• Povratničke tegobe Hrvata (207451)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (168018)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (97003)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94784)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9889
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Obilježeno stradanje svećenika koje su ubili partizani

Godišnjica – Obilježeno stradanje svećenika koje su ubili partizani

Prilikom ulaska u Mostar, partizanski su zločinci svezane iz samostana odveli sedam svećenika, svirepo ih ubili i bacili u Neretvu 

Jučer, 14. veljače, navršilo se 68. godina od smrti sedam svećenika koje su, prema kazivanjima očevidaca, svirepo ubili partizanski zločinci prilikom ulaska u Mostar. Provincijala fra Leona Petrovića, fra Grgu Vasilja, fra Bernarda Smoljana, fra Kažimira Bebeka, fra Jozu Bencuna, fra Rafu Prusinu i fra Nenada Pehara odveli su svezane iz Franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla u Mostaru ubili ih, a njihova tijela bacili u rijeku Neretvu. Posmrtni ostaci sedmorice ubijenih svećenika do danas nisu pronađeni, a nije obilježeno ni mjesto na kojem su mučenički skončali svoj život.

Iako je prošlo 68 godina od zločina i dva desetljeća od pada komunističke diktature, još uvijek nitko nije smogao snage izreći niti riječi isprike za zločine koje je partizanski pokret, u ime svog nalogodavca Komunističke partije Jugoslavije, počinio  u veljači 1945. nad hercegovačkim franjevcima zatečenim na Širokom Brijegu, Mostarskom Gracu, Mostaru, Čitluku, i drugim hercegovačkim mjestima. 

Isprika nije upućena nit od čelnika političkih stranaka, njihovih ideoloških slijednika, te SABNOR-a i njegovog čelnika u BiH Jure Galića. On je, prema vlastitom svjedočenju u svojoj knjizi „Vrijeme i ljudi“, bio  jedan od izravnih sudionika tih krvavih događanja. Galić je početkom 1945. bio član Okružnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu, partijskog tijela na čijem se čelu nalazio  Mato Markotić iz Graba. Uz Juru Galića, koji je prema vlastitom priznanju i u to vrijeme bio vrlo vičan pisanju, a posjedovao je i vlastiti strojopis, u sastavu ovog tijela djelovali su i:  Mladen Knežević - Traktor iz Trebinja, Franjo Budimir iz Vira, Marko Šoljić iz Širokog Brijega, Halid Mesihović iz Ljubuškog, te Pero Jelčić, tadašnji šef OZNA-e u Ljubuškom. 

Galićeva knjiga, također, otkriva kako je današnji predsjednik SUBNOR-a BiH, 7. veljače 1945., bio na Širokom Brijegu, kada su ubijani franjevci. No, malo je vjerojatno da će ikada uslijediti isprika za pobijene svećenike, a još manje da će se neki od odgovornih, koji su danas među živima, procesuirati za te zločine i kazniti. Svaki zločin je zločin, ma tko ga i u koje ime i za koju ideologiju, naciju ili vjeru počinio.