Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 10036
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Često sam sanjao svoj kraj, prijatelje, kuću, majku..., i odlučio sam se ovdje vratiti

Često sam sanjao svoj kraj, prijatelje, kuću, majku..., i odlučio sam se ovdje vratiti

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 06.10.2010. 08:29

Travnik – Miljenko Lovrinović vratio se iz Kanade u rodno Gornje Putićevo

Često sam sanjao svoj kraj, prijatelje, kuću, majku..., i odlučio sam se ovdje vratiti

Prije godinu dana vratio se, gdje živi s 95-godišnjom majkom bez ikakvih primanja. Bavi se pčelarstvom...

Miljenko Lovrinović je s obitelji nakon završetka rata odselio u Kanadu gdje je radio kao vozač velikih kamiona. Iako je imao sve udobnosti, dobar posao veliku plaću, nostalgija je bila jača. Prije godinu dana vratio se u svoje rodno Gornje Putićevo gdje živi s 95-godišnjom majkom bez ikakvih primanja. Bavi se pčelarstvom, a pomaže i susjedu Branku Šumanu na stočnoj farmi. - Prošao sam ratišta po Vitezu, Kupresu, Bos. Grahovu, nagledao se ružnih scena. Mislio sam da će mi odlazak u Kanadu pomoći da jednostavno zaboravim rat. Nakon što je potpisano primirje, sa ženom i dvoje djece otišao sam u Kanadu, točnije u Toronto gdje sam u početku išao u školu, učio jezik, a zatim dobio posao vozača velikog kamiona. Istina, radio sam taj posao i u Bosni, imao sam svoju kavanu, svirao sa svojim bendom. U početku je to bilo pomalo idilično. Život bez problema, posao, djeca, sigurna plaća. Međutim, onda me počela hvatati nostalgija. Jednostavno, teško je nakalemiti staru krušku na novo stablo. Tako je bilo i sa mnom.
Teško sam se navikavao u Kanadi. Često sam sanjao svoj kraj, svoje prijatelje, kuću, majku i odlučio sam se vratiti. Previše sam patio za mojim Putićevom, a ovdje mi je ostala i stara majka koja sada ima 95. godina - govori nam Miljenko koji nije ostvario nikakva prava iz Domovinskog rata iako ima uredne papire da boluje od PTSP-a. Kako bi imao zanimanje i lakše podnosio samoću, Miljenko se odlučio baviti pčelarstvom. - Pčele me jako smiruju. Uživam raditi kod njih, prehranjivati ih i pogotovo vaditi i vrcati med. Sada imam oko 40 košnica i ako ovako nastavim bit će ih godini daleko više. Med je jako ljekovit, a prodajom meda zaradim i neku marku jer nemam nikakvih primanja - govori nam Miljenko, a u razgovor se upliće i Branko Šuman, povratnik iz Italije, koji je na Putićevu formirao farmu krava, junadi, teladi, konja. - Miljenko je jako vrijedan čovjek. Kada mi treba pomoć oko životinja, on to rado čini. Ništa mu nije teško a kako smo oba samci, družimo se i vrijeme nam brže prolazi jer na imanju ima dosta posla. Naravno ja mu uzvratim novcem, cigaretama i tako pomažemo se - kaže nam Branko Šuman.

Djeca i supruga ponekad nazovu...
Ovdje sam psihički stabilniji, iako sam tamo imao više novca
■ Ovdje zaista živim miran život. Nemam nikakvih stresova za razliku od života u Kanadi. Djeca i supruga ponekad nazovu. Jest da sam u Kanadi imao mnogo više novca, da mi je tamo obitelj, ali ovdje mi je bolje. Psihički sam stabilniji, odmorniji. Uz moje pčele i prijatelje bolje mi je u Putićevu nego u Kanadi - tvrdi nam Miljenko Lovrinović koji kaže da se u Kanadi umorio, a ovdje se uz konje, magarce, krave i golubove odmara i uživa u svakom trenutku života. Bilo kako bilo, svoj rodni kraj nije mogao zaboraviti i vratio se u travničku općinu i svoju Bosnu. |VL|