH, u lipnju 2016. godine (broj 60/16). Također, sami izborni zakon BiH (20.16 A 2)) jasno kaže da za popunu DN PFBiH: „Do organiziranja novog popisa, kao osnov koristi se popis iz 1991. godine (…)“. Pošto je novi popis organiziran i proveden, jasno je da se za popunu DN PFBiH koristi popis iz 2013. godine. Određeni dio BH javnosti krivo navodi da se popis iz 1991. godine koristi do provedbe Aneksa 7. To je točno, ali samo za određene javne institucije, prije svega izvršne, sudske i lokalne vlasti, ali ne i za popunu DN PFBiH.

Ustav FBiH (11a. 1. (3)) jasno navodi da: „Javne institucije u smislu ovog člana su ministarstva u Vladi Federacije BiH i vladama kantona, općinski organi vlasti, kantonalni i općinski sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine“. Dom naroda PFBiH nije dio javnih institucija koje moraju koristiti popis iz 1991. godine do provedbe Aneksa 7.

Razlog zašto određeni dio bošnjačke političke scene inzistira na popisu iz 1991. godine nije tobožnja briga za primjenu Aneksa 7, već činjenica da im popis iz 1991. godine i princip 1/1/1 omogućuju da biraju ne samo bošnjačke delegate u DN PFBiH, kako je Ustavom i zakonom propisano, nego i 1/3 hrvatskih delegata i preko 2/3 srpskih delegata, kao i sve delegate Ostalih. Tako bošnjačke stranke mogu samostalno formirati vladu FBiH bez legitimnih predstavnika Hrvata i Srba i de facto pretvoriti entitet FBiH u bošnjačku nacionalnu državu. Ako bi se itko trebao žaliti za primjenom Aneksa 7 u FBiH, to su onda Srbi, kojih nedostaje čak 420.000 u odnosu na popis iz 1991. godine (skoro 90% populacije iz 1991. godine) i Hrvati kojih nedostaje čak 100.000 (skoro 20% populacije iz 1991. godine). Broj Bošnjaka između dva popisa se povećao u FBiH za 130.000.

Vrijednost glasa unutar konstitutivnog naroda

Ustavni sud BiH je u Odluci Ljubić izrijekom naveo da je Dom naroda PFBiH dom konstitutivnih naroda i Ostalih, a ne dom kantona, što mnogi u BH javnosti još nisu shvatili. To znači da ključ popune nije nužna zastupljenost svih naroda po svim kantonima, već je ključ da svaki Hrvat u FBiH, bez obzira gdje živio, ima u potpunosti jednaku vrijednost glasa kao i svi drugi Hrvati u FBiH. Isto vrijedi i za Bošnjake, Srbe i Ostale. Također, drugo pravilo koje mora biti ispunjeno da se osigura legitimno predstavljanje je da samo Hrvati mogu birati i biraju hrvatske predstavnike u hrvatski klub DN PFBiH, Bošnjaci samo bošnjačke, Srbi samo srpske, i Ostali samo predstavnike Ostalih.

Takozvani „cross voting mechanism“ (preko-nacionalno glasovanje) ne vrijedi za Dom naroda PFBiH i ostale institucije koje služe predstavljanju konstitutivnih naroda i zaštiti njihovog vitalnog nacionalnog interesa. Ustavni sud je to izrijekom naveo u paragrafima 47, 49, 50, 51 i 52 Odluke Ljubić. Preporučujem svima koji tvrde suprotno da pročitaju tekst Odluke i da citiraju iz nje dokaze za svoje tvrdnje, ako ih mogu naći. Ovaj mehanizam isključivo vrijedi za zastupničke domove PS BiH i PFBiH, kao i NSRS, to jest one institucije koje služe predstavljanju svih građana. Razlog tome je da je nemoguće zaštiti vitalni nacionalni interes jednog naroda, ili ga legitimno predstaviti u za to namijenjenim institucijama ako njegove predstavnike biraju pripadnici drugog naroda. Time se ruši temeljno načelo Ustava BiH o jednakopravnosti tri konstitutivna naroda, jer jedan narod ne može biti ravnopravan ako mu drugi narod bira predstavnike. Konkretno, u FBiH, to znači da ni Hrvati, ali ni Srbi, ne mogu biti konstitutivni ako im Bošnjaci biraju delegate u njihovim klubovima DN PFBiH.

Metoda raspodjele mandata koju je SIP donio je napravila razliku između vrijednosti glasa jednog Hrvata u BPK Goražde i jednog Hrvata u PK od preko 1.200 puta u korist Hrvata u BPK Goražde. Ovim Uputstvom Hrvati u šest kantona imaju manju vrijednost glasa od normalne (od vrijednosti 1, pri kojoj svaki Hrvat u FBiH ima u potpunosti istu vrijednost glasa kao i svi ostali Hrvati), dok Hrvati u četiri kantona imaju veću vrijednost glasa. Tako Hrvati u USK imaju vrijednost glasa od 5,77, u PK 0,87, u TK 1,24, u ZDK 0,67, u BPK čak 1.220,30, u SBK 0,90, u HNK 0,74, u ZHK 0,94, u SK 1,67 i u K10 0,91. Sve ove vrijednosti, po Odluci Ustavnog suda BiH bi trebale biti 1. Očigledno je da su Hrvati kao konstitutivni narod generalno diskriminirani jer ne mogu samostalno izabrati svih svojih 17 delegata u DN PFBiH, ali i specifično Hrvati u PK, ZDK, SBK, HNK, ZHK i K10 su diskriminirani ovim Uputstvom SIP-a jer njihov glas vrijedi manje od vrijednosti koju nalaže Ustav BiH i Ustavni sud (jednaka vrijednost glasa unutar konstitutivnog naroda).

Predstavljanje Srba i Ostalih

Ne smijemo zaboraviti da se ovdje ne radi samo o legitimnom predstavljanu Hrvata u DN PFBiH. Bošnjačke stranke ne biraju samo hrvatske delegate u većinski bošnjačkim kantonima (prije u 6, nakon Uputstva SIP-a u 5) nego i preko 2/3 predstavnika Srba i sve predstavnike Ostalih. 56.550 Srba u FBiH (samo 10% od predratnog broja) mora moći samostalno birati svih svojih 17 delegata u PFBiH, što do sada nije bio slučaj. Do sada preko dvije trećine svih Srpskih delegata su birale bošnjačke stranke. Prema Uputstvu SIP-a, Srbi mogu sigurno izabrati samo 3 od 17 svojih legitimnih predstavnika (svo troje u K10), dok Bošnjaci još uvijek mogu izabrati 2/3 srpskih delegata, i tako oformiti Vladu FBiH bez legitimnih srpskih predstavnika. Srbi su konstitutivni narod u FBiH i prema Ustavu BiH i Ustavu FBiH moraju biti u mogućnosti samostalno birati svoje legitimne predstavnike, koji bi onda morali biti u mogućnosti koristiti mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa u DN PFBiH. To do sada nikada nije bio slučaj.

Nadalje, koliko je Židova, Roma, Albanaca, Talijana, Ukrajinaca, Čeha i pripadnika drugih nacionalnih manjina u BiH izabrano u klub Ostalih DN PFBiH u zadnjih 16 godina? Bošnjačke stranke su u potpunosti uzurpirale ovaj klub, iste one stranke koje se pretvaraju da se zalažu za prava Ostalih a u isto vrijeme uzurpiraju predstavnike Ostalih u DN PFBiH. Razlog uzurpacije mjesta rezerviranih za legitimne predstavnike Ostalih i Srba je jednostavan – više delegata donosi više političke moći tim strankama, kao i više novaca. Nadalje, u slučaju Srba, to onemogućuje klubu Srba da koristi vitalni nacionalni interes u DN PFBiH.

Galama bošnjačkih stranka ovih dana se ne odnosi samo na to mogu li Hrvati izabrati 2/3 svojih delegata u DN PFBiH ili ne. Treba zapamtiti da je tim strankama još bitniji klub Srba u DN PFBiH. Da Srbi samostalno izaberu svih 17 svojih delegata, što im po Ustavu BiH i Ustavu FBiH, ali i presudama Ustavnog suda BiH i pripada, onda bi 56.550 Srba u FBiH mogli blokirati svaki zakon koji je štetan po njihov nacionalni interes, a legitimni srpski predstavnici bi morali biti dio Vlade FBiH i imati tri svoja ministra. To je rezultat apelacije Alije Izetbegovića Ustavnom sudu BiH (U-5/98) prema kojoj je OHR izmijenio Ustave FBiH i RS 2002. godine. Sviđa li se to nekome ili ne je sporedno. Ustav je Ustav, i mora se poštovati.

