• Povratničke tegobe Hrvata (215909)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (168692)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (97453)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (95678)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9912
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Bošnjačko etničko i vjersko čišćenje Bosne i Hercegovine u miru

Raspad Bosne i Hercegovine u procesu velikosprske agresije zbio se tek onda kada je Alija Izetbegović 1992. godine započeo vrlo radikalnu islamizaciju bosanskohercegovačkoga društva, u prvom redu Armije Bosne i Hercegovine, koja je do tada, donekle, bila multinacionalna. Naime, sve do tog prekretničkog, odlučujućeg i razbijačkog Alijinog udara na Bosnu i Hercegovinu ta vojna struktura bosanskohercegovačke obrane imala je snažne i vidljive dimenzije multinacionalnog sadržaja. A upravo ta vrijednost bosanskohercegovačkog društva, ta dimenzija multinacionalnosti u oružanim snagama multinacionalne bosanskohercegovačke zajednice bila je jedini jamac njezine obrane, a time i opstanak Bosne i Hercegovine kao cjelovite multinacionalne i multikonfesionalne zajednice.

Tu nacionalnu armijsku mozaičnost razlika i boja do tada je cijenila i međunarodna zajednica i vjerovala u njezine snage pobjedivosti, i ostvarenje cilja obrane multinacionalne i multikonfesionalne bosanskohercegovačke zajednice. Bila je to Armija i muslimanskih, i hrvatskih i srpskih nacionalnih i vjerskih boja, koje su Bosnu i Hercegovinu doživljavale, i branile, kao svoju domovinu, koja je bila dovoljno velika, i u razlikama bogata, da ih primi sve pod svoj bosanskohercegovački državnički domobran.

No, takav šaroliki sadržaj Armije BiH, a time i cijeloga bosanskohercegovačka  društva, nije se nikako uklapao u Alijin program „Islamske deklaracije“, odnosno u Alijino viđenje buduće Bosne i Hercegovine. Ta nacionalna armijska šarolikost, a time i bosanskohercegovačka, zapravo je bila jedina, i najjača barijera u realizaciji programa „Islamske deklaracije“, odnosno stvaranja čiste muslimanske države na ovim europskim prostorima. To Alijino viđenje unitarne muslimanske Bosne i Hercegovine stalno je osnaživala novčana, vojna i ljudska pomoć iz islamskih zemalja, koja je priticala kao nabujala rijeka na sušno polje. Stoga je Izetbegović, kao muslimanski nacionalist iz juvremena, činio sve da se ta mozaička višenacionalna slika ABiH porazbija, nacionalno očisti, homogenizira, te kao tako nacionalno i vjerski čista islamizira.

Samo etnički i vjerski čista muslimanska Armija BiH kakvu je zamišljao te pišući „Islamsku deklaraciju“  planirao, vjerovao je da mu jamči i čistu nacionalnu i vjersku muslimansku Bosnu i Hercegovinu. Alijin proces  etničkoga i vjerskog čišćenja ABiH ubrzava i radikalno pojaćava velik priljev vjerskih islamskih ratnika iz muslimanskih zemalja svijeta, što Izetbegovića sve više jača u uvjerenju stvaranja čiste muslimanske Bosne i Hercegovine, po uzoru islamskih zemalja iz koji su dolazili džihad ratnici. Armija Bosne i Hercegovine ne samo da dolaskom mudžahedina gubi multinacionalnu dimenziju, već i europsku, čime rat u Bosni i Hercegovini postaje i svjetski i vjerski sukob. Time muslimansko etničko i vjersko čišćenje Armije Bosne i Hercegovine biva glavni i odlučujući udarac u razbijanju i ubijanju multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina zauvijek nestaje kao cjelovita, multinacionalna i multikonfesionalna, zemlja Srba, Muslimana i Hrvata.

