Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9980
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Književnik Faruk Šehić: - BiH je nakaza od države koja ne zaslužuje da postoji.

Književnik Faruk Šehić: - BiH je nakaza od države koja ne zaslužuje da postoji.

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 29.05.2014. 11:54

Književnik Faruk Šehić: - BiH je nakaza od države koja ne zaslužuje da postoji.

Bosna je neiscrpno vrelo za umjetnike, pisce, novinare, jer ovdje se stalno dešava nešto tragično, i nesvakidašnje, tako da materijala za rad nikad ne nedostaje. Ono što je dobro za spomenute, loše je za svakodnevni život i obične ljude. Što je nekom podloga za rad, onom drugom je stalna muka: bijeda, očaj, smrt, razaranje, rat i prirodna katastrofa. Uvijek sam mislio da smo mi kao region pošteđeni poplava i sličnih kataklizmi, jer nisu bile intenzivne dosad, osim zemljotresa. Sada kada je i nas potopilo, upisali smo se na mapu čovječanstva kojem se priroda sveti, valjda zbog globalnog zatopljenja. Oko kojeg postoji toliko kontroverzi isto koliko postoji oko mističnog američkog programa za istraživanje jonosfere pod nazivom HAARP.

Sad je sasvim svejedno ko nas je dotukao kao zmiju po glavi, jer nesreća nikad nije sama, pa je nakon rata i kratkotrajnog perioda optimizma nastupila depresija i očaj, zatim poplave. Kako nakon svake kataklizme nastupi uvijek period optimizma i nade, bilo bi dobro da taj period sada odjednom nadođe u ljudskim dušama. Mada sumnjam, s obzirom kakvi smo imbecili i kolektivno i pojedinačno.

Ako pogledamo našu vlast, onda se tu nema ničeg novog dodati. Njihova arogancija je uvijek ista i poprima legendaran karakter.

Tako Jerko Ivanković, komandant Civilne zaštite Federacije, u jeku poplava izjavljuje kako ne treba posezati za federalnim robnim rezervama, jer, eto, građani sami skupljaju pomoć i šalju je na ugrožena područja. Država čiji su građani bolji i savjesniji od nje same ni ne zaslužuje da postoji.

Tako da ova nakazna, užasna država ne zaslužuje svoje građane. Što se mene tiče može se raspasti svakog momenta, ne bih suzu pustio za rahmet njene duše. Ispada da ova država ne postoji zbog svojih građana, nego samo zbog same sebe i onih koji je politički predstavljaju. Ispada da je država rak na tijelu zemlje i njenih građana. Nemam, naravno, iluziju da je tzv. mali čovjek puno bolji od šupka u vlasti, ali je mali, i sjeban i ponižen, pa moram biti na njegovoj strani.

Tako da sam otvoreno protiv ove države i njenih institucija, koje priznam jedino zato što nemam rezervnu zemlju. Uostalom, moja je generacija bila u prvim redovima odbrane ideje Bosne kao normalne zemlje, i ta generacija je najviše i stradala, omogućila današnjim govnarima da budu na vlasti i da nesmetano piju krv svojim građanima, bogateći se na našoj kolektivnoj patnji. Jebeš takvu državu, koja sa neskrivenim cinizmom gleda na poplave i klizišta, jer se to dešava sirotinji, a koja je to vladajuća elita ikada imala simpatiju za unesrećene ljude. Kako će državni aparat imati simpatiju spram ljudi koje prezire i koji mu se gade. Jer oni u državnom aparatu, ti plutaju u medu i mlijeku, većina građana BiH nema tu sreću i spada mahom u sirotinju. Kad je to viša klasa imala empatiju za onu klasu koja je ispod nje. Nikad, niti će imati.

Prvih dana katastrofe na javnim televizijskim servisima program je bio uobičajen (RTRS mi nije u fokusu pošto kod njih i prirodne katastrofe poštuju entitetske granice), serija Budva na pjenu od mora, filmovi, dnevnici sa telefonskim javljanjima iz ugroženih područja. Prespavali su prve i najteže dane kataklizme, kao što su svjesno prespavali februarske proteste u BiH. O privatnim i treš televizijama ne treba trošiti riječi, osim na hajku na poljsku novinarku Paulinu Janusz, koju je jedna sarajevska one-man-music-show televizija napala u stilu Riste Đoge i pozvala na njen linč, sve zbog njenog teksta Građani u službi građana, mediji u službi ničega o medijskom izvještavanju tokom katastrofe. Valjda je normalno ne složiti se s nečijim tekstom, ali pozivati na odstrel nekoga s čijim se mišljenjem ne slažeš je šta drugo nego fašizam. Baš onakav kakav nas je zasipao granatama sa brda.

Zato sam ja antipatriota i u ovim teškim trenucima priželjkujem kataklizmu državne vlasti, samo da oni više ne bi imali posla i da jednom već prestane enormno bogaćenje na mojoj grbači. Bosnu kao zemlju moram voljeti, jer druge nemam. Ovakvu državu BiH prezirem i želim joj što skoriju propast. Kao što se ne mogu identifikovati sa njenom imbecilnom žuto-plavom zastavom, tako se od Dejtona naovamo ne mogu ufurati u ljubav spram nekog državnog simbola. Možda zato što sam izgubio sve takve iluzije u ratu.

Možda zato što me rat oslobodio nepotrebnih osjećaja i nacionalne patetike. Možda zato što ne volim patetiku ni kič nacije i države. Gadno je živjeti u državi koja nimalo ne vodi brigu o svojim građanima. Zato su ovi građani bolji od nje, jer ova država ne zaslužuje ove građane. Zato su gorjeli Kanton i Predsjedništvo kad je ljudima došlo do grla.

Jasno je da ne postoji idealna država ali od svih na svijetu ova je najgora, jer baš mi moramo živjeti u njoj. Evo skoro je dvadeset godina od kraja rata, ali se teško navići na ovdašnju patnju kao način života. Zato treba gledati seriju Budva na pjenu od mora dok rijeke plave gradove i klizišta gutaju sela. Da nije bilo društvenih mreža čovjek ne bi znao šta se zapravo dešava na terenu. Još samo da mi neko javi da je na televizijskim vijestima čuo i vidio kako je država propala. Ne bi bilo ljepše “kataklizme”.