Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9887
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » KAKVA JE BUDUĆNOST ALUMINIJA? OKO ALUMINIJA SVI IGRAJU SVOJU IGRU I MATEMATIKU

KAKVA JE BUDUĆNOST ALUMINIJA? OKO ALUMINIJA SVI IGRAJU SVOJU IGRU I MATEMATIKU

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 11.03.2013. 13:48

KAKVA JE BUDUĆNOST ALUMINIJA? OKO ALUMINIJA SVI IGRAJU SVOJU IGRU I MATEMATIKU

MOSTAR - Nadzorno vijeće Aluminija usvojilo je nedavno godišnje izvješće o poslovanju Društva za 2012., koju je ova kompanija završila s gubitkom u iznosu od oko 65,8 milijuna maraka.

Kako je navedeno, “zahvaljujući mjerama štednje” izbjegnut je gubitak od možda čak 80 milijuna maraka. Gubitak je pokriven smanjenjem temeljnog kapitala Društva, a ovih 65,8 milijuna jednako je zbroju trećine temeljnoga kapitala i pričuvnog fonda.

Ovih dana očekuje se i konačan upis svih dioničara Aluminija u Registar vrijednosnih papira, a potom Skupština dioničara koja će18. travnja dati ili uskratiti povjerenje članovima Nadzornoga vijeća te posredno i Upravi zajedno s direktorom Ivom Bradvicom. On sam dramatično najavljuje kako je pred dioničarima i odluka “nastaviti s radom ili zaustaviti Aluminij” u trenutku kad su na svjetskim burzama cijene aluminija niske, a cijene struje visoke, bez izgleda da se nešto može promijeniti.

Osnove ekonomije

Po pitanju električne energije za mostarski Aluminij tu je jako teško naći neki brz izlaz. Jake države pomažu aluminijske kombinate s jeftinom električnom energijom. U BiH nije izgledno da se tako nešto dogodi, da se proizvodnja stimulira i da se onda to kroz industriju vrati kao nekakav BDP države. Budući da nemamo takvu situaciju, teško je očekivati da se kroz tarifne sustave ili nešto drugo to promijeni. Ovdje nema razlike govorimo li o tri domaće elektroprivrede, o Hrvatskoj elektroprivredi, Alpiqu ili bilo kojoj kompaniji koja se bavi proizvodnjom ili trgovinom električnom energijom. Situacija je nezavidna i tih 57 eura/MWh, koliko se spominje, veliki je teret.

Mr. sc. Hilmo Šehović sigurno je jedan od najboljih eksperata za elektroenergetiku u BiH. I sam je 1970-ih radio projektiranje i inženjering za TG “Mostar-Aluminijski kombinat”, a poslije rata je bio također angažiran u Aluminiju, Federalnome ministarstvu energetike, rudarstva i industrije te na brojnim projektima iz energetskog sektora u BiH, Europi te SAD-u. U svom 40-godišnjem radu radio je prije pet godina i na Strategiji razvoja energetskog sektora BiH i Studiji energetskog sektora BiH. Govoreći o problemu struje za Aluminij, ističe kako je u jednoj studiji za Gospodarsku komoru FBiH o utjecaju napajanja i cijena na konkurentnost naših poduzeća, naravno, uključio i Aluminij, a zanimalo ga je koliko energenti utječu na cijenu proizvoda.

- To je tad bilo oko 30 posto. Sad se spominje frapantnih 60 posto, što je upitno i to bi trebalo dobro analizirati. Ako je to stvarno toliko, a imam rezervu prema tom podatku, teško da se može u ovakvim sadašnjim i budućim uvjetima nešto očekivati, kazao je Šehović za Dnevni list.

Po njemu bi tu trebalo okupiti jake i stručne ljude, ali izvan poduzeća.

- Moglo bi se uključiti eventualno jednog čovjeka, a ne da oni vode posao. Ne vjerujem ljudima iz javnih poduzeća jer svi igraju svoju igru i matematiku, posebno u elektroprivredama, a Vlada FBiH očigledno bježi od ovog problema. Treba pod hitno “pritisnuti” vlasnika Aluminija, posebice Vladu FBiH i napraviti stručnu tehno-ekonomsku analizu, a ne bježati od problema. U analizi treba točno navesti tko je odgovoran, kakva je situacija na tržištu u Europi, kakve su posljedice ako se ugasi Aluminij. Pad Aluminija pokrenuo bi lančanu reakciju. Iako većina aluminija ide u izvoz, treba pokrenuti i ovdje neku preradu, da se on izvozi kao poluproizvod, kako bi se postigla bolja cijena. To su osnove ekonomije. Kratkoročno će se teško nešto riješiti, ali nije nemoguće. No, sve je bolje od čekanja, ističe Šehović.