Nakon što je Izetbegović uspio iz ABiH, na različite načine, istjerati bosanskohercegovačke Srbe, a na njihova  mjesta dovesti mudžahedine, izgon bosanskohercegovačkih Hrvata napravljen je izazivanjem ratnog sukoba između još te dvije preostale vojne komponente, hrvatske i muslimanske. Alijinom agresijom na hercegbosanske Hrvate, poglavito na vojno strateško važne prostore Središnje Bosne, hrvatska vojna komponenta se u gotovo stopostotnom  postotku povlači iz sastava Armije BiH, čime ta vojna snaga postaje skoro stoposto muslimanska i mudžahedinska vojska. Bosanskohercegovački sukob se pretvara u vjerski rat za teritorij. Odnosno bio je to početak krvavoga i tragičnog etničkog i vjerskog čišćenja bosanskohercegovačkih prostora, stvarajući preduvjete realizacije sadržaja „Islamske deklaracije“, gradnju čistih etničkih i vjerskih, srpskih, muslimanskih i hrvatskih teritorija u Bosni i Hercegovini. Gradnje koja i danas, gotovo dva desetljeća poslije, traje, na žalost i na veliku štetu najmalobrojnijega hrvatskog naroda.

A taj zločinački proces etničkoga i vjerskog čišćenja ABiH je tim brutalniji što se izvršio u institucijama, vojnim,đ i gradovima koji su bili slika multietničke i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine poput  Sarajeva, Zenice, Travnika, Kaknja, Konjica, Fojnice, Bugojna... To su danas gradovi, gotovo, sto posto etnički i vjerski čisti muslimanski, po ciljevima Alije Izetbegovića i njegove „Islamske deklaracije“.

Alijino dovođenje mudžahedina u sastav Armije BiH i njihovo brutalno ubijanje nemuslimana u ime islama i Alaha, u čemu im se kasnije priključio i velik broj bosanskohercegovačkih Muslimana, Izetbegović je zauvijek oduzeo bosanskohercegovačkim Muslimanima europski identitet koji ih je stoljećima ćinio Europljanima. U Izetbegovićevom kontinuitetu deeuropeiziranja bosanskohercegovačkih Muslimana, stvarajući od njih neke i strance, pa čak i teroriste u Europi, Bosna i Hercegovina počima nestajati, a to nestajanje traje i trajat će sve dok ne budu pravedno zadovoljene sve tri bosanskohercegovačke strane, i srpska, i muslimanska i hrvatska. A pravda za budućnost Bosne i Hercegovine i njezinih naroda nije ono što je Alija Izetbegović u opkoljenom Sarajevu na održanom Bošnjačkom saboru izglasao neprirodnu, neprihvatljivu i nepravednu podjelu Bosne i Hercegovine, s ciljem stvaranja muslimanske države u Europi. Bila je to njegova želja da uđe u povijest muslimanskog naroda kao prvi predsjednik prve muslimanske države u Europi. Čvrsto je vjerovao da će uz pomoć, novčanu i ljudsku, iz islamskih zemalja uspjeti sagraditi u Europi ono što nije uspjelo ni Otomansko Carstvo i svi njegovi Sulejmani, Veličanstveni, Silni, Osvajači. U ime toga zacrtanog cilja Izetbegović je već na početku bosanskohercegovačkog sukoba izjavio: „spreman sam žrtvovati i dvjesto pedeset hiljada žrtava za muslimansku Bosnu i Hercegovinu“.

Ukazivanje na nepravdu, koja se nastoji zabetonirati u bosanskohercegovačkom društvu, kao rezultat ratnog genocida i etničkog čišćenja, nikako nije niti smije ikada biti neki oblik prijeratnog bosanskohercegovačkog vremena koje je zapravo bilo priprema brojnijih bosanskohercegovačkih naroda za rat. Misliti, govoriti, pisati i ukazivati na tu nepravdu, koja je posljedica tragičnih ratnih zbivanja, znači samo sijećanje na to veliko zlo, s namjerom da se više nikada i nigdje u svijetu, a poglavito u mirom krhkoj Bosni i Hercegovini ne ponovi. Sijećanje na to zlo zapravo je edukacija mladih za miran i tolerantan život velikih bosanskohercegovačkih razlika. Jednako tako potrebno je memorirati tu prošlost i zbog činjenice kako su i u sadašnjosti na vlasti kreatori te nepravde, ratnici i suratnici, tvorci te ljudske tragedije, koja na neki način još uvijek traje. Najveći protivnici sjećanja i pisanja o tom najkrvavijem bosanskohercegovačkom vremenu su upravo oni iz redova brojnijih bosanskohercegovačkih naroda, koji umjesto da odgovaraju i budu kažnjeni za počinjene i supočinjene zločine, oni opet danas pripremaju teren za ponavljanje tog vremena.

Vinko Đotlo/HRsvijet.net/Croportal.ba