RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Božo Ljubić: DF kao ni SDP ne prihvaća da je BiH zemlja tri naroda

Napisano 29.04.2015. 20:47
Božo Ljubić

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora u razgovoru za Dnevnik.ba govori o terorističkom napadu na policiju u Zvorniku, funkcioniranju sigurnosnih agencija, GV HNS-a, ali pojašnjava i što stoji iza dominantnih politika u BiH.

 

Gospodine Ljubić, kako komentirate napad koji se dogodio u Zvorniku u ponedjeljak u kojem je ubijen jedan policajac a dva su ranjena?

Osuđujem ovaj napad, koji, prema svim dostupnim informacijama, ima sve elemente terorističkog čina, bez obzira na obiteljsku anamnezu počinitelja. Izražavam sućut i solidarnost s obiteljima poginulog policajca a ranjenima želim brz i potpun opravak. Preporučujem suzdržanost i ozbiljan pristup te suradnju svih odgovornih u BiH, jer bez obzira na emocionalan odnos, kada je u pitanju terorizam svi smo u „istom loncu".

 

Jesu li zakazale sigurnosne službe BiH u ovom slučaju?

 Teško je sada u ovom konkretnom slučaju dati konačnu ocjenu  djelovanja agencija za provedbu zakona. Međutim na osnovu disfunkcionalnosti ovih agencija zabilježenih vezano za ranije napade, kao što je bio napad na policijsku stanicu u Bugojnu, američku ambasadu, blokadu Parlamenta prije nekoliko godina ili paljenje zgrade Predsjedništva, kantonalnih/županijskih vlada, središnjice HDZ BiH itd., definitivno stoji ocjena da sistem sigurnosnih agencija nije osposobljen adekvatno odgovoriti izazovima. Ako tome dodamo „lutanja" nekoherentnog, politički dirigiranog pravosudnog sustava onda nemamo mnogo razloga za optimizam. Sustav koji nije u stanju zaštiti niti simbole države kao što je Predsjedništvo ili policija ne daje pouzdanja da je u stanju nositi se s izazovom terorizma s kojim problema imaju i mnogo organiziranije države. Stoga se borba protiv terorizma, posebice ovakvog koji u podlozi ima izvrnutu ideologiju, ne može svaliti samo na leđa sigurnosnih službi. Konačna pobjeda može biti dobivena samo na političkom, duhovnom i ekonomskom planu.

Najveća odgovornost u borbi protiv ideologije koja je vodila napadača u Zvorniku i sličnih aktera  je na bošnjačko-muslimanskim vjerskim i političkim liderima. Zabrinjavajuće su različite reakcije i ocjene ovog događaja od strane političkih predstavnika ali i komentari „običnih" ljudi koje se mogu pročitati na društvenim mrežama kako povodom ovog akta tako i sličnih u svijetu. Tolerantan odnos prema "našim budalama" doveo je do ovog što nam se danas dešava. Sjetimo se terorističkog napada u Splitskoj ulici u Mostaru prije desetljeće i pol i prve ocjene najodgovornijeg bošnjačkog političkog predstavnika, kako su Hrvati to sami sebi učinili, ignoriranja ubojstava hrvatskih policajaca i povratnika u središnjoj Bosni, zataškavanja ubojstva hrvatskog doministra policije Joze Leutara... Inače, ne bi bilo moguće da se na području sjeveroistočne Bosne, uspostavi „selefijiski entitet", Gornja Maoča u kojoj ne vrijede zakoni Bosne i Hercegovine i gdje se svako malo zavijori zastava ISIL-a, dakle na teritoriju  za koji odgovara politika koja se tako zdušno protivi i samoj ideji kako oni kažu „trećeg entiteta".

Sada i ne samo sada je važno da političkom retorikom ne doprinosimo "trovanju"svijesti sadašnjih i budućih generacija. Različite ocjene ovog i sličnih akata, ili licitiranje i manipuliranje brojem žrtava drugog svjetskog i ovog domovinskog rata, čega smo svjedoci evo i ovih dana vezano za obljetnicu Jasenovca, iz usta najodgovornijih političkih predstavnika govori da ništa nismo naučili iz prošlosti.

 

Može li se ovakva BiH uopće nositi sa sigurnosnim (ili bilo kakvim drugima) izazovima modernoga vremena?

