RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

LOGORAŠI BI MOGLI FINANCIJSKI UNAKAZITI DRŽAVU Za jedan dan u logoru 200 maraka!

Napisano 09.03.2013. 11:47
LOGORAŠI BI MOGLI FINANCIJSKI UNAKAZITI DRŽAVU Za jedan dan u logoru 200 maraka!

SARAJEVO - Priznavanje statusa logoraša, osiguranje besplatne zdravstvene zaštite i pravne pomoći te formiranje fonda za obeštećenje žrtava, temeljni su ciljevi budućeg Zakona o pravima žrtava torture .

“Živimo u državi apsurda gdje čak i bosanski konji i psi lutalice imaju svoje zakone, a mi koji smo dali sve za ovu državu još smo na čekanju”, očajnički ovih dana poručuju logoraške udruge diljem BiH. Iako se BiH obvezala da će kao potpisnica UN-ove konvencije riješiti status logoraša i žena žrtava seksualnog nasilja, niti nakon 18 godina od završetka nesretnog rata u BiH političke elite nisu pokazale senzibilitet i prikladnim zakonom osigurale prava tim uništenim dušama da dostojanstveno žive u svojoj državi.

Pale presude

Logoraši tvrde kako oba entiteta drsko izbjegavaju donijeti neizbježni zakon jer se plaše da će im žrtve zatočeništva navodno nasjesti na proračunske jasle. Prema nekim neslužbenim i nikada do kraja provjerenim podacima, u BiH je oko 200 tisuća osoba prošlo logorske strahote i mučeništva. Samo u Hercegovini je registrirano više od 30 tisuća logoraša. Ruku na srce, neki su, opet zahvaljujući nepromišljenosti i dodvoravanju vladajućih elita, osobito u bošnjačkom dijelu Federacije, svoj status regulirali kroz vojne invalidnine.

Neki tvrde kako je samo u istočnoj Bosni pod sumnjivim okolnostima više od 20 tisuća logoraša, civila, nezakonito uz izjave dvaju svjedoka, stavljeno na popise ratnih vojnih invalida. Nakon što su se opekli o državnu nebrigu, ratni zatočenici su odlučili individualno tužbama protiv entiteta tražiti svoja neupitna prava. Prema nekim podacima, oko 6 tisuća logoraša je tužilo Republiku Srpsku, blizu 2 tisuće Federaciju, dok je oko 800 ratnih zatočenika zbog ratne logoraške golgote tužilo Srbiju. Brižni financijeri su na brzinu izračunali kako je težina tužbi protiv RS-a dostigla fantastičnu milijardu maraka, a u Federaciji oko 500 milijuna maraka.

To su novci od kojih bi se vladarima u oba entiteta moralo zavrtjeti u glavi. Ali, u ovoj državi debelokožaca teško da će nekome i samo jedna nova “sijeda” ukrasiti glavu, a kamoli da će piti apaurine zbog izvjesnog sloma entitetskih proračuna. Svote su astronomske jer su sami sudovi u nedostatku pravne legislative i utvrđene naknade za dnevni boravak u nekome logoru prinuđeni propisivati logoraške pravilnike i “dnevnice”.

Do sada je Općinski sud u Travniku potukao sve rekorde. Taj je sud jednome logorašu za 16 dana boravka u ratnome zatočeništvu odredio novčanu zadovoljštinu od 3200 maraka, dakle 200 maraka po jednome danu. Nešto skromniji je bio Sud u Mostaru koji je jednom logorašu za dvomjesečne pretrpljene duševne i fizičke boli presudio da mu država mora isplatiti 6 tisuća maraka, što znači 100 maraka po jednome danu. Nadalje, Osnovni sud u Mostaru je jednom zatočeniku za 6 mjeseci provedenih u zatočeništvu naložio Federaciji isplatu od blizu 30 tisuća maraka, a zahtjev je bio težak skoro 70 tisuća maraka. U sličnim slučajevima u europskim državama prosječna “dnevnica” za preživljene torture ili silovanja u logorima iznosi oko 8 eura.

Neodgovornost

Da su entiteti u BiH bili vidoviti i odgovorni spram i žrtava i proračuna, davno bi usvojili neizbježni zakon i tako izbjegli šokantni udar na svoje trezore. Ako uzmemo da se raspolaže brojkom od oko 200 tisuća žrtava stravičnih zlostavljanja u logorima diljem BiH, strava je i pomisliti na posljedice ako se oni svi odluče na tužbe protiv entiteta.

Pod pretpostavkom da bi dobili sudske sporove, što je posve realno, uz prosječnu “dnevnicu” od, primjerice, 100 maraka, lako je sve to pomnožiti i došlo bi se do jezive svote od 20-ak milijuna maraka po jednome danu. Kad se to dalje pomnoži s 30 dana u mjesecu, dobije se 'alelujava' svota od 600 milijuna maraka. S obzirom da je bilo logoraša koji su bili podvrgnuti mučenju i četiri, pet pa i više mjeseci, konačna brojka mogla bi dostići i vrtoglave 2-3 milijarde maraka koje bi oba entiteta morala praktično do kraja života otplaćivati.

Upaljen alarm

Ako uskoro ne bude zakona, i neće imati drugoga izbora nego angažirati odvjetnike koji obožavaju takve parnice. Stravična je činjenica da su sudovi jednostavno zatrpani raznoraznim tužbama i kad bi se zbrojile sve te potencijalne presude na štetu entiteta, zasigurno bi za isplate trebalo i nekoliko stand-by aranžmana vrijednih nekoliko milijardi maraka.

Te će rupetine i financijske ožiljke osjećati i trpjeti naraštaji neodgovornih vladajućih elita. Poznato je da će se Federacija godinama mučiti kako isplatiti na stotine milijuna maraka po tužbama neratnih invalida. Iščašena i djelomično nezakonita revizija ratnih vojnih invalida posušit će federalnu blagajnu također za nekoliko desetaka milijuna maraka. Svoja pogažena prava traži i vojska otpuštenih radnika, umirovljenika.

Tužbama nikada kraja, kao niti pravnoj anarhiji koju godinama skupim zakonima tvore bahati političari potkupljujući biračko tijelo. Stvorena je ogavna klima da se svi busaju u prsa i zaklinju u patriotizam, a najradije, gdje god stignu, “drpe” nešto od ove jadne državice. Apsurdno možda jest, ali upravo entitetima sada nužno treba bilo kakav zakon, inače će ih logoraši financijski unakaziti. Presude u Travniku i Mostaru su odavno alarm na koji se baš nitko posebno i ne obazire. 

(DL) 


Nema komentara

Anketa

Ustavi