RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Pozdravni govor biskupa Komarice predsjedniku Josipoviću

Napisano 31.05.2010. 10:46
Komarica i Josipović

Poštovani gospodine predsjedniče Republike Hrvatske prof. dr. Josipoviću,
cijenjeni visoki državni dužnosnici Republike Hrvatske,
poštovani predsjedniče Vlade Republike Srpske gospodine Dodiku,
cijenjeni visoki dužnosnici RS,
poštovani moji suradnici i sugrađani,
cijenjene dame i gospodo!

U ovom je domu prije nepunih sedam godina – zahvaljujući i izuzetnoj susretljivosti tadašnjih državnih i entitetskih vlasti – boravio jedan od neosporno najvećih ljudi suvremenoga svijeta, istinski čovjekoljubac i mirotvorac svjetskih razmjera, papa Ivan Pavao II. Bio je to ujedno njegov peti pohod našem hrvatskom narodu i našim susjedima – u ovoj našoj zemlji i susjednoj nam Hrvatskoj, iz koje nam danas dođoste Vi, gospodine dr. Josipoviću, kako prvi njezin predsjednik, koji se odlučio na takav povijesni korak.

U ovom današnjem povijesnom času – osobito za nas, domicilne Hrvate u ovom gradu i regiji, koja se svojom dugom granicom na rijekama Savom i Unom oslanja na Vašu zemlju, dopustite mi da podsjetim na znakovite riječi spomenutog, velikog pape, koje je izgovorio još prigodom svog prvog apostolskog pohoda u Zagrebu 11. rujna ratne 1994 godine. Tada je – između ostalog – izrijekom spomenuo i rijeku Savu koja, kako reče, ujedinjuje zemlje i narode kuda protječe. I sam položaj naših zemalja i naroda poziva na „put jedinstva i mira koji nitko ne smije izbjegavati. Njega iziskuje sam razbor, još prije vjere“, ističe papa. Na taj put poziva sam Bog, a njega – pojašnjava papa – „posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u tim krajevima oduvijek žive zajedno.“ Papa u istom svom obraćanju podsjeća da „prije svih razlika, prije svakog pripadništva, prije svake nacionalnosti, postoji duboko temeljno jedinstvo koje ujedinjuje svako ljudsko stvorenje.“ To jedinstvo izgrađuje „društvo shvaćeno kao jedna velika obitelj, u kojem se pojedinci i grupe osjećaju bez ikakve diskriminacije, poštovani i voljeni.“

Ove snažne, smjerodavne riječi neospornog moralnog autoriteta upućene pripadnicima našeg hrvatskog naroda, a onda i svim drugim narodima u Hrvatskoj i u njezinom okruženju, nisu ni danas, nakon 16 godina, ništa izgubile na svojoj aktualnosti. Dapače, sretni smo i Bogu zahvalni da se one današnjim danom na jedan dramatičan, ali zasigurno plodan način potvrđuju i barem djelomično ispunjavaju.

Najveću i iskrenu zahvalnost za ovaj – od mnogih – odavno žuđeni događaj dugujemo – osim dobrom Bogu – Vama, gospodine predsjedniče RH dr. Josipoviću. Zahvalni će Vam zacijelo biti i mnogi naši sunarodnjaci, sugrađani i suvremenici, ali i generacije koje će doći poslije nas, jer se odazivate pozivu razbora, a onda i istinskog prijatelja i Hrvatske i Bosne i Hercegovine i svih ovdašnjih naroda – velikog i svetog čovjeka pape Ivana Pavla II.

Dužnu zahvalnost izražavam i Vama, cijenjeni predsjedniče Vlade našeg entiteta gospodine Dodiku, koji ste, kako mi je poznato, već odavno bili spremni na jedan ovakav susret. Vjerujem da ste i Vi bili svjesni istinitosti i bremenitosti jasnih poruka istoga pape, izgovorenih na tlu naše zemlje, odmah po slijetanju u Mahovljane, na područje Vaše rodne općine Laktaši, 22. lipnja 2003: „Velika odgovornost … leži na onima koji, u skladu s voljom biračkog tijela, demokratski izvršavaju vlast“ „kako bi građansko društvo poprimilo pravi ljudski izgled, i kako bi se svi s pouzdanjem mogli suočavati s budućnošću!“ – reče tada papa.