To je suštinsko pitanje i ispravan odgovor na njega tek stvara uvjete da se Bosna i Hercegovina nosi s izazovima koji su prisutni ili koji tek dolaze. A taj odgovor treba biti korjenita reforma postojećeg ustavnopravnog poretka, jer se  kroz mnoštvo pojavnih oblika očituje nestabilnost  i neodrživost političkog sistema koji sada imamo; od neformiranja vlasti i po godinu dana nakon izbora, nesposobnosti usvajanja reformi i zakona nužnih za ekonomski razvoj i socijalnu stabilnost, nemogućnosti usvajanja reformi neophodnih na euroatlantskom putu, nemogućnosti da sustav zaštiti niti simbole državnosti od napada relativno malobrojnih rušitelja kao što smo bili svjedoci pretprošle i prošle godine kroz blokadu Parlamenta i paljenje Predsjedništva, nesposobnosti da se adekvatno nosimo kao sistem s organiziranim kriminalom, korupcijom, terorizmom.

To je sve indikator neostvarene i disfunkcionalne države, koja kao takva predstavlja permanentnu prijetnju  kako na planu unutarnje tako i vanjske sigurnosti. Zadržavanje postojećeg stanja, zemlje asimetrično ustrojene i podijeljene na dva ovakva entiteta, zakonomjerno vodi ka generiranju kriza, daljim etničkim tenzijama i podjelama, i konačno vjerojatno ka disoluciji,  uz realan strah da se to ne bi dešavalo na miran način. Jasno je da se ovako uređena država teško može nositi s izazovima s kojima se suočava i kao takva predstavlja prijetnju kako na planu unutarnje tako i vanjske sigurnosti.

 

U sjeni ovih događaja u ponedjeljak je konstituirano i Glavno vijeće HNS-a. Koja je njegova uloga i kako ste odabrali ljude koji će činiti Vijeće?

HNS i Glavno vijeće radimo i gradimo dosljedno i sistematično i bez prevelikog eksploatirana u javnosti, iako od javnosti ne bježimo. Novoimenovano Glavno vijeće, uz mene kao predsjednika, ima još jedanaest članova koji su predstojnici/voditelji odgovarajućih odjela, Neskromno, se usuđujem izjaviti da je ovo GV, po mojoj ocjeni, kvalitetom i kompetencijom voditelja odjela jedna od najkvalitetnijih institucija u BiH. Jedan broj ljudi su izabrani temeljem svog funkcionalnog kapaciteta kao što su npr., Jelka Miličević, ministrica financija i potpredsjednica vlade FBiH, Mijo Krešić, zamjenik ministra sigurnosti ili Josip Brkić zamjenik ministra vanjskih poslova. Drugi su temeljem svog ranijeg funkcionalnog kurikuluma kao što je Bariša Čolak bivši ministar pravde koji je na čelu Odjela za ustavnopravna pitanja ili Damir Ljubić bivši ministar poljoprivrede u Federaciji i ljudskih prava i izbjeglica na razini BiH, te Predrag Kožul , bivši ministar za promet i građenje. Ostali temeljem kompetencija i iskustva u izvršnoj vlasti, gospodarstvu, kulturi, znanosti ali svi s impresivnim iskustvom i kurikulima, kao što su prof. dr Ivo Čolak , prorektor Sveučilišta u Mostaru i nosilac dvije fakultetske diplome; Ivan Vukoja, direktor HNK u Mostaru, predavač na Likovnoj akademiji, pjesnik, znanstvenik, publicist; Slavko Marin, general HVO, bivši zamjenik ministra u VM BiH; istaknuti gospodarstvenici Ile Vrljić i Niko Marušić.

 

Je li to svojevrsna vlada hrvatskog naroda u BiH?

