RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Hrvatski put od žrtve do zločinca

Napisano 03.06.2013. 15:31
Hrvatski put od žrtve do zločinca

Slušajući čitanje presude Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Slobodanu Praljku, Bruni Stojiću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću, pred sudskim vijeće Međunarodnog suda u Haagu, neke rečenice koje je izgovorio francuski sudac Jean-Claude Antonneti nikako ne mogu zaboraviti. Krivi su jer su bili dio udruženog zločinačkog pothvata, rat između Hrvata i Bošnjaka imao je međunarodni karakter, Hrvatska je bila agresor, HVO je iseljavao Hrvate iz središnje Bosne...

Posljednja rečenica možda je i najnelogičinija od svih! Za srednjobosanske Hrvate ona je jednostavno nevjerojatna. Zar netko tko se borio za goli opstanak okružen brojčano ali i na svaki drugi način daleko nadmoćnijim neprijateljem, Armijom BiH, može biti zločinac?! Haaško tužiteljstvo tvrdi da može. Sudac Antonneti je poput Poncija Pilata javno „oprao ruku“ od mnogih zaključaka sudskog vijeća koji hrvatskom narodu nameću epitet zločinca, a Republici Hrvatskoj agresora na BiH! Ostali članovi vijeća ostali su pri svome, pa i pri suludoj konstataciji da su se Hrvati iz središnje Bosne iseljavali po zapovijedi HVO-a.

Je li onda HVO u središnjoj Bosni pobio više od tri tisuće hrvatskih civila i vojnika iz vlastitih redova, dakle pripadnikaka HVO? Među ubijenima su i cijele obitelji pa su tako Anica Jurić iz Kaknja i Sarafina Lauš iz Zenice izgubile po trojicu sinova i muževe. Da priča o žrtvi bude uvjerljivija, oko pet tisuća Hrvata središnje Bosne sami su se pozatvarali u logore Armije BiH, 23 koji su bili u Bugojnu odlutali su ratne 1993. u nepoznato, a njih 19 ni danas se na zna vratiti kući. Desetine tisuća Hrvata, prema presudi Prliću i ostalima, sami su napustili svoje domove, potom ih do temelja srušili. U strahu od sebe samih, mnogi se nikad nisu vratili, a i kako bi jer su se Hrvati, po nalogu HVO-a, ubijali i nakon rata. Radi što uvjerljivijeg scenarija osam hrvatskih povratnika i policajaca u Travnik ubijeno je nakon prestanka ratnih sukoba, likvidiran je i doministar unutarnjih poslova Jozo Leutar. Istraga je, logično, išla prema Hrvatima, ali je eto nekako pala jer domaći tužitelji nisu bili učinkoviti poput međunarodnih. Njima je uspjelo i nemoguće, a to je od žrtve napraviti zločinca.

I onda blic sjećanje na jednu pomalo zaboravljenu činjenici koju je često znao isticati dr. Slobodan Lang, u središnjoj Bosni poznat humanista koje je, ako se vodimo presudom „šestorci“ nesebično spašavao Hrvate središnje Bosne od HVO-a. Činjenica je to da je Haaški sud osnovan na inicijativu srpskom agresijom razorene Hrvatske.

U međuvremenu je hrvatski narod, pred Sudom osnovanim na vlastitu inicijativu, prešao put od zločinca do žrtve. Ponavljati da cijeli Svijet protiv nas, zvuči vrlo poznato, ali i besmisleno i otrcano. Svijet prihvaća ono što mu se servira! Upravo je to test na kojemu su Hrvati pali, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH! S Mesićem kojemu su kampanju plaćale islamske zemlje, te Nobilom koji je milijune zaradio u procesima u kojima je „branio“ BH Hrvate na tezi da je Hrvatska bila agresor u BiH, Hrvatskoj niti jedan dodatni neprijatelj u Svijetu nije bio potreban! Naravno, našlo ih se još, ali Mesića, uvijek opterećenog povijesnim zaslugama dr. Franje Tuđmana, nitko nije nadmašio.

I Hrvati u BiH imaju svojih unutarnjih neprijatelja napretek. Tajne službe u ratu i nakon njega ponajviše su se bavile same sobom, međusobno su se špijunirali dok su zločini nad Hrvatima ostajali nedokumentirani. I danas je na listi prioriteta Hrvata zaposlenih u istražnim tijelima bh Agencija prva njihova karijera, a procesi za zločine nad Hrvatima u drugom su planu. Potvrda tomu je broj predmeta pokrenutih zbog zločina nad Hrvatima pred Sudovima u BiH. Njihov je broj minoran, skoro da ih nema dok broj Hrvata koji se našao na optuženičkoj klupi zbog zločina nad Bošnjacima ima stalnu tendenciju rasta.

Krivca za presudu „šestorki“ treba tražiti i u vlastitim redovima, među novinarima u BiH, a posebice Hrvatskoj jer većina novinara u ovoj zemlji bez imalo razmišljanja prihvata ono što im nudi sarajevska medijska mašinerija, tako slična Miloševićevoj. Novinari su tako vlastitom, a u BiH i krivnjom političara koji su se za hrvatske medije zalagali uglavnom deklarativno, također zakazali. Nije stoga nikakvo čudo da je za Ahmiće čuo cijeli Svijet, za Trusinu koja se dogodila istoga dana, malo tko. Sličnih primjera ima još. Konačan rezultat je takav da se o zločinima nad Hrvatima rijetko čuje u medijima, a ako sami o njima šutimo zašto bi Svijet bilo briga.

Upravo tom logikom rukovodilo se vijeće Suda u Haagu donoseći presudu Prliću i ostalima. Krivica za bez imalo sumnje nepravednu presudu, ima puno. Nažalost, i među nama samima. „Hladne glave“ suočimo se s vlastitim pogreškama i pokušajmo ih ispraviti u žalbenom postupku. Ne učinimo li to, povijest nam nikad oprostiti neće, a naša djeca odrastat će uz spoznaju da su im roditelji zločinci i agresori, iako su prošli nezapamćenu golgotu.

(artinfo.ba)


Nema komentara

Anketa

Ustavi