Dugoročno rješenje

Kad je bila faza pokušaja privatizacije Aluminija i kad je među zainteresiranim bio i svjetski gigant Glencore, formirano je jedno povjerenstvo Federalnog ministarstva energetike i rudarstva.

Tad je predloženo Aluminiju sufinanciranje u izgradnji jedne termoelektrane, da bi kasnije iz Aluminija krenuli s pričom kako će to napraviti u krugu Aluminija, “na svom teritoriju”. Bivši generalni direktor Aluminija d.d. Mostar Mijo Brajković i dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu (FER) Vedran Mornar potpisali su još u svibnju 2008. ugovor o izradi Studije “Strategija izgradnje nove termoelektrane na ugljen na lokaciji Aluminija d.d. Mostar”. Direktor Aluminija Ivo Bradvica je krajem prošle godine objavio kako “Aluminij sve svoje snage prioritetno upinje u projekt izgradnje svoje termoelektrane, zajedničkim ulaganjem” pozvavši Elektroprivredu HZ HB da u tom projektu prepozna i svoj interes.

- Imajući na umu da Elektroprivreda HZ HB ima samo hidroizvore, prijeko nam je potrebno barem 100 MW sigurne energije, koja neće ovisiti o prirodnim stanjima, poput suše, snijega i drugoga. Podrazumijevajući da ćemo naći strateškoga ulagača i, jasno, dobiti potporu entitetske vlade koja je našom 90-postotnom vlasnicom, pripravni smo na partnerstvo s Aluminijem u izgradnji novoga proizvodnog zdanja, odgovorio je direktor mostarske elektroprivrede Nikola Krešić.

No, iz Vlade FBiH, ali i elektroprivreda smatraju kako nema ni potrebe niti smisla praviti termoelektranu na ugljen u Mostaru, uz poseban problem kako u Mostar (željeznicom iz rudnika u Bosni ili preko Luke Ploče?) dovoziti ugljen. Spominjala se i plinska elektrana, koja bi se “prikačila” na ogranak plinovoda iz Hrvatske ili pak dovoženje ukapljenog plina, no to je možda još problematičnije jer se cijene ovog, istina čišćeg, energenta konstantno mijenjaju.

Podsjetimo samo kako je jedna kompanija krenula u gradnju plinske elektrane u Zenici, ali je sve “negdje zapelo”. Budući da je svima jasno da struja ide dalekovodom, već godinama se čeka moguća odluka ulaska u realizaciju ideje dvije termoelektrane koje su, podsjetimo, usvojene i na Vladi FBiH. Jedna je projekt Elektroprivrede HZ HB - termoelektrana Kongora kod Livna, a druga projekt Elektroprivrede BiH – termoelektrana Banovići, gdje bi se obje izgradile na bogatim nalazištima ugljena, odnosno lignita. Aluminij bi u takvoj jednoj termoelektrani imao svoj blok od 150-200 MW ili bi koristio potreban dio njegovog kapaciteta. Što se tiče varijante plinske elektrane za čiju izgradnju je potrebno manje i novca i vremena, direktor hrvatske tvrtke Plinacro Mladen Antunović kaže da je ta kompanija i u stanju i spremna dovesti plin u Mostar, vidjevši u tome jednostavnu računicu.

- Hrvatska nema isplativost graditi plinovod prema svojemu jugu bez potrošača poput Aluminija na tomu plinovodnom putu, kaže Antunović.

Uz to, za izgradnju plinovoda od granice između Hrvatske i BiH do Mostara potreban je aktivan angažman i županijske i federalne i državne vlade te, prije svega, studije o mogućnostima i planovima eventualne izgradnje.

Dogovor divova

Federalni ministar energetike, rudarstva i industrije Erdal Trhulj potvrdio je u izjavi za Dnevni list kako Aluminij odavno ima tu ideju izgradnje termoelektrane i kako njegov direktor Ivo Bradvica sigurno zadnje dvije godine traga za jeftinijim izvorom energije te kako će, ako se krene u izgradnju energane, imati svu pomoć ministarstva jer bi se time ojačao i energetski sektor u našoj zemlji.

- Svojedobno je išao i za idejom traženja sudjelovanja u izgradnji i termoelektrane u Banovićima. Kapacitet te elektrane je nekih 250-300 MW, a Aluminiju bi trebalo oko 200 MW. Što se tiče priče oko Kongore, ona odranije postoji. Ta lokacija, zajedno s Čelebićima, ima velike zalihe lignita, kaže Trhulj i ističe kako bi suvremene tehnologije koje imamo danas činile takve termoelektrane praktično “zelenim oazama”.

