• Povratničke tegobe Hrvata (214593)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (168572)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (97396)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (95568)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9904
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Kreatori najnovije krize vlasti u Federaciji BiH nekadašnji šefovi AID-a

Četrnaest godina nakon što je Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID) (bošnjačka tajna služba u BiH) formalno ugašena, njezini nekadašnji šefovi, premda spremljeni u prijevremenu špijunsku mirovinu, još su uvijek vrlo aktivni, istina, na drugim pozicijama.

Proces rehabilitacije prvog direktora (po)ratne bošnjačke tajne službe Bakira Alispahića i njegovih nekadašnjih operativaca započeo je, podsjeća Slobodna Bosna, još 2009., pod okriljem Stranke demokratske akcije.

Tada je list objavio da je po preporuci bivšeg predsjednika SDA Sulejmana Tihića u stranački Odbor za obranu i sigurnosnu politiku imenovana cijela svita otpisanih obavještajaca, predvođenih Bakirom Alispahićem i Fikretom Muslimovićem, predratnim oficirom KOS-a i ratnim načelnikom Uprave sigurnosti  Armije BiH.

Šest godina kasnije ispostavit će se kako su stranački odbori, a poglavito Grupa za sigurnosnu politiku, predstavljali najznačajniju kadrovsku bazu za diskretno raspoređivanje Alispahićevih i Muslimovićevih špijuna na važne funkcije u svim strukturama vlasti.

Iako je Bakir Alispahić sa čelne pozicije u Grupi za sigurnosnu politiku smijenjen prije godinu dana, a potom i izbačen iz Kadrovske komisije SDA, ratni ministar policije RBiH i „utemeljitelj" AID-a nije, ipak, do kraja ražalovan.

Njegov pokušaj da postane član Upravnog odbora sarajevskog Univerziteta jeste propao, ali je u međuvremenu dobio mjesto profesora na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.

Za Alispahićev je univerzitetski angažman, opet, najzaslužniji dekan Fakulteta za kriminalistiku Nedžad Korajlić, nekoć pomoćnik ministra policije Zeničko-dobojskog kantona i najbliži suradnik Šemsudina Mehmedovića, još jednog ratnog obavještajca i policajca iz Tešnja, koji je policijsku karijeru zamijenio političkom - kao zastupnik SDA u federalnom i Parlamentu BiH.

Bakir Alispahić je službeno docent na Fakultetu za kriminalistiku i savjetnik u privatnoj kompaniji AC Quattro, koju je osnovao nakon što je naprasno sklonjen iz policijsko-obavještajnog miljea. Neslužbeno je, pak, i pravi vlasnik Novinske agencije Patria i siva eminencija Federalne uprave policije, koju nadzire preko zamjenika direktora Ensada Kormana (Alispahićevog ratnog pratitelja) i načelnika Sektora kriminalističke policije Edina Vranja.

Nagađa se, također, kako nije zanemarljiv ni Alispahićev utjecaj na MUP Kantona Sarajevo, ali je u slučaju sarajevske policije podijelio „zone odgovornosti" sa svojim nasljednikom u AID-u Kemalom Ademovićem.

U prethodnih se pet godina Bakir Alispahić, zahvaljujući bivšem federalnom ministru energije, rudarstva i industrije Erdalu Trhulju, uspio nametnuti i kao neformalni šef namjenske industrije u Federaciji BiH.

Glavni je Alispahićev operativac u tim poslovima njegov dugogodišnji suradnik, ratni načelnik Sarajevskog sektora SDB-a, a kasnije AID-a Enver Mujezinović.

Mujezinović je najprije imenovan za savjetnika ministra Trhulja, da bi kasnije dobio stalni angažman, kao pomoćnik direktora Federalne direkcije za namjensku industriju, piše Slobodna Bosna.

Provodeći, nadalje, Alispahićevu kadrovsku politiku, Trhulj i Mujezinović su na funkciju direktora tvornice Pretis u Vogošći kod Sarajeva postavili bivšeg financijskog direktora u kompaniji AC Quattro Hajrudina Pezu (koji je, u međuvremenu, „otpisan"), a Mirzu Alispahića (Bakirovog sina) izabrali u Nadzorni odbor poduzeća Igman iz Konjica.

Poslije burnog razlaza s aktualnim vodstvom SDA, Bakir Alispahić je nove političke saveznike našao u redovima Demokratske fronte, među najbližim suradnicima Željka Komšića - Morrisom Powerom (Murisom Palom) i Emirom Suljagićem.

Stoga je realno očekivati kako će uz njihovu podršku Bakir Alispahić sačuvati Envera Mujezinovića na poziciji pomoćnika direktora za namjensku industriju (resorni je ministar Reuf Bajrović iz DF-a), ali i osigurati nove pozicije za svoje kadrove u predstojećoj raspodjeli funkcija u javnim poduzećima i institucijama.

Kao prvi, najizgledniji kandidat za direktora Elektroprivrede BiH tako se već spominje Erdal Trhulj, koji je Alispahiću iznimno blizak.

Premda je u svojoj službenoj biografiji taj podatak zatajio, iz kadrovskog je rasadnika AID-a ponikao i predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH Šefik Džaferović.

Džaferović je na dužnost tajnika AID-a imenovan početkom veljače 1996., s pozicije načelnika Centra službi sigurnosti Zenica, ali se, piše Slobodna Bosna, u obavještajnoj agenciji nije dugo zadržao, do jeseni iste godine. 

Dnevnik.ba