• Povratničke tegobe Hrvata (226107)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (170863)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (98582)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (97557)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9968
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Mato Komšić: Umjesto kao ranjenog branitelja, tretiraju me kao ratnog zločinca

U izbjegličkom naselju Hodovo pored Stoca živi Mato Komšić, hrvatski branitelj i 60-postotni invalid Domovinskog rata. Ovaj rođeni Zeničanin u Hodovo je došao 2000. godine i od tada pa do danas pokušava riješiti svoje stambeno pitanje.

Duga borba

Međutim, bezuspješno, budući da svaka od institucija kojoj se obratio prebacuje lopticu na drugu.  Priča nam kako su njegovi problemi počeli 2003. kada je, kako tvrdi, od donacija iz Hrvatske svatko od izbjeglica trebao dobiti dovoljno za izgradnju kuće, no na kraju je jedino on ostao bez velikog dijela donacije, što je rezultiralo činjenicom da danas živi u nedovršenom stambenom objektu.  Kada je uselio, kuća je imala samo jednu ploču, a Komšić je, vidjevši da od čekanja nema ništa, vlastitim ulaganjima dovršio dio prostorije u kojoj i danas boravi.

“Ništa što sam uradio ne valja, pa neka mi kažu što da radim. Obraćao sam se svakome. Vjerujte mi da me više tretiraju kao ratnog zločinca, nego kao branitelja ranjenog u ratu”, očajan je Komšić pokazujući nam niz uvjerenja o svojem ratnom putu, stradavanju, molbama i raznoraznim dopisima koje je slao na niz adresa.

“Probao sam doći do načelnika, ali u zgradi općine Stolac, ja sam mogao doći tek do portira. Dalje ne”, ističe.

Svi digli ruke

Zbog svog problema Komšić je štrajkao i glađu, ali ništa nije urodilo plodom. Kao da su, kako je rekao, baš svi digli ruke od njega koji je pet godina bio u HVO-u.

“Pa za što i za koga sam se ja to borio. Zbog čega sam ranjen. U 25. sam imao sve, a sada  ništa, i to nakon svega što sam prošao. Pa šta da radim?!”, pita se Komšić kojemu je jedina želja riješiti krov nad glavom i nastaviti život dostojan čovjeka.

S mirovinom koju prima to sigurno ne može, jer je dovoljna tek za osnovne životne namirnice.

DL