• Povratničke tegobe Hrvata (208618)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (168141)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (97086)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94932)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9892
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

20 godina od osnutka 40. domobranske bojne HVO-a Vitez Ranko Boban Grude

Evo već dvadeset godina prošlo od osnutka 40. dombranske bojne HVO-a Vitez Ranko Boban Grude. Mnogi će reći kao da je jučer bilo, ali neki su na ovu postrojbu potpuno zaboravili. 27. 2. 1994. ispred srednje škole A. B. Šimića upriličena je svečanost prisege vojnika i formiranja nove postrojbe 40. domobranske bojne Vitez Ranko Boban.

Bila je to svečanost kakvu Grude nisu vidjele do sada, prvi put je jedna postrojba stala pred lice svoga naroda i prisegla narodu. Toj svečanosti bili su prisutni tadašnji ugledni gosti iz civilne i političke vlasti,a narodu i vojnicima obratili su se Vlado Šoljić, prof. Jozo Marić, general Ante Zorislav Roso, general Slobodan Praljak, Vice Vukojević, Ivan Primorac, Vinko Zorić, te fra Vinko Mikulić koji je blagoslovio postrojbu. O ratnom putu postrojbe je govorio Boro Bošnjak. 

Ovaj dan nam je prigoda da se sjetimo svih onih poginulih branitelja, onih koji su otišli na Kupres i još se nisu vratili, da se prisjetimo junaka s Ševaš Njiva, Vrda.... U prilogu vam nudimo jednu fotogaleriju sa toga događaja koju smo pronašli u ratnom listu brigade "ZA RODNU GRUDU", te jedan tekst fra Ante Marića koji je on napisao baš za tu prisegu pod nazivom "Lijepo reče general..."

LIJEPO REČE GENERAL... 

Duboko uvjeren u iskrenost i poštenje povijesti svog naroda, učim je iz dana u dan. A ona baš ovih godina, ili u ovom stoljeću, boldirano ispisuje svoje najnovije stranice. I glasilo ZA RODNU GRUDU ima tek poštenu nakanu, oteti zaboravu bar dio onoga što su poštene ruke na stranicama naše povijesti drhtavim kažiprstima i svojom krvlju ispisivale.

Na prisezi naše postrojbe osjetih po prvi put nakon dužeg vremena, ili uopće do sada, onaj izdisaj do dna duše. Neko rasterećenje. Imamo svog vojnika, svog branitelja. Znam, skupo plaćeni dan. Ono prije dvije godine. Momci i ljudi samo čekaju. Spremni na zapovijed. Prema istoku ili prema sjeveru. Otišli su na Kupres. Dvojica su naših ljudi poginula, ostala siročad, tijela im dobili tek mjesecima poslije. Osam nestalih. U kućama ne sagorijevaju svijeće što tinjaju nadom u njihov povratak. U vjetriću i suncu na dan prisege protrneš na pomisao kupreškog snijega tih prvih travanjskih dana. I dok grmi zbor bojovnika spremnih na život i smrt, u očima mnoge iskre suza za kuperškim, vrđanskim, mostarskim, s Rujeva Dola i Golih Brda nestalim, poginulim i teško ranjenim. Išli su za rodnu grudu, ništa nisu pitali, dali su joj sve.

Sjećam se, s gangom, s onim već toliko puta čuvanim viđenim u ovim krajevima: - Zbogom, Majko! - Ženo, vratit ću se uskoro, čuvaj dicu! I ulazak u autobus. Kroz prozore samo vidiš nabrekle vratne žile i onu čeonu, odlučna lica, puška što uspravno stoji, a cijev joj točno pred čelom, nebu okrenuta, smještena po sredini sokolskih očiju. Odoše, Bože, i tko zna hoće li se vratiti. A tako se prečesto nisu vraćali. Njima je prisegnuto. Svi znamo, ima ovoga i onoga, ovakvih i onakvih. Što na njih trošiti riječi. Krasno reče general: - Što pričati o onima koji su pobjegli (dodao bih: koji u svemu još žele i profitirati)?! J... ih. Imamo svoje domovinske svece, samoprijegornike. I Bog nek nas kazni, kaznom veoma teškom, ako ih zaboravimo, ako se spomen njihov na rodnoj grudi zaboravi ikada! (fra Ante Marić).

Boboska