Web katalog
Najčitanije
Najčitanije zadnjih 7 dana
Najkomentiranije
Najbolje ocijenjeno
Statistika
- Ukupno registriranih korisnika: 9876
- Ukupno članaka: 23656
- Ukupno komentara: 2087
- Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
- Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44
BRAĆA DOLAZE. . . "Svaki dan nas je sve više i više"...

Dok je pozornost javnosti usmjerena na Gornu Maoču, kao najpoznatiju vehabijsku zajednicu u BiH, vehabije su zahvaljujući sredstvima koja, uglavnom dobijaju iz inostranstva, osnovali svoje zajednice i u selima Ošve kod Maglaja, Donjoj Dubnici kod Kalesije, Gračanici kod Živinica, Orahovici kod Nemile, Krčevinama u Gradačcu, Brnjicu kod Kaknja, Cerovcu kod Tešnja, Stijenama kod Cazina, Čandama kod Brčkog, Mečevićima kod Zavidovića... I dok ministar sigurnosti ponavlja kako mu je prioritet borba protiv terorizma, na sve strane se ograđuje od iranskog utjecaja, Amerikancima obećava sve i svašta, u BiH niču nova vehabijska uporišta, koje je Dnevni avaz do jučer podržavao i štitio zajedno sa reisom Cerićem, a u kojima se propagira i zagovara borba protiv “nevjernika”
Vehabije u BiH, tačnije u Federaciji, od završetka rata kupovali su mahom napuštena srpska i hrvatska sela, kako bi osnovali svoje džemate, odnosno nove šerijatske zajednice. Vehabijska zajednica u BiH predvođena radikalnim vođom Nusretom Imamovićem iz Gornje Maoče doživjela je u zadnjih dvije-tri godine, zahvaljujući finansijskim injekcijama iz inostranstva, ekspanziju širom BiH.
Zarada od – stočarstva Brčansko selo Gornja Maoča već godinama funkcionira kao eksteritorijalna zona, u kojoj je život organizovan prema strogim šerijatskim pravilima, a selo potpuno zatvoreno za sve – nepozvane goste. Osim kad im upadne policija. Međutim, dok je pažnja javnosti i nadležnih institucija usmjerena na ovu izolovanu zajednicu na obroncima Majevice, slične zajednice se, tiho i polako, daleko od očiju javnosti, uspostavljaju i u drugim dijelovim BiH: selo Ošve kod Maglaja, nekadašnje srpsko selo Donja Dubnica kod Kalesije, Gračanica kod Živinica, Orahovica kod Nemile, Krčevine u Gradačcu, Brnjic kod Kaknja, Cerovac kod Tešnja, Stijena kod Cazina, Čande kod Brčkog, Mečevići kod Zavidovića...
Prema istražiteljima koji se bave tokovima novca u protekle dvije-tri godine vehabijama u BiH je stiglo oko pola miliona maraka iz inostranstva, Beča, Londona, Luksemburga, Italije, Njemačke i Australije. Imamović je više puta javno tvrdio da se članovi vehabijske zajednice u Gornjoj Maoči izdržavaju od poljoprivrede i stočarstva, što je nemoguće jer je konfiguracija terena tog sela takva da od poljoprivrede i stočarstva ne bi mogle živjeti ni tri, a kamoli pedeset (mnogočlanih) porodica koje su za svoje kuće i imanja iskeširali više od 100.000 KM.
Činjenice govore da većina vehabija nikad nigdje nije radila, pa ipak imaju sredstva da kupuju kuće i imanja. Najbolji primjer je sam Imamović koji, zvanično, nema dana radnog staža, nikakvih prihoda, a u Gornjoj Maoči je za 15.000 KM kupio od Milana Marinkovića kuću i dvorište od 450 metara kvadratnih, te parcelu od 3.200 kvadrata. Njegov brat Eldin, koji također nikad nije bio zaposlen, kupio je oko 10.125 metara kvadratnih njiva i voćnjaka od Stane i Stanka Stankovića i Mihajla Rosića.