Vas obojica ste svjesni da su danas mnogobrojne oči s novom, probuđenom nadom uprte u Vas dvojicu. S pravom se od Vas obojice očekuje da danas uistinu otvorite novu stranicu međusobnih odnosa naša dva – u mnogo čemu bliska naroda, ispunjavajući tako ujedno i plemenitu želju nezaboravnog pape od prije šesnaest, odnosno sedam godina.

Vi ste danas međusobno već vodili otvorene, konstruktivne razgovore o aktualnim, još uvijek neriješenim problemima, o poteškoćama, izazovima i mogućnostima zajedničke suradnje – političke, pravne, materijalne, ekonomske, socijalne te odgojno obrazovne i kulturne prirode. Također ste učinili zajedno jednu izuzetno plemenitu i humanu gestu, vrijednu poštovanja i pamćenja. Posjetili ste mjesta masovnih ubojstava s početka rata – nedužnih ljudi, naših sugrađana srpske, hrvatske i bošnjačke nacionalnosti – u selima Sijekovcu, Briševu i Kozarcu te im odali dužnu počast.Time ste ujedno dali jasno do znanja da se i njihovim ubojicama konačno trebaju otkriti imena i pozvati ih na odgovornost i tako ujedno skinuti hipoteku zločinca s naroda kojemu ti nesretnici pripadaju. Samo na temelju istine i pravde moći će uspjeti prijeko potreban proces praštanja i pomirenja, za kojega sam se osobno i zajedno sa svojim suradnicima zalagao kroz sve ratno i poratno vrijeme.

Vjerujući da Vam je obojici stalo osobito do objektivno utvrđene istine, s kojom se suočavamo kao članovi hrvatskog naroda i Katoličke Crkve na ovim prostorima, slobodan sam Vam iznijeti još neke činjenice, Vama barem djelomično poznate.

I. Nepostojanje preko 90% domicilnog hrvatskog pučanstva na prostoru RS, osobito u široj banjolučkoj regiji te Bosanskoj Posavini 15 godina nakon rata – plod je nepostojanja dostatne političke volje ni u entitetu RS, ni u BiH, ni kod predstavnika međunarodne zajednice zaduženih za BiH i za ovaj entitet, ali ni kod dosadašnjih državnih i političkih dužnosnika u RH za siguran povratak i trajan ostanak onih prognanih i izbjeglih Hrvata koji su se željeli i žele vratiti u svoj ovdašnji rodni kraj.

Tome treba pribrojati nama dobro poznate dugogodišnje , mnogobrojne i raznovrsne opstrukcije u praksi ovdašnjih sudova kad su u pitanju prognanici i izbjeglice koje su željele i još uvijek žele vratiti se u svoju prisilno napuštenu ili zamijenjenu imovinu. Izostala je nažalost i prijeko potrebna materijalna pomoć u obnovi porušenih stambenih objekata povratnicima, kao i u izgradnji prijeko potrebne infrastrukture: putova, struje, vode, ambulanti, škola; a pogotovo za otvaranje radnih mjesta odnosno stvaranje mogućnosti da se živi od rada vlastitih ruku. Poznato nam je kako su predstavnici međunarodnih financijskih fondova uglavnom negirali postojanje želje za povratkom ovdašnjih prognanih i izbjeglih Hrvata, jer se za te jadne ljude nitko od domaćih političara, pa ni onih iz reda njihova naroda, nije dovoljno učinkovito zalagao. Poznato nam je iz mnogih primjera da je povratak srpskog pučanstva u RH tekao daleko uspješnije, iako je i tu bilo i još ima određenih poteškoća, ali njih se nastoji otklanjati i uspješno rješavati.

II. Izostanak sudskog procesuiranja nad izvršiteljima mnogovrsnih zločina nad Hrvatima šire banjolučke regije, osobito nad ubojicama preko 400 Hrvata civila, među kojima su i šestorica svećenici moje biskupije te jedan svećenik redovnik i jedna redovnica – kroz sve ove poratne godine dodatno je podržavalo kod mnogih naših prognanih i izbjeglih sunarodnjaka i katoličkih vjernika fatalno uvjerenje, da službene vlasti RS stoje iza svih tih zločina, te kao takve ne daju dostatnu garanciju za siguran povratak i sigurnu budućnost ni Hrvatima ni katolicima na području RS. Ovdje posebno moram spomenuti žalosnu činjenicu da ni unatoč mnogobrojnim mojim molbama do danas nije rasvijetljen slučaj u lipnju 1992. g. kidnapiranog i ubijenog župnika iz Nove Topole Ratka Grgića, kako bismo ga barem mogli dostojno sahraniti. Nije, jer se od službenih političkih i držanih osoba nitko za to ozbiljno ne želi zauzeti. Slično je i s kidnapiranim i ubijenim predsjednikom Župnog pastoralnog vijeća iz Gradiške i b-h parlamentarcem ing. Marijanom Višticom. Ponovno apeliram na Vas g. predsjedniče Dodik, da nam omogućite ekshumaciju posmrtnih ostataka barem ove dvojice naših suradnika.