Hrvatski politički predstavnici moraju tužiti SIP Ustavnom sudu BiH

Ustavni sud BiH je jasno naveo da Hrvati moraju biti u mogućnosti samostalno izabrati svih 17 svojih delegata u DN PFBiH, baš kao i Srbi i Bošnjaci. Uputstvo SIP-a to ne omogućuje u praksi. Prema ovom Uputstvu, bošnjačke stranke mogu izabrati 5 hrvatskih delegata na ovim izborima, a već na sljedećim izborima bi mogle izabrati i do 8 hrvatskih delegata po ovim izbornim pravilima. U isto vrijeme, Srbi mogu izabrati samo 3 svoja delegata, a Ostali ne mogu izabrati niti jednog svojeg delegata. Vrijedi spomenuti da hrvatske stranke nisu prešle izborni prag od tri posto u čak četiri kantona (USK, TK, BPK i SK), pa je jasno da Hrvati ne mogu izabrati svoje legitimne predstavnike u ta četiri kantona, dok su u ZDK bošnjačke stranke izabrale čak pet Hrvata u namjeri da preglasaju tri legitimna hrvatska predstavnika u kantonalnoj skupštini ZDK. Hrvatski politički predstavnici moraju tužiti SIP Ustavnom sudu BiH i osporiti ovo Uputstvo.

Idealni izborni model i IDPI-jev prijedlog

PS BiH mora usvojiti model koji bi osigurao da Hrvati mogu birati svih 17 svojih delegata, bez upletanja Bošnjaka u izborni proces. Taj model bi morao osigurati da i Srbi mogu izabrati svih 17 svojih delegata, Ostali svih 7 svojih, ali i Bošnjaci svih 17 svojih delegata bez uplitanja Hrvata ili Srba. Jer, kao što je već rečeno, Dom naroda nije „dom kantona“ nego „dom naroda“. S obzirom da u Domu naroda PFBIH postoje četiri kluba (bošnjački, hrvatski i srpski te klub grupe ostalih naroda i građana) svaki građanin FBiH ima pravo i mogućnost sudjelovati u procesu izbora za DN i kao kandidat i kao glasač. Za Zastupnički dom građani FBIH glasuju kao građani, a za DN kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda ili grupe ostalih naroda i građana. Dakle svi građani FBIH biraju i mogu biti birani za oba doma Parlamenta BiH. Ukoliko je moguće da pripadnici jednoga konstitutivnog naroda (ili Ostalih) daju većinski izborni legitimitet delegatima u klubu drugog konstitutivnog naroda, Dom naroda gubi svoju izvornu svrhu i smisao a to je da kao Dom naroda kroz svoja 4 kluba predstavlja tri konstitutivna naroda i Ostale.

Generalno, PS BiH bi trebala donijeti sveobuhvatnu izbornu reformu koja bi omogućila legitimno političko predstavljanje na svim administrativno-političkim razinama (DN PFBiH, DN PSBiH, VN RS i Predsjedništvo BiH), kako to i navodi sami Ustavni sud BiH u presudi Ljubić, ali i implementirati sve presude Europskog suda za ljudska prava (Sejdić-Finci, Zornić, Pilav i Šlaka) poštujući temeljno načelo Ustava BiH o jednakopravnosti tri konstitutivna naroda. To je moguće postići s više izbornih modela, a jedan od njih je predstavio i IDPI u lipnju ove godine, prije općih izbora u BiH.

Što se tiče modela koji bi omogućio formiranje novog saziva DN PFBiH i DN PSBiH i tako omogućio PS BiH da obavi sveobuhvatnu reformu izbornog zakona u BiH, IDPI je predstavio i takav model. To je ujedno i jedini model koji je predstavljen u BH javnosti koji bi riješio problem nejednake vrijednosti glasa unutar tri konstitutivna naroda i Ostalih po kantonima. Ovaj model omogućuje svim Hrvatima u FBiH da mogu birati i biti birani u hrvatski klub Doma naroda PFBiH s potpuno jednakom vrijednošću glasa, bez obzira žive li u Goraždu, Mostaru, Tuzli, Vitezu, Odžaku ili Ljubuškom. Isto vrijedi i za Bošnjake, Srbe i Ostale. IDPI model ne osigurava potpunu nacionalnu legitimnost svih hrvatskih delegata - Bošnjaci još uvijek imaju mogućnost izabrati dio hrvatskih delegata, ali ne i presudni dio za formiranje federalne izvršne vlasti, to jest 1/3. Ostaje žaljenje da se je SIP umjesto takvog modela odlučio za model koji je neustavan i nezakonit. Pozivam sve u BiH da pročitaju ovaj kratki prijedlog IDPI-ja.

*Valentino Grbavac je izvršni direktor CAA-a (Hrvatsko Američki Savez) u Washingtonu i član stručnog tima IDPI-a iz Mostara. Diplomirao je politologiju i povijest na Macalester koledžu u St. Paulu i magistrirao na školi za diplomaciju Sveučilištu Georgetown u Washingtonu. Autor je knjige „Neravnopravna demokracija: Politički položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini“.