Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9568
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Literatura » Recenzije knjiga » Prevedena knjiga o biskupu Komarici pod naslovom: "Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski"

Prevedena knjiga o biskupu Komarici pod naslovom: "Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski"

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 07.05.2015. 10:53

Koncem mjeseca travnja s njemačkog originala prevedena je knjiga pod naslovom: „Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski“ autora Christopha Hurnausa u kojoj biskup banjolučki mons. Franjo Komarica govori o pozadini zastupničkog rata međunarodnih sila. Autor Hurnaus napisao je sljedeće:

Kada papa Franjo 06. lipnja dođe u Sarajevo naći će podijeljenu zemlju koja i 20 godina nakon strašnoga rata još uvijek nema prave perspektive za budućnost. Zemlju između Istoka i Zapada koja je mirovnim ugovorom u Dayton-u 1995. podijeljena na dvije državne jedinice, na papiru je ipak suverena i ne djeljiva država. 49% stanovnika Bosne i Hercegovine žive danas u Republici Srpskoj a 51% sveukupnog stanovništva živi u zajedničkoj bošnjačkoj – hrvatskoj Federaciji. Mirovni sporazum iz Dayton-a stvaranjem Republike Srpske nije samo legalizirao ratno etničko čišćenje, već i kantonalnim upravama stvorio birokratski aparat, kakvoga nema u Europi. Biskup Franjo Komarica, kojega smo posjetili u Banjoj Luci,bez uljepšavanja tumači, što je danas u Bosni i Hercegovini žalosna stvarnost. Daytonski sporazum je napravljen na temelju teške nepravde koja je ratna osvajanja nagradila a žrtve krvavog sukoba gorko kaznila. Srpski narod, koji je prije rata brojio 31% sveukupnog stanovništva zemlje, ugovorom iz Dayton-a dobio je 49% teritorija Bosne i Hercegovine.

Danas, 20 godina nakon rata, nedostaje još uvijek politička volja za zajedničkom državom. Ugovor iz Daytona nije bio ništa drugo nego „modus vivendi“ – „način života“,privremeno rješenje s ciljem završetka rata.

Franjo Komarica, neustrašivi biskup iz Banje Luke u razgovoru s nama postavlja mnoga neugodna pitanja, primjerice pitanje o moćnicima koji su stajali iza toga krvavoga rata. Komarica ne vjeruje da je rat planiran u Beogradu, Zagrebu ili Sarajevu. U jednoj upravo objavljenoj knjizi na njemačkom jeziku s naslovom:„Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski“, govori banjalučki biskup o pozadini zastupničkog rata međunarodnih sila. Prije rata živjelo je na području Banjolučke biskupije oko 120000 katolika. Nakon progona i etničkog čišćenja srpskih moćnika, ostalo je danas ne više od 30000 katolika na području biskupije.

Za vrijeme krvavog rata borio se biskup kao lav da zaštiti svoje vjernike pred samovoljom,progonom i ubojstvom. Njegove poruke, apeli i pozivi za pomoć iz onoga vremena pune čitave knjige. 231 dan biskup je od srpske policije bio držan u kućnom pritvoru. Da je preživio, pravo je čudo. Biskup je za vrijeme rata apelirao na svoje hrvatske zemljake, da ne vraćaju zlo zlim. Da Hrvati iz područja Banje Luke u to vrijeme nisu upirali oružje protiv drugih zasluga je toga apostola mira. Hrvati su ipak morali napustiti Banju Luku, jer su to moćnici željeli,i tako odlučili još prije rata. U svojoj novoj knjizi daje biskup šokirajući uvid u mehanizam međunarodne politike.

Neumorno je Komarica putovao po Europi i svijetu, da probudi savjest moćnika. U New Yorku, Parizu, Londonu i Berlinu susretao je čisti cinizam. Komarica je radi svoga hrabrog nastupanja za neotuđiva ljudska prava 2004. bio predložen za Nobelovu nagradu. Biskup se bori danas, 20 godina nakon rata, još uvijek za pravo na povratak protjeranih katolika svoje biskupije. Informirao nas je o zlobi lokalnih srpskih vlasti koje sprečavaju povratak Hrvata u njihova naslijeđena područja. Sudbina njegovih ovaca koje su rasijane po svim stranama svijeta razara njegovo pastirsko srce.