III. Rado i javno priznajem činjenicu, radosnu za nas preostale katolike u RS, da ste se Vi osobno, gospodine Predsjedniče, u zadnjih nekoliko godina trudili pružati nam materijalnu pomoć u više slučajeva obnove u ratu naših porušenih crkava i drugih crkvenih objekata, zatim u socijalnom i zdravstvenom djelovanju našeg biskupijskog Caritasa, a zadnje školske godine i u radu našeg Školskog centra – Škole za Europu ovdje u Banjoj Luci, koji uspješno djeluje već pet godina. Također ste nam pomogli kod organiziranja značajnog međunarodnog simpozija o 140-oj obljetnici dolaska redovnika trapista, pionira industrijalizacije našega grada. U svezi s ovim zadnjim, očekujemo ne samo mi u Banjolučkoj biskupiji nego i Sveta Stolica da ćete u dogledno vrijeme ispuniti obećanja koja ste tom prigodom dali: tj. staviti nam na raspolaganje ono što možete od oduzete crkvene imovine, slično kao što je Vlada RS već davno učinila i Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Duboko smo zahvalni i Vladi RH, koja nam je osobito zadnjih godina materijalno pomogla u realiziranju većih socijalnih i privrednih projekata našeg Caritasa, te u odgojno-obrazovnim programima. Također nam je pomogla u obnavljanju jednog (manjeg) broja porušenih crkvenih objekata. Imamo još dosta potreba i projekata za otklanjanje posljedica rata i stvaranje nužnih preduvjeta za zajednički život u sigurnoj budućnosti. Gajimo nadu da će nam Vlada RH pomoći u okviru svojih mogućnosti.

Vama je – poštovani gospodine predsjedniče dr. Josipoviću i poštovani predsjedniče Vlade RS gospodine Dodiku – vjerujem dobro poznato da smo se trudili i da smo spremni i ubuduće se istinski truditi oko učinkovitog liječenja još uvijek mnogih i raznovrsnih duhovnih i drugih ratnih rana naših sugrađana, ne gledajući na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Još nismo izgubili pouzdanje, unatoč mučnim problemima koji nas punih 18 godina pritišću, a pred kojima ne želimo zatvarati oči, jer se radi o egzistencijalnim potrebama naših sugrađana i ujedno o našem kredibilitetu kao ljudî i kao kršćanâ. Iskreno Vam zahvaljujem što pokazujete spremnost da nam pomognete u našim nastojanjima oko zajedničkog nam dobra. Udruženim snagama, uz međusobno puno poštivanje vlastitih kompetencija, u duhu važećih zakona, zasigurno možemo još više dobroga učiniti.

Glede nekih konkretnih projekata na karitativnom, tj. socijalno-zdravstvenom i privrednom polju, te odgojno-obrazovnom području izvijestit će Vas sada ukratko moji suradnici: prelat dr. Miljenko Aničić, direktor Caritasa, mons. mr. Ivica Božinović, ravnatelj KŠC-a Škole za Europu, mr. Igor Lukenda, tajnik Europske Akademije i gospođica Žaklina Garić, ravnateljica Socijalnog centra našeg Biskupijskog Caritasa.

– Žao mi je što je tinjajuća kulturna djelatnost nekoliko hrvatskih kulturnih društava gotovo zamrla uslijed nepostojanja osnovnih uvjeta normalnog rada.

Poštovani g. predsjedniče dr. Josipoviću, cijenjena visoka delegacijo RH, još jednom Vam od srca zahvaljujem za Vaš dolazak u rodni grad mojih predaka i moj – u Banju Luku i u ovaj dio moje domovine Bosne i Hercegovine – entitet RS.

Neka Bog blagoslovi ovaj Vaš pohod!

kta

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi