Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9569
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kultura » Hrvatski jezik » JEZIK, LINGVISTIKA I POLITIKA

JEZIK, LINGVISTIKA I POLITIKA

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 01.12.2009. 16:28

Na ovoj će stranici biti izložen collage članaka, eseja, dijelova knjiga i rasprava u kojemu se bjelodano pokazuju i prikazuju neke od glavnih dogmatskih gluposti (a još češće i svjesnih laži i protuhrvatskih krivotvorbi) s kojima se hrvatski jezik sretao u povijesti, a nekima je izložen i u današnjici. Riječ je o dominantnim ekstralingvističkim čimbenicima koji s jezikoslovljem kao granom znanja uglavnom nemaju veze, a služili su jedino politici usmjerenoj na gušenje hrvatstva. Dok su početci kroatofobije u slavistici uglavnom posljedak neinformiranosti, zastarjelih shvaćanja i opće niskoga stupnja jezikoslovnih spoznaja (iako ni tu politička usmjerba nije izočna), većina je daljnjih jezičnopovijesnih falsifikata nastala zbog velikosrpskih teritorijalnih apetita na hrvatsku zemlju i kulturnu baštinu. Tu je tendenciju podupirao i nemali broj inozemnih slavista u 20. stoljeću, vođen različitim motivima-od osobne komocije do očite moralne korumpiranosti. «Isprika» neznanja ili neinformiranosti (ionako krajnje bizarna za sveučilišnoga profesora kojemu je dotični predmet poljem profesionalnoga interesa) -jednostavno više ne vrijedi.

Budući da je u sljedećim primjerima glavnom temom polemički obračun s «političkom lingvistikom», većina tekstova nisu uskostručne ili specijalističke naravi. No, to ne znači da se radi o kavanskom prepucavanju, niti o neutemeljenim pamfletima raznih nadobudnih neznalica. Glavninu radova čine jezično-polemički i publicistički spisi eminentnih hrvatskih lingvista: Mire Kačića, prvoga ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje; akadamika Stjepana Babića i Dalibora Brozovića, koji su među najznačajnijim hrvatskim lingvistima 20. stoljeća; te poznatoga jezikoslova i kanadskoga kroatista Vinka Grubišića. Također, tu su i dijelovi iz utjecajne studije Vatroslava Murvara, koja je odigrala pionirsku ulogu u razotkrivanju mnogih žarišta srpske imperijalne patologije (pa je u neku ruku poslužila kao prethodnica najpoznatije knjige koja polemički obračunava s velikosrpstvom, «Izvorima velikosrpske agresije», djelom više autora koje je tiskano na nekoliko svjetskih jezika nakon objavljivanja 1990.), kao i eruditskoga kompendija Mate Marčinka «Indoiransko podrijetlo Hrvata». Iako nijedan od autora nije profesionalni lingvist (Murvar je bio pravnik, dok je Marčinko povjesničar), niti je hrvatski jezik isključiva tema navedenih knjiga- obje su relevantne u dijelovima u kojima pisci, bez temeljitije jezičnopovijesne raščlane, jednostavno «arhivarski» nabrajaju samo neke od opsesivnih tema jezičnoga velikosrbizma. Tema jezika i politike je i nametala takav izbor, jer su i jezikoslovni stručnjaci čiji će tekstovi biti navedeni, u želji da raskrinkaju spregu nemaloga broja znanstvenika (sada već dobrano načetih reputacija) i malignih političkih programa, pribjegli popularnijem publicističkom pristupu e da bi doprli do što širega čitateljstva – svjesni da se radi o temi koja daleko nadilazi puke lingvističke akademske sporove. Ukratko- eminentno političke programe koji su se skrivali pod krinkom znanosti, trebalo je razobličiti bez puno nijansi i minucioznih analiza, tako da je svakomu jasno o čemu se zapravo radi.

Glavne su teme tekstova koji slijede raskrinkavanje lažni prikaz hrvatske jezične povijesti (kako od strane ideologa velike Srbije, tako i – uzrokovan poglavito neznanjem i otrcanim onodobnim shvaćanjima osnivača slavistike početkom 19. stoljeća), skicozni prijegled nastanka hrvatskoga jezičnog standarda (zahvalni prikazbeni predmet zbog još uvijek dosta prisutne «Ilirsko-Gajeve» mitologije), ilirski ili slovinski nazivak hrvatskoga jezika (jedna od rjeđih metoda rashrvaćivanja hrvatske nacionalne baštine je i pokušaj nijekanja istoznačnosti «slovinskog» ili «ilirskog» imena s hrvatskim u svim glavnim književnim i filološkim djelima nastalima pod tim imenom od 16. do 19. stoljeća), te, na koncu, bosanski jezikoslovni sporovi.

Podatci o nekima od autora se mogu naći na sljedećim poveznicama:

Akademik Stjepan Babić
http://www.hazu.hr/Akademici/SBabic.html

Prof. Vinko Grubišić
http://germanicandslavic.uwaterloo.ca/people/grubisic/

Akademik Dalibor Brozović
http://www.hazu.hr/Akademici/DBrozovic.html