On sam je, čini se, skloniji ideji da Elektroprivreda HZ HB krene u projekt termoelektrane Kongora kod Livna. Naime, urađena je i jedna studija izvodljivosti, no trebalo bi održati i niz javnih rasprava i s lokalnom zajednicom gdje bi objasnili što znači jedan takav projekt i za lokalnu zajednicu i za energetski sektor, posebno za Elektroprivredu HZ HB, budući da će ona tek s termoelektranom steći prijeko potrebnu stabilnost.

- Znamo da ona isključivo ovisi o hidrološkim prilikama i da smo 2010. imali izuzetno dobre uvjete pa je imala dobit od oko 36 milijuna maraka, onda smo imali dvije sušne godine i gubitke. Da ne bi bile velike razlike, ovoj elektroprivredi nužan je jedan izvor bazne energije. Budući da imamo dva odlična izvora ugljena u Hercegovini, ako lokalna zajednica odobri izgradnju, ona bi bila jedna od najperspektivnijih kompanija u regiji s tolikom zalihom ugljena i vode. Samo jedan površinski kop zaposli približno 700 radnika, a termoelektrana najmanje 300. Tako bismo imali oko tisuću izravno zaposlenih radnika uz najmanje još tri do četiri tisuće neizravno zaposlenih radnika. To vidimo na primjeru Kaknja, kazao je ministar Trhulj za Dnevni list.

No, za ovo dugoročno rješenje treba minimalno četiri godine. Što raditi do tad kad vidimo da je situacija iz godine u godinu sve problematičnija?

- Što se tiče kratkoročnog, direktoru Elektroprivrede HZ HB Nikoli Krešiću iznio sam jedan prijedlog, a on bi u idućih par dana trebao napraviti jednu analizu nakon čega bismo trebali zajedno sjesti direktor Krešić, direktor Bradvica i ja. Ta ideja je realna, a trebamo vidjeti može li se to i praktično provesti, kazao je Trhulj ne želeći otkriti detalje mogućeg skorog dogovora dva diva o kojim ovisi i opstojnost cijele Hercegovine.

Okretanje prema finalnoj proizvodnji

I dok je cijena aluminija na tržištu niska, udio cijene električne energije u proizvodnji se, prema navodima, kreće od 50 do 60 posto. Mnogi ukazuju na primjere u Europi, no pitanje je koliko tu BiH može učiniti. Primjerice, imamo aluminijski kombinat u Sloveniji gdje država sufinancira struju, no tamo imamo i oko 30 posto gotovih proizvoda čime se balansira u lošim cijenama na aluminijskoj burzi.

- To je kao i sa šumom. Ako siječete šumu i prodajete balvane, od tog nema koristi jer najveću korist ima onaj koji prodaje stolove i stolice, posebno one fine. Odnos aluminija u deblima i onog gotovog koji se koristi u automobilskoj industriji je jedan naprema šest. Aluminij bi trebao uspjeti usmjeriti barem 20 posto svoje proizvodnje u finalnu proizvodnju. Sva svjetska gospodarstva teže proizvoditi i izvoziti gotove proizvode, a ne izvoziti sirovine i energente. Ako se ova država kani razvijati, onda svoju politiku mora graditi na što većoj proizvodnji, uza što veću uporabu domaćih sirovina, energije i stručnjaka, navodi federalni ministar energetike, rudarstva i industrije Erdal Trhulj.

U BiH ne postoji industrijska politika

Pomoćnik direktora Aluminija za ekonomske, financijske i bankarske poslove prof. dr. Vjekoslav Domljan navodi kako su pred Aluminijem klasterizacija, konzerviranje ili kaos.

- Prvi je scenarij, jasno, onaj najbolji, a znači da svi oni koji sudjeluju u procesu proizvodnje i prerade aluminija zajednički rade na stvaranju zajedničkog proizvoda i zajednički dijele sudbinu tog proizvoda. U BiH danas postoje proizvođači boksita, ugljena, glinice, struje, aluminija i proizvoda od aluminija, ali suradnja među njima uopće ne postoji jer u BiH, napose u FBiH, ne postoji industrijska politika. Nažalost, dovedeni smo u stanje razmišljati o smanjenju čak i onih industrijskih proizvoda s kojima BiH sudjeluje u globalnomu izvozu, ali se mora znati kako bi konzerviranje Aluminija izazvalo dugoročne jako teške posljedice, jer bi oni s kojima Aluminij ima ugovore tražili obeštećenja, izgubili bismo ugled i položaj na svjetskomu tržištu, prestali bi priljevi novca u državne proračune, povećao bi se broj nezaposlenih, smanjila javna potrošnja, a da ne govorim koliko zaustavljanje ćelija košta, a koliko tek njihovo ponovno pokretanje, itd., kaže Domljan.

APF: Aluminij na listi kompanija za prodaju

MOSTAR - Natječaj za prodaju Aluminija smo već imali, bila je određena vrijednost, odabran kupac, što je potom propalo “iz tehničkih razloga”. Agencija za privatizaciju FBiH je prihvatila ponudu konzorcija koji su činili švicarski Glencore, Feal iz Širokog Brijega i Dalekovodi iz Hrvatske i proslijedila ju Vladi FBiH.

Direktor Agencije za privatizaciju FBiH Šuhret Fazlić, blizak SDP-u BiH, najavio je da će ova agencija predložiti ove godine privatizaciju državnog kapitala desetak kompanija ističući da im je vrijednost u posljednjem desetljeću pala za 1,15 milijardi maraka. Među njima je naveo i dionice elektroprivreda, telekoma, kompanija Hidrogradnja, Energoinvest, Šipad Export-Import, Unis, Bosnalijek, Tvornica duhana Sarajevo, Energopetrol, Sarajevo-osiguranje i Remontni zavod Travnik te Aluminija, no za sve bi trebao dobiti i podršku Vlade FBiH čije je funkcioniranje upitno, a u nekim slučajevima i Parlamenta. Kod prodaje Aluminija imamo najmanje dva problema. Prvi je cijena električne energije.

Struje i dionica

Kupci koji su ranije dolazili radili su analize, pa smo imali norveške, australske, američke… gdje je država sufinancirala električnu energiju i gdje smo imali cijene od 25-30 eura/MWh. BiH nije ta država koja to može jer nema jačinu BDP-a koji bi se mogao usmjeriti. Drugi problem je što prije njegove eventualne prodaje treba riješiti i vlasničku strukturu u Aluminiju. U Aluminiju iz Mostara jasno je samo kako je Hrvatska vlasnik 12 posto, dok se oko visine državnog udjela vodi spor između uprave poduzeća i vlasti u FBiH. I federalni ministar Erdal Trhulj (SDA) se realno pita “tko će danas ulagati u nešto gdje nemamo riješenu vlasničku strukturu”.

- To je jedna od stvari koju Aluminij treba riješiti i on se mora upisati u registar vrijednosnih papira, mora se utvrditi vlasnička struktura. Mislim da je dobra ona osnova koju je Parlament FBiH odobrio: 44 posto radnici, 44 posto FBiH i 12 posto Hrvatska. Ako je nekad netko uspio postići sporazum koji je odgovarao i Aluminiju i Vladi FBiH i Parlamentu mislim da ne treba sad ulaziti ponovno u tu priču. Mislim da bi trebalo uzeti taj sporazum, ako treba ponovno ga verificirati na Parlamentu, smatra ministar Trhulj.

No, nakon što je propala prodaja Aluminija, uprava navodi da je Federacija vlasnik tek 24 posto.

Skupština 18. travnja

Bilo kako bilo, kad se upiše u Registar vrijednosnih papira, a direktor Aluminija Ivo Bradvica to očekuje prije 18. travnja kad bi Skupština dioničara trebala dati ili uskratiti povjerenje članovima Nadzornoga vijeća te posredno i Upravi zajedno s direktorom Ivom Bradvicom, mnogo lakše će biti i upravi donositi i druge poslovne odluke, posebno ove oko investicija, primjerice u zajedničko ulaganje s elektroprivredom u elektranu.

Direktor Bradvica je stava kako treba zauzeti jedinstveno stajalište dioničara o tomu kako nema prodaje dionica “ili barem dok Aluminij ne bude bolje vrjednovan na svjetskomu tržištu, napose ne sada, kada smo u dubini krize”.

- Ukoliko netko ipak bude želio, iz nekih osobnih razloga, prodati svoje dionice, treba zahtijevati primjenu prava prvokupa odnosno da ih prvo ponudi ostalim dioničarima, smatra Bradvica.

Ostaje vidjeti koliko će sve uključene strane raditi na održavanju industrijske proizvodnje jer u Aluminiju ipak radi više od tisuću ljudi i nekih dvije tisuće ljudi koji ga opslužuju.

Ponuda od 230 milijuna eura

Iz izjava uključenih strana jasno je kako će eventualna privatizacija biti moguća tek nakon registracije kapitala, ali i prihvatljivog dogovora s eventualnim kupcem oko cijena struje, dok se spominje i saniranje odlagališta crvenog mulja. Tadašnji konzorcij Glencore, Feal iz Širokog Brijega i Dalekovodi iz Hrvatske prije pet godina nudio je 130 milijuna eura, te investiciju od dodatnih 200 milijuna eura. Pitanje je kolika bi se danas cijena mogla postići.