Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9877
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » DVOSTRUKI ŽIVOT TUZLANSKIH SELEFIJA - Džihad halal reketaša u SARAJEVU i TUZLI

DVOSTRUKI ŽIVOT TUZLANSKIH SELEFIJA - Džihad halal reketaša u SARAJEVU i TUZLI

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 01.04.2013. 08:57

DVOSTRUKI ŽIVOT TUZLANSKIH SELEFIJA - Džihad halal reketaša u SARAJEVU i TUZLI

U prošlotjednom revolveraškom obračunu tuzlanskih kriminalaca bjegunac BERIZ KABILOVIĆ, koji je prije nekoliko dana izašao iz zatvora, pucao je pred brojnim svjedocima na AMMARA ADROVIĆA, Sarajliju s adresom stanovanja u Tuzli; dok policija MUP-a Tuzlanskog kantona još uvijek traga za odbjeglim Kabilovićem,

Policajci MUP-a Tuzlanskog kantona još uvijek tragaju za odbjeglim kriminalcem Berizom Kabilovićem, koji je prošlog tjedna ispred Tržnog centra Brčanska Malta u Tuzli ranio poznanika Ammara Adrovića. Oružani obračun između dvije kriminalne skupine dogodio se, podsjetimo, 19. marta, oko 13.30 sati, naočigled brojnih svjedoka koji su, srećom, ostali neozlijeđeni nakon što je Kabilović, poslije kraće prepirke s Adrovićem, potegao pištolj i počeo pucati. Ammar Adrović je s ozljedama na stražnjici kasnije prevezen u tuzlansku bolnicu, dok se Berizu Kabiloviću i njegovim prijateljima izgubio svaki trag. Kabilović je, inače, tek prije nekoliko dana izašao iz zatvora i odmah se vratio starim navikama - proteklih je godina bio akter više pucnjava u Tuzli, a 2009. je ranjen ispred diskoteke Roma, u okršaju bandi bliskih Naseru Oriću i Tasimu Kučeviću. Napadu na Adrovića, 35-godišnjeg Sarajliju s adresom stanovanja u Tuzli, navodno je prethodila svađa s Kabilovićevim bratom. U trenutku kada je Beriz Kabilović zapucao na Ammara Adrovića, on je sjedio u društvu sa Sabahudinom Muhićem zvanim Mrčo koji je, opet, bio uhapšen u ljeto 2009., zbog sumnje da je postavio eksploziv u blizini Memorijalnog centra u Potočarima, nekoliko dana prije obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici.

DVOSTRUKI ŽIVOT TUZLANSKIH SELEFIJA

I mada svi akteri posljednjeg revolveraškog obračuna u Tuzli dolaze iz istog kriminalnog miljea, Ammar Adrović i Sabahudin Muhić su, osim sa lokalnim podzemljem, blisko vezani i s liderom vehabijske zajednice u Gornjoj Maoči Nusretom Imamovićem, čiji su odani sljedbenici. Premda se to, sudeći barem prema njihovom izgledu, ne bi dalo zaključiti (obojica, naime, izgledaju poput žestokih momaka, moderno se odjevaju, ne nose brade), Adrović i Muhić su među najaktivnijim članovima selefijskog mesdžida koji se nalazi u tuzlanskom naselju Kula. U slobodno vrijeme, između kriminalnih poslova koji su im jedini izvor zarade i boravka u teretani, Ammar Adrović i Samahudin Muhić su redovni gosti na okupljanjima „braće“, od tribina u Gornjoj Maoči do vehabijskih sijela u mesdžidu u sarajevskom naselju Dobrinja (koji vodi Sead Redžematović) i u Hadžićima, gdje selefije predvodi njihov bliski prijatelj Bajro Ikanović.

Prema tvrdnjama njegovih znanaca, Ammar Adrović je selefija postao u Danskoj, gdje je svojedobno živio i radio kao izbacivač u diskotekama. Ubrzo se vratio u domovinu, i to u Olovo, gdje je bez poteškoća pronašao istomišljenike, koje je u početku izdašno financijski pomagao, kupujući njihovu naklonost i vjernost. Među prvima su se Adroviću pridružili Minel Selimović, Nermin Softić i Safet Brkić, koji su u Olovu odranije bili poznati kao vrlo agresivni momci. Najprije su se sastajali u Adrovićevoj vikendici u mjestu Ponijerka, da bi kasnije, kako se povećavao broj njihovih pristalica, iznajmili kuću u olovskom naselju Bištrica, koju su pretvorili u mesdžid. Navodno je Nusret Imamović mesdžid u Bištrici prvi put posjetio prije četiri godine, nakon čega započinju sukobi vehabija s mjesnim imamima.