Jedno cijelo poslijepodne smo pratili biskupa po njegovoj biskupiji. Vodio nas je u poznati trapistički samostan Marija Zvijezda koji je 1869.utemeljio Franc Pfanner iz Vorallberga, a koji je kasnije osnovao Mariannhiller Misionare. Biskup Komarica nas je izvijestio o nevjerojatnoj Pfanerovoj kulturi koju je on donio u jednu od najzaostalijih zemalja onoga vremena, koja je bila pod Osmanlijskom vlašću.

U najboljim vremenima živjelo je u trapističkom samostanu 250redovnika, koji su se, pored svojih samostanskih dužnosti i molitava, još bavili preradom drveta, mlinarstvom, proizvodnjom struje, sira, piva. Danas žive još tri redovnika u Mariji Zvijezdi. Biskup Komarica bi imao mnoge ideje koje bi ovaj samostan u srcu Europe učinile mjestom susreta različitih kultura. Zajedno s biskupom i direktorom Caritasa Miljenkom Aničićem posjećujemo neke od projekata biskupijskog Caritasa, među ostalima starački dom u Banjoj Luci, vinograd, jedno postrojenje za proizvodnju bio-plina i siranu, u kojoj se od prije nekoliko godina proizvodi poznati sir trapist. Svi ti projekti su znakovi nade u zemlji prividnog beznađa.

Biskup uvijek iznova naglašava kako je nazočnost Katoličke Crkve dobro došla svim ovdje živućim narodima.

Jedan od najboljih primjera je za to katolička europska gimnazija u Banjoj Luci. Ta škola je kao multietnički laboratorij u kojemu se djeca sve tri nacionalnosti uče mirnom suživotu. 80% djece su srpske nacionalnosti a ostali dolaze iz hrvatskih i muslimanskih obitelji.

Da je katolička gimnazija u Banjoj Luci najbolja u cijeloj Republici Srpskoj potvrđuju biskupu čak i lokalni srpski političari.

Kod dodjele Franz-Werfel-nagrade za ljudska prava Franji Komarici, godine 2005.,pohvalni govor je održao sadašnji predsjednik Njemačke JoachimGauck. U svojem govoru je rekao: da je biskup Komarica bio svjedok,koji je nazvao „ubijanje ubijanjem“, a „mučenje mučenjem“, usprkos prijetnji njegovu vlastitom životu.„Njegov ostanak je znak nade.“

Usprkos svim zastrašivanjima i svakom psihoteroru protiv njega i njegovog naroda zadržao je taj vjerodostojan i vrijedan divljenja biskup svoju ljubaznost i svoj humor. Svjedočanstvo toga hrabroga biskupa nije ostalo skriveno ni papi Ivanu Pavlu II. On je, usprkos mnogim odupiranjima, došao 2003. u Banju Luku da počasti Crkvu mučenika. On nije mogao ni želio gledati, da vjekovna prisutnost Katoličke Crkve na tome prostoru Europe jednostavno bude izbrisana.

Na koncu našega putovanja posjetili smo malu župu Presnače u predgrađu Banje Luke. Ovdje su 12.05. 1995.hladnokrvno ubijeni župnik Filip Lukenda i časna sestra milosrdnica Cecilija Grgić i ostavljeni u gorećoj župskoj kući. Dan prije toga su naoružane srpske vojne snage digle u zrak hodočasničku crkvu koja je posvećena svetoj Tereziji iz Lisieuxa. Pod ruševinama i pepelom pronađene su neoštećene relikvije Svetice. Danas je hodočasnička crkva Presnače ne samo u Banjoj Luci nego i nadaleko poznata kao znak da su ljubav i pomirenje jači od mržnje, terora i nasilja.

KTA