Isto je i sa drugim stanovnicima Maoče: Hasan Bošnjak, koji je godinama jedva sastavljao kraj s krajem kupio je kuću sa okućnicom površine 1.046 metara kvadratnih; Safet Barčić je od Milana Marinkovića kupio kuću sa dvorištem i njivu površine 3.205 metara kvadratnih; Senad Midžić (živi i radi u Austriji odakle donosi znatna finansijska sredstva iako radi kao stolar i zarađuje oko 1.500 eura mjesečno) kupio je kuću i okućnicu od Stoje Stankovića za 20.000 KM, a uštedio je i za skupocjeni Mitsubishi kojim često dolazi u selo i dijeli “braći” po hiljadu-dvije eura.
Nove selefijske zajednice Adis Mujanović je od Stojana Stankovića, kupio šumu površine 1.691 metara kvadratnih, njivu površine 2.130 metara kvadratnih, voćnjak površine 1.551 metara kvadratnih, kao i kuću sa dvorištem površine 400 kvadrata; Muharem Hodžić, kupio je kuću i dvorište površine 478 metara kvadratnih i voćnjak od 1.978 kvadrata; Edis Bosnić je od Milorada Đorđića kupio kuću i pomoćnu zgradua sa okućnicom od 549 kvadrata; Alija Jukić je sebi i supruzi Sabihi kupio od Stanka Lukića zemljište površine 12.780 metara kvadratnih, zatim od Petra Vasiljevića zemljište i šumu površine 13.705, te još 3.500 metara kvadratnih.
Hariz Mešanović i Salih Rogović su od Petre Vasiljević kupili parcelu od 3.528 kvadrata; Kemal Puljić je kupio od Boška Đorđića kuću sa dvorištem površine 393 metara kvadratnih, zatim još jednu kuću i dvorište površine 3.873 metara kvadratnih, te šumu površine 11.868; Fikret Hašimović posjeduje kuću, voćnjak, njivu i šumu, ukupne površine 23.792 metara kvadratnih; Goran Pavlović, taksista iz Beograda, kupio je respektabilan komad zemlje i na njemu prije godinu dana sagradio kuću; Salih Dukić je kupio kuću, okućnicu i oveći komad zemlje za oko 20.000 maraka; Mersed Čekić, slovenački penzioner, kupio je i renovirao kuću koja sada vrijedi oko 100.000 KM; Nihad Mehanović, švicarski penzioner, napravio je vilu i vozi skupocjeni terenac (navodno je zadnjih godina bio osobni vozač i tjelohranitelj Nusreta Imamovića).
Vehabijsku zajednicu u selu Ošve kod Maglaja, osnovao je prije dvije godine po Imamovićevoj direktivi, Izet Hadžić, jedan od njegovih najodanijih suradnika. Hadžić je prvi, 2011. godine, kupio kuću i okućnicu za 13.000 KM u ovom selu. Nikad nigdje nije radio, kao ni Hamdo Fojnica i Emir Ališić koji su, ubrzo nakon njega kupili kuće u ovom napuštenom srpskom selu. Poslije su to učinili i Enver Spahić, Almir Džinić, Esad Čolić, Samir Sivić, Ahmet Imširević, Eldin Vuković, Hajrudin Ahmetović, Amel Bihorac i Harun Mehičević. Mehičević živi u Melbournu. Prošlo ljeto je bio na spisku za hapšenje australijske policije kad su radili akciju usmjerenu prema nosiocima ekstremnog, radikalnog i džihadističkog djelovanja u toj zemlji.
Nova selefijska zajednica osnovana je i u selu Dubnica kod Kalesije zahvaljujući Damiru Huremoviću iz Kalesije, još jednom Imamovićevom sljedbeniku. Huremović je prvo kupio zemlju, oko tri i po dunuma (na jednoj parceli je podignut mesdžid). Kasnije je dio parcela uknjižen na Adina Arifovića, na koga su uknjižene i parcele koje su poslije kupovane, ukupno 13 dunuma. Na Arifovićevom imanju izgrađene su tri kuće, tri pomoćne zgrade, dva dvorišta, tri voćnjaka, vodenica, a jedna parcela je pod šumom. Arifović je izbjeglica iz Šepka kod Zvornika.
