RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Propovijed kardinala Puljića na Bobovcu: Riječ poštenje je postala strana riječ

Napisano 29.10.2015. 13:24

Četrnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Dvanaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga svečano proslavljen, 24. listopada 2015. pod geslom: „Nebeska Majko čuvaj naše obitelji, gnijezdo života, vjere i duhovnih zvanja“. Svečano Euharistijsko slavlje na ostacima kraljevskog grada Bobovca nedaleko od poznatog franjevačkog samostana i župe Kraljeva Sutjeska, predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Propovijed kardinala Puljića prenosimo u cijelosti: 

Dragi brate u biskupstvu,

Draga braćo misnici,

Draga braćo i sestre ovdje prisutni iz svih struktura i svih službi

kao i vi koji nas pratite preko radio valova!

Evi nas i ove godine na kraljevskom gradu Bobovcu. Hvala dragom Bogu da to možemo ostvariti kao i za prikladno vrijeme koje nam omogućuje da možemo lijepo i dostojanstveno doživjeti ovo naše hodočašće.

Na početku Mise podsjetih na riječi pape Franje izrečene tijekom pastirskog pohoda u sarajevskoj katedrali, 6. lipnja 2015.: „Drage sestre, draga braćo, nemate pravo zaboraviti vašu povijest“. Upravo radi toga što smo svjesni svojih korijena i svoje povijesti, započeli smo ovo hodočašće na kraljevski grad Bobovac. Upravo ovdje na kraljevskom gradu Bobovcu želimo moliti za našu domovinu. Ne želim tumačiti samu riječ – domovina, želim reći da je domovina tamo gdje je moj dom, gdje ja živim. Tu osjećam da sam primio kulturu, krštenje, majčinski jezik. Čovjek to nosi cijeli život u sebi. Zato smo danas na poseban način molili da u toj domovini ljudi koji je vode imaju mudrosti, a mudrost znači da znaju izabrati prave vrijednosti. Ljudi, koji bivaju izabrani da vode ovu zemlju i na neki način budu graditelji ove zemlje, trebaju raditi na općem dobru i zauzimati se oko onoga što pomaže čovjeku da bude čovjek. U vremenu kada su brojne vrijednosti urušene, često nestane te mudrosti i prevlada koristoljublje. Tamo gdje ne vladaju pravedni zakoni, postoji opasnost da cvjeta korumpiranost i kriminal.

Mi smo svjesni da, kada su nam stvorili ovakvu državu – često kažem nakaradnu i ne bojim se to reći jer volim ovu zemlju i sve narode u njoj i zato se ne bojim istine – ovakva nakaradna država ne može opstati i mora se mijenjati. U kojem smislu? U smislu izgradnje jednakih prava.  Zato molim da Bog podari mudrost svima onima koji odlučuju: Bože, daj im mudrosti da se svaki čovjek, koji živi u ovoj zemlji, osjeća radosno kod kuće, doma, sa svim svojim pravima i dužnostima.

Moleći za domovinu, na poseban način molimo da građani imaju poštenja. Riječ poštenje je postala strana riječ. Pomalo smo neke stvari baštinili iz bivšeg sustava kada je glavna parola bila: snađi se. Sjećam se kada je tek došla ova nazovi demokracija da su me često „opsjedali“ stranci. Budući da ne govorim engleski, uza me je bio čovjek koji mi je prevodio. I kažem ja jednomu od tih stranaca da je u vrijeme komunizma glavna parola bila: snađi se, a prevoditelj mi reče: Nadbiskupe, to se ne može prevesti. Kazao sam da prevede tako što će reći da snađi se znači: ako nemaš, ukradi! To je bila parola. Poštenje je postalo pomalo strana riječ jer su nam agresivnim relativizmom, tobože u ime demokracije, donosili ozračje da nema više vrijednosti. Normalno je da onda ni poštenje nije imalo posebno značenje.

U katoličkom tisku pročitao sam neki dan zgodu kako je dječak u vrijeme rata pronašao novac u novčaniku. Majka i otac su ga učili poštenju pa je dječak to odnio u policiju. Policija se iznenadila pitajući se u čudu, što je tom dječaku: sad kad nema novaca, što je sad ovo? Dječak je kazao: to nije moje; to je netko izgubio, a unutra su dokumenti pa ga možete pronaći. Čudili su se i zapisali su u knjige potrebne informacije da pronađu vlasnika. Dječak je zbog svega toga zakasnio kući, a kad je stigao, majka povika: gdje si bio do sada? Kada je kazao da je bio na policiji, ona ga, ne razmišljajući, ošamari pitajući ga: što ćeš ti tamo? A on zaplače i ispriča što se dogodilo. Majka se strese i zagrli dijete i poljubi ga: sine, oprosti mami jer sam te učila da budeš pošten. Gdje su nama danas takvi učitelji o poštenju? Zato smo danas molili: Bože, daj građanima poštenja da svoje vole, a tuđe poštuju! Tek tada ćemo graditi onaj mir o kojem nam je papa Franjo govorio, 6. lipnja 2015. u Sarajevu pozivajući nas da ne pričamo samo o miru nego da budemo graditelji mira. A bez poštenja nema mira.

Međutim, nije to problem samo Bosne i Hercegovine; to je svjetski problem jer je postala glavna vrjednota i glavni kriterij upravo ono što su komunisti propagirali: snađi se. Tako je i raj relativizam donio da više ne vrijedi moralni zakon nego ono što koristi, ono što će Ti pomoći da postigneš svoj cilj pa makar i preko glava ljudi. Tako se ne gradi mir. Mi želimo ovdje, na temeljima svoje povijesti, vratiti one vrjednote koje smo iz kršćanstva i iz krsnog zavjeta primili da budemo vjernici koji usvajaju Božje zapovijedi, a Božje zapovijedi su temelj ljudskih prava. A kad se uvažavaju i poštuju ljudska prava, onda će se donositi i pravedni zakoni. A gdje vladaju pravedni zakoni, tamo neće biti korupcije ni kriminala.

Zato želimo to ugraditi u zemlju koju svojom zovemo. A vi znadete da narod zemlju zove majkom jer zemlja rađa kad je obrađujemo i živimo od tih plodova. Možemo imati ne znam kakve tvornice, pšenica će opet iz zemlje niknuti i voće će na voćkama rasti. Ta zemlja je mati koju nam je Bog nam povjerio kad ju je stvorio. Zato nas je papa Franjo u svojoj enciklici „Laudato si“ (Hvaljen budi) pozvao da znamo voljeti tu zemlju. Na susretu u Nadbiskupijskom centru za mlade papa Franjo je mladima kazao: ova zemlja treba vas mlade koji je volite i izgrađujete. Moleći za domovinu, želimo moliti za svakog građanina da to shvati. Nemamo samo mi katolici deset Božjih zapovijedi jer one vrijede i za: pravoslavne, muslimane i Židove; svi smo baštinici tih Božjih zapovijedi i one su temelj ljudskih prava. Vjeronauk nije uspio ako nije ugradio u život i vladanja ta osnovna načela. Na poseban način želimo da to poštenje ponovno postane vrjednota da se znamo time ponositi i prenositi budućim pokoljenjima.

Danas molimo za slogu i pravdu. Na žalost, teško je očistiti srce od sebičnosti i mržnje. Strašno je slušati one medije koji rado i lako prