RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

21 GODINA OD AGRESIJE ARMIJE BIH NA KISELJAK I KREŠEVO

Napisano 19.06.2014. 17:24
21 GODINA OD AGRESIJE ARMIJE BIH NA KISELJAK I KREŠEVO

Polaganjem vijenaca pred Spomen obilježjem stradalim hrvatskim i srpskim civilima u selu Gojakovac u blizini Lepenice u općini Kiseljak te misom zadušnicom koju je u crkvi Sv. Ane u Lepenici predvodio fra Stipan Radić, lepenički župnik, obitelji stradalih, članovi Udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao i hrvatski politički predstavnici poklonili su se žrtvama agresije Armije BiH na ovaj dio općine Kiseljak. Armija BiH je 17. lipnja 1993. godine upala u selo Gojakovac te pobila devet civila, šestoro hrvatske i tri srpske nacionalnosti. Među žrtvama bio je i 14-godišnji dječak Spomenko Lučić. Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao.

Istoga dana, prije 21. godinu su, u ranim jutarnjim satima, napadnute i obrambene linije Hrvatskog vijeća obrane na Pirinskom propustu i Blinjama te u selu Pirin koji pripadaju općini Kreševo. Napad su izvele specijalne diverzantske jedinice Armije BiH "Crni labudovi", "Begova divizija" i "Handžar divizija" te dijelovi postrojbe "Al Fatah", ojačane dijelom 9. brdske brigade Armije BiH. Napad je bio neočekivan i silovit pa je već prvog dana poginulo 10, teže ranjeno osam, a zarobljeno šest pripadnika HVO-a.

Upad postrojbi Armije BiH u Gojakovac kao i pokušaj slamanja obrane Kreševa bili su samo dio akcije čiji je cilj bio zauzeti općine Lepeničke doline te protjerati hrvatsko i srpsko stanovništvo. Armija BiH nije uspjela u ovoj nakani, ali joj je uspjelo do temelja sravniti pet sela koja pripadaju župi Lepenica; Toplicu, Zabrđe, Bukovicu, Mokrine i Pirin. Većina je smještena u općini Kiseljak, a neka sela ove župe teritorijalno pripadaju susjednim općinama, Mokrine Hadžićima, Pirin Kreševu.

Osim što su sravnjena sa zemljom, i to u samo nekoliko dana lipnja 1993. godine, svih pet sela temeljito je opljačkano. Većina porušenih sela i danas je sablasno pusta. Neka od njih nemaju niti jednog povratnika. Život u ove krajeve vraća jedino gradnja trase Koridora Vc. Izgradnja moderne autoceste mogla bi ovaj kraj učiniti atraktivnijim za život, slažu se prognanici. No, prije pogleda u budućnost, prognani Hrvati iz ovog kraja opterećeni ratnim stradanjima, zahtijevaju istinu i kažnjavanje odgovornih za ubojstva, iživljavanje nad zarobljenicima koji su završili u logoru Silos u Tarčinu, uništavanje imovine.

Njihova strana priče o zločinima kažu, teško dopire do javnosti, a još manje do pravosudnih institucija. Naime, sukob između Armije BiH i HVO-a na ovom dijelu općine Kiseljak, konkretno u strateški važnom selu Tulica počinje 11. lipnja. Dva dana poslije, 13. lipnja na blagdan Sv. Ante Armija BiH zarobljava oko 60 Hrvata iz Mokrina, Toplice, Bukovice, Zabrđa. Sabirno mjesto bila je zgrada Osnovne škole u Zabrđu. Žene i djeca nakon nekoliko dana su razmijenjeni, a oko 30 muškaraca premješta se u zloglasni logor Silos u Tarčinu. Mlađi su redovito slani na kopanje rovova i bili su živi štit prema položajima Vojske Republike Srpske na Igmanu, ostali su dane provodili u zatočeništvu Silosa. Među njima bio je i Marijan Ilijašević.

"Uhićen sam nakon što sam pokušao spasiti svoja dva sina. Najprije sam sedam dana bio u kućnom pritvoru, a onda sam premješten u Silos u Tarčinu gdje sam proveo punih 68 dana, gladan, prljav, a u kućnom pritvoru su me i tukli. Dolazio mi je Samir Sadiković, policajac iz Hadžića i tražio da se odreknem svoje imovine. Odbio sam i zato su me tukli. U logoru nisu, ali jesu druge, među njima i moga brata. Mi Hrvati bilo smo odvojeni od srpskih zatvorenika", ispričao nam je Marijan Ilijašević iz Mokrina, koji danas sa suprugom živi u sinovoj kuću u kiseljačkom naselju Višnjica.

Marijana kao i ostale boli što za zločine nad hrvatskim i srpskim zatočenicima u logoru Silos u Tarčinu do danas nitko nije odgovarao, iako je od njihova zarobljavanja prošla puna 21 godina. Čak su i evidencije o zarobljenicima Silosa kao i video kazete s razmjene nestali za što zarobljenici krive isključivo tajne službe, prije svega hrvatske. Priča o pet većinski hrvatskih sela koje je Armija BiH u lipnju 1993. godine sravnila za zemljom, nikad nije bila predmetom istrage domaćih ni međunarodnih pravosudnih institucija. Možda će se netko od sudaca ili tužitelja, prolazeći koridorom VC, zapitati čija su to srušena sela u daljini. Hoće li se potruditi i pronaći odgovor, pitanje je?

(artinfo.ba/ap)


Nema komentara

Anketa

Ustavi