Vrijeme grijeha Elvis Okić u Dubnici je kupio parcelu površine 2.050 metara; Eldin Šečić imanje na kome su voćnjak, njive i pašnjak od 4.000 kvadrata; Adnan Skelić, jedan od radikalnijih selefija iz Gračanice, u Dubici posjeduje parcelu sa kućom, pomoćnom zgradom, dvorištem, voćnjakom, te parcelu sa njivom i pašnjakom; Šefik Smajić ima parcele na kojima su šuma, njiva i kuća, pomoćna zgrada, dvorište i voćnjak ukupne površine 4.404 metara kvadratnih; Sakib Softić, građevinski radnik iz Švicarske kupio je dvije parcele od 4.029 kvadrata.
U toku je uspostavljanje vehabijske zajednice u naselju Gračanica kod Živinica za što je zadužen lokalni vehabijski vođa Fikret Durić, nezaposleni stolar. On je već kupio parcelu na kojoj je sagrađen mesdžid, a nakon toga je krenula i kupovina okolnog zemljišta na kome će se praviti kuće za “braću”. Među zainteresiranim su Admir Kozarević, Senahid Zehić, Aldin Mušanović, Suad Mahmutović, Selvir Mahmutović, Enes Iriškić, Esmir Muminović i njegov brat Esad.
Novosagrađeni mesdžid u Gračanici zvanično je u vlasništvu Udruženja građana Riznica dobra, čiji je predsjednik – Fikret Durić. Ovo udruženje, odnosno Durić, već je organiziralo nekoliko druženja za vehabije. Među predavačima je gostovao i Enes Čaušević, brat Harisa Čauševića Oks, koji je učestvovao u postavljanju eksploziva ispred policijske stanice u Bugojnu kada je poginuo jedan policajac.
Predavanje je držao i Bilal Bosnić, poznati vehabijski lider iz Krajine koji je, između ostalog, rekao: “I pored hajke, propagande i nemilosrdnog rata koji se vodi protiv braće, nas je svakog dana sve više i više.” Prema obavještajnim podacima Bosnić je prije rata svirao harmoniku po emigrantskim kafanama zapadne Evrope, a danas ne radi ništa, osim što je aktivni vehabija. No, vlasnik je kuće vrijedne 100.000 KM, ima četiri žene, 16 djece i, sudeći bar po informacijama na internetu, stalno je na putu, u Italiji, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Luksemburgu, Holandiji.
Tokom tog predavanja Bosnić je pričao kako “sada živimo u vremenu grijeha i vremenu velikog povratka u islam. Moramo ovom narodu objasniti temelje vjere i moramo ga pozivati u tu vjeru. Sada je pravo vrijeme i braća moraju ovaj trenutak kvalitetno iskoristiti. Svaki brat sada mora biti misionar, jer sada je sezona za pozivanje u islam. (...) Mi danas nemamo pravi islam nego imamo neki bućkuriš u kojem Muslimani nisu sigurni jesu li Muslimani ili su Židovi, Kršćani ili ko zna šta. Ajvatovice i druga (ču)dovišta su najbolji dokaz da muslimani u BiH zapravo nisu pravi muslimani.”
BHDani
Vezani članci
- Ilija Cvitanović: Kad me Slavo Kukić napada, to je napredak
- Ramiz Halkić i Anel Šahinović predstavljat će Hrvate u Domu naroda
- Košarac: Vidljivo je da dva od tri konstitutivna naroda u BiH nisu zadovoljna stanjem u zemlji
- Nadbiskup Hoser: Najveći plodovi Međugorja su obraćenja
- Pogaziš popis iz '91, prekršiš Ustav FBiH i formiraš etnički čistu Vladu Kantona Sarajevo
- Arhiva vezanih članaka
Nema komentara