Uloga je Glavnog Vijeća je da uime HNS-a koordinira i usmjerava djelovanje nadležnih institucija izvršne i zakonodavne vlasti od razine općine, preko županija i entiteta do državne razine. Odlukama Sabora i Predsjedništva HNS-a , posebice otkada Predsjedništvo broji preko 25 članova, je da se fokus aktivnosti HNS-a između dva zasjedanja stavlja na aktivnosti Glavnog vijeća, pri čemu je Deklaracija usvojena na 6. zasjedanju strateški okvir. Naravno uvijek kada će trebati zauzeti stajališta o nekim pitanjima strateškog nacionalnog ili državnog karaktera ,a koji nisu dotaknuti u Deklaraciji, Predsjedništvo HNS-a je ta institucija koja ima glavnu riječ. Zna se čuti i kvalifikacija kako bi Glavno vijeće trebalo biti neka hrvatska „nadvlada" u BiH, međutim ne radi se o tome. Ni HNS  niti Glavno vijeće kao organ HNS-a ne trebaju niti mogu supstituirati kompetencije i odgovornosti izvršnih i zakonodavnih organa niti stranaka koje stoje iza njihovih imenovanja. Glavna uloga HNS-a i naravno Glavnog vijeća je, svojom koordinirajućom i usmjeravajućom ulogom, trasirati put do uspostave potpune jednakopravnosti hrvatskog naroda, odnosno na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije konstituirane države. Dotle će Glavno vijeće djelovati na način da, koliko je god moguće, ispuni onaj deficit Ustava i sustava koji Hrvati nemaju a druga dva konstitutivna naroda imaju, entitete s svojom etničkom većinom.

 

Što će biti temeljna politika koju će pokušati provesti Glavno vijeće?

To je definirano Deklaracijom usvojenoj na Saboru. Prihvaćanjem Okvirnog plana GV na konstituirajućoj sjednici održanoj prije nekoliko dana, mi smo  nešto konkretnije razradili ove zadaće a Program rada koji tek treba biti usvojen nakon što se do kraja konstituiraju svi odjeli će sadržavati i daljnju razradu, uključujući vremensku dinamiku.

Vlada FBiH je konačno konstituirana i od legitimnih predstavnika hrvatskoga naroda u BiH. Očekujete li neke pozitivne iskorake od te vlade u ovom mandatu?

U svakom slučaju, očekuje  se sređivanje stanja nakon kaosa koji je kreiran za četiri godine ove neustavne i nelegalne te, kad su Hrvati u pitanju, i nelegitimne platformaške vlasti. Prioritetan je zadatak članova HNS-a u vladama na svim razinama sanirati koliko god je to moguće devastaciju hrvatske pozicije koju je ova vlast ostavila kako u kadrovskom tako i gospodarskom upravljanju javnim poduzećima i proračunima. Nažalost, u ovako nekoherentnom sustavu, bez temeljnog konsenzusa predstavnika nacionalnih političkih elita o karakteru i budućnosti države teško je očekivati neke spektakularne rezultate.

 

Je li moguće očekivati ikakav iskorak, budući Vladu FBiH i dalje čini nositelji platformaške politike, samo što danas nose boje DF-a?

Ono što se pozitivno desilo na  ovim izborima je da smo udruženi s listom Hrvatskog narodnog sabora ostvarili takav rezultat da vlast nigdje nije moguće formirati bez legitimnih predstavnika Hrvata i to je najpozitivnija stvar koja se desila. Činjenica da vlast još ni nakon 6 mjeseci nije formirana na svim razinama a tamo gdje je formirana otpočetka je suočena s blokadama kao što je slučaj s Vladom FBiH. Blokadama onih koji nikako ne mogu spoznati ili prihvatiti realnost da je Bosna i Hercegovina država tri konstitutivna naroda u kojoj su Hrvati jednakopravan narod i stoga svoje pravo na ovu državu realizira i kroz slobodno raspolaganje prirodnim i gospodarskim resursima, pa i kada je gospodarenje javnim poduzećima u pitanju. Kao remetilački faktor u ovom momentu prednjači DF, koji bi htio nastaviti istim smjerom gdje je stao, bolje reći zaustavljen SDP, adoptirajući često i kadrove SDP imenovane u nadzorne  i Upravne odbore te menagement  javnih poduzeća. Pravo na imenovanje nadzornih i upravljačkih struktura u javnim poduzećima i poduzećima s većinskim ili značajnim državnim kapitalom koji svoje aktivnosti ostvaruju prvenstveno na teritorijima većinskih hrvatskih općina i županija prvenstveno pripada legitimno izabranim predstavnicima hrvatskog naroda.

Političko Sarajevo uporno ignorira činjenicu da je rezolucijom Europskog parlamenta  naglašeno kako je rješenje za BiH u federalizmu i poštivanju principa legitimnog predstavljanja naroda. Kao opasnosti za BiH naveli su separatizam i centralizam. Zbog čega se ignoriraju svojevrsne upute Europske unije?

Problem je u tome što su iste ili slične nacionalne političke paradigme, kojih smo bili svjedoci u predvečerje raspada bivše države i tijekom osamostaljenja Bosne i Hercegovine su i danas na sceni. Čak se mogu prepoznati i paralele između ponašanja tadašnjeg „političkog Beograda" i današnjeg „političkog Sarajeva".

Dominantna srpska politika tada nije željela nikakvu Bosnu i Hercegovinu, iako je istina Karadžić prihvatio „Cuttillierov plan", federalno/konfederalno ustrojene Bosne i Hercegovine, sastavljene od nacionalnih jedinica. (Međutim osnovano je duboko sumnjati u stvarne namjere srpske politike koja je tada bila vođena iz Beograda posebice ako imamo u vidu istovremeno osnivanje različitih SAO Krajina u Hrvatskoj i BiH i plan stvaranja Velike Srbije do granice Karlobag-Karlovac-Virovitica.) I danas smo svjedoci separatističkih tendencija političke Banja Luke, koji i pod cijenu blokiranja čitavog sustava, pa i onoga što bi bilo na korist i samoj Republici Srpskoj, nastoji očuvati postignuta autonomija, bolje reći pozicija entiteta RS kao"države" u „državi".

Muslimani-Bošnjaci su Bosnu i Hercegovinu isključivo vidjeli kao nacionalnu državu Bošnjaka, tzv. građansku gdje bi po principu jedan čovjek, jedan glas jasno dominirala politika većinskog naroda. Da je tome tako svjedoči činjenica da je tadašnji lider Muslimana Alija Izetbegović najprije potpisao „Cuttillierov plan", BiH sastavljene od tri nacionalne federalne  jedinice, jer je to, uz pozitivan ishod referenduma, bio i preduvjet njenog međunarodnog priznanja, pa je kasnije povukao taj potpis.  Da je na sceni ista politička paradigma  dominantne Bošnjačke politike, nevezano jesu li promotori nacionalne bošnjačke  stranke kao što je SDA ili kriptobošnjačke kao što je SDP ili DF.  Svi oni se jednako protive bilo kakvim razgovorima o federalizaciji države bez obzira od koga dolazili bilo da su to legitimni predstavnici Hvata iz BiH, bilo da su to politički predstavnici iz Hrvatske, bilo da je to Rezolucija Europskog parlamenta.

Hrvati su se otpočetka zalagali za osamostaljenje i ostanak Bosne i Hercegovine ali federalno ustrojene, što je bila suština „Livanjskog pitanja" pred referendum o neovisnosti. To dokazuje plebiscitarna podrška na referendumu za neovisnost 1992. To dokazuje prihvaćanje svih ponuđenih mirovnih planova. To dokazuju svi dokumenti HZ i HR HB, često stigmatizirane kao separatistički projekti, u čijem zaglavlju je uvijek na vrhu pisalo Republika Bosna i Hercegovina. Što danas imamo? Republiku Srpsku kao monoetnički srpski entitet u kojem srpske stranke imaju apsolutnu vlast a na razini države, sve instrumente koji im omogućuju, da, gle apsurda, na ustavan način, diktiraju koliko će biti ili neće biti države, misleći na njene institucije. Na drugoj strani suočeni s nemogućnošću da svoju hegemoniju realiziraju, zasada, na čitavoj teritoriji BiH, dominantna bošnjačka politika to sustavno, često uz nerazumljivu podršku međunarodne zajednice, posebice zadnjih 15 godina, ostvaruje na teritoriji Federacije B i H gdje živi oko 95 posto Hrvata koji su preostali nakon rata. Rekoh zadnjih 15 godina.

Naime, izvorna ustavna rješenja iz Washingtonskog i Daytonskog ustava, koji nisu ponavljam bili idealni za Hrvate, su omogućavala i Hrvatima ostvarenje mnogih prava koja su im oduzeta puzajućom revizija Daytona.

Rješenje je  da se na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije, te na njima utemeljenim institucionalnim mehanizmima za osiguravanje jednakopravnosti konstitutivnih naroda, dođe do stabilne  države koju će sva tri njena naroda i svi građani osjećati i prihvaćati svojom. Dobro bi bilo da do toga dođemo unutarnjim dogovorom. Ako to pak nije moguće, kao što je to pokazalo iskustvo dvadeset godina nakon Daytona, onda je i odgovornost i interes u prvom redu sponzora i jamaca daytona iz Europe i regije da u tome pomognu.

Dnevnik.ba


Nema komentara

Anketa

Ustavi