Nekima od njih, Ammar Adrović i njegova nasilna družina čak su prijetili i klanjem, da bi u novembru 2009. teško pretukli sugrađanina Derviša Vrapca, koji nije prihvatio njihova ubjeđivanja da prihvati vehabizam. Nesretni je Vrabac završio u bolnici a napadači u pritvoru. Nakon što su pušteni na slobodu, sva trojica su pobjegla u Gornju Maoču, gdje Safet Brkić i danas živi. U to se vrijeme Ammar Adrović počinje družiti i sa Bajrom Ikanovićem, još jednim vehabijom s kriminalnim dosjeom, koji je u zatvoru proveo četiri i pol godine. Ikanović je, prisjetimo se, bio uhapšen 2005., zbog sumnje da je zajedno s Abdulkadirom Cesurom i Mirsadom Bektaševićem (obojica su u BiH došli iz Švedske) namjeravao izvršiti terorističke napade. Prvostupanjskom presudom Suda BiH Bajro Ikanović je u januaru 2007. proglašen krivim i osuđen na osam godina zatvora, ali mu je kazna u žalbenom postupku upola smanjena. Nakon izlaska iz zatvora „mučenik“ Ikanović se uspio nametnuti kao vođa vehabija u Hadžićima, svoj je stan pretvorio u mesdžid, u kojem je jedan od čestih posjetitelja i Ammar Adrović. No, kako nijedan nisu imali stalnog zaposlenja, prije dvije godine su se počeli baviti „poslovima“ kojih bi se postidio svaki pošten čovjek, a kamoli istinski, posvećeni vjernici, kakvim se Adrović i Ikanović žele predstaviti.

PRIJETNJE KELMENDIJU

Iako u sukobu sa svim ljudskim i Božijim zakonima, Ikanović, Adrović i njegova „olovska braća“ Minel Selimović i Nermin Softić se udružuju i počinju reketirati manje poduzetnike, uglavnom vlasnike kafića i trgovina, i utjerivati dugove, a navodno su bili umiješani i u krijumčarenje droge. Znancima su se u početku hvalili kako im „biznis dobro ide“, ponajviše zahvaljujući imidžu, tvrdeći kako se njihove žrtve uplaše čim ih ugledaju - Ammar Adrović je nabildan, obrijane glave, a njegovi ortaci imaju duge brade i kratke hlače. Kako im, međutim, sitna zarada ipak nije bila dostatna za skupe prohtjeve, odlučili su da prošire poslovanje i počnu suradnju s krupnijim zvjerkama.

Tako su se među njihovim „poslovnim partnerima“ našli viđeniji pripadnici tuzlanskog podzemlja Mersed Hadžić zvani Mirso Švicarac, Damir Mehić Bibi, Mustafa Beganović Musa, Dragan Stajić zvani Sijalica, Naser Orić... No, ubrzo se pokazalo da se među „profesionalcima“ nisu najbolje snašli, jer su neočekivano došli u sukob s vođom albanske mafije u BiH Naserom Kelmendijem. I mada nije poznato kako je to šačica vehabija ugrozila razgranate Kelmendijeve poslove u BiH, albanski im je mafijaš početkom 2011. prvi put odaslao jasnu poruku kako bi bilo pametnije da se maknu iz njegove „zone odgovornosti“. Ammar Adrović, Bajro Ikanović i Minel Selimović su na nedvosmislenu prijetnju odgovorili kako ih nije strah i još su poručili Kelmendiju da imaju podršku mnogobrojne „braće“ u BiH, Austriji, Njemačkoj, pa čak i na Kosovu i Albaniji. Budući da pozivanje na braću vehabije nije proizvelo željene efekte, Kelmendi im je poslao posljednje upozorenje da odstupe, ili neće znati što ih je snašlo.

Obračun vehabija i albanske mafije izbjegnut je u posljednjem trenutku, nakon čega je Minel Selimović glavom bez obzira pobjegao iz BiH (navodno je otišao u Dansku, mada njegovi prijatelji tvrde da se nalazi u Srbiji). Prethodno se Selimović, koji je još ranije bio osuđen na tri mjeseca zatvora, zbog tuče koju je izazvao u jednom restoranu u Olovu, krio u Gornjoj Maoči.

BEZ ORIĆEVE ZAŠTITE

U strahu od odmazde Nasera Kelmendija, Ammar Adrović i Bajro Ikanović su u proljeće 2011. pokušali isposlovati zaštitu kod bliskog Kelmendijevog suradnika Nasera Orića. Iako se s Orićem poznaju dugo godina, kao i sa Draganom Stajićem Sijalicom, na zajedničkom sastanku koji su dogovorili u Sarajevu, jasno im je stavljeno do znanja da nitko nije spreman zbog njih ulaziti u sukob s Kelmendijem. Posramljeni zbog izostanka Orićeve podrške, Adrović i Ikanović su se povukli, posvetivši se „vjerskim poslovima“. Kasnije su se hvalisali kako se Naser Orić uplašio „braće vehabija“, da je prema njima bio ponizan, premda je prava istina bitno drugačija. Na svom je facebook profilu Ammar Adrović napisao da se bavi privatnim biznisom i da je 2005. diplomirao na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu?! (S. Mijatović)

Slobodna-bosna.com