• Povratničke tegobe Hrvata (205852)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167816)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96877)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94541)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9877
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Ni Kinezi ne mogu opstati u BiH

Kroz priču o životu Kineza u Banjoj Luci Deutsche Welle došao je neočekivanog saznanja. Kineske radnje mahom se zatvaraju, a one koje rade, posluju s gubitkom. Mnogi su već napustili Bosnu i Hercegovinu.

Jedanaestogodišnji Kinez Nikola Vu jedan je od najpoznatijih stanovnika Banje Luke. Širokim osmijehom i okruglim obrazima od svog rođenja, ali i prvih školskih dana, privlači pažnju sugrađana. Odrasli Kinezi nam odavno nisu novost, ali je činjenica da njihove djece nema u školama i vrtićima, pa je Nikola bio i ostao prava atrakcija.

Odlično se uklopio, ima mnogo prijatelja i ne pomišlja o tome da bi jednog dana mogao živjeti u domovini svojih roditelja. Prvi je Kinez rođen u Banjoj Luci, a njegov otac Min Ling Vu je prvi Kinez koji se prije četrnaest godina doselio u grad na Vrbasu.

"Kada sam došao u Banju Luku 1999. godine ovdje nije bilo nijednog Kineza. Mi smo bili prvi koji su se doselili u ovaj grad i otvorili prodavnicu. Dobro nam je išlo, posla je bilo pa smo otvorili i drugu radnju. Ali posljednjih godina je stvarno loše. Svi naši prijatelji iz Kine su otišli odavde, zatvaraju radnje i vraćaju se", kaže Ling Vu. Vjeruje da će, ako se ovako nastavi, biti primoran do kraja godine staviti ključ u bravu i zatvoriti radnju "Crni biser" u naselju Obilićevo.

"U januaru i februaru smo zabilježili debeli minus. Mnoge prodavnice su, kao što vidite, zatvorene. Sada je u Kini dobro, tamo ima mnogo posla za razliku od ranijih godina pa ćemo i mi vjerovatno nazad odakle smo došli prije mnogo godina. Jedino se Nikoli ne ide, ovo je njegov grad i on bi rado ostao, Kinu ne voli", objašnjava Ling Vu kroz smijeh.

Ova kineska porodica je savladala jezik, prilagodila se životu u BiH i zavoljela naš narod. Kažu da su ljudi u Banjoj Luci dobri domaćini, prijateljski raspoloženi i, kako posebno ističu, ne kradu.

"Naš rodni grad u Kini mnogo se promijenio. Otvorene su mnoge firme koje proizvode obuću i odjeću, sada ima posla. Tako je u posljednje četiri godine, ranije se veoma teško živjelo i zato smo otišli".

Dok Nikolini roditelji zabrinuto broje dnevne pazare, on bezbrižno pohađa šesti razred O.Š. Dositej Obradović, igra videoigrice i druži se s vršnjacima. Srpski jezik govori odlično, ali priznaje da ima problema kada treba savladati školsko gradivo.

"Imam svakakvih ocjena, i jedinica i dvojki, ali ipak znam ponešto. Roditelji su zadovoljni. Trenirao sam košarku i karate, ali sam prestao", stidljivo objašnjava Nikola.

Nekoliko puta je bio u Kini, ali tamo ne želi živjeti, jer mu je, kako kaže, svaki put bilo dosadno.

O Kinezima i njihovom životu u BiH se malo zna i pored toga što su dvije decenije dio naše zajednice. Sva komunikacija između njih i domaćeg stanovništva uglavnom se svodi na ono: "Dobar dan", "Koliko to košta?", "Hvala" i "Doviđenja". Ipak, oni o nama znaju mnogo i vrlo su privrženi našoj zemlji i ljudima, kako naglašavaju. U ovaj dio svijeta došli su u potrazi za boljim životom. Ostajali su u BiH jer im je bilo dobro, ali to se promijenilo.

U Banjoj Luci od 1997. godine postoji Udruženje prijatelja Narodne Republike Kine i Bosne i Hercegovine. Iako tada Kineza još nije bilo u našoj zemlji, Banjalučanka Milka Tamamović, iz ljubavi i poštovanja prema njima, osnovala je udruženje.

"Udruženje i dalje okuplja naše ljude koji su zaljubljenici u kinesku kulturu i tradiciju. Ali Kineza, koji su nekada bili dio ove organizacije, više nema. Otišli su svi. Kako smo mi ekonomski tonuli, tako su i oni odlazili. Ostalo je svega nekoliko porodica i prodavnica. Od 2007. oni su u fazi odlaska“, potvrđuje i Milka Tamamović.

Tamamovićeva smatra da kao država nismo odreagovali na pravi način, jer im nismo pružili uslove za rad i nismo iskoristili potencijal koji su donijeli.

"Bila sam šokirana kada sam čula da odlaze u Albaniju i na Kosovo jer im je tamo bolje. Mi ovdje živimo u uvjerenju da smo razvijeniji od tih sredina, nažalost to nije istina. Kinezi donose prosperitet i novu snagu, a mi to nismo iskoristili".

Tamanovićeva je nekoliko puta posjetila Kinu, dosta dobro govori njihov jezik i privržena je ovom narodu. Fascinirana je njihovim optimizmom i energijom, spremnošću da se žrtvuju za dobrobit društva. Kaže da se uvjerila kako su pošteni poslodavci i vrijedni radnici.

"Mnogi naši ljudi su radili u kineskim radnjama, nikada nisam čula da je neko nezadovoljan. Svojim radnicima su redovno davali plaće, prijavljivali ih i uplaćivali doprinose. Znam sigurno da brojni trgovci žale za njima", kaže Tamamović.

Procjenjuje se da je u BiH početkom prošle decenije bilo blizu tisuću Kineza, a da ta brojka danas ne prelazi četiri stotine. Sudionici ove priče rekli su da ima i miješanih brakova, najčešće se radi o kineskim muškarcima i našim ženama, jer je to, kako tvrde, odlična kombinacija, žene iz BiH su vrijedne i privrženeobitelji, a Kinezi izuzetno poštuju svoje supruge. U Banjoj Luci je sklopljena jedna ovakva bračna zajednica, ali su nedavno otišli u Kinu.

(artinfo.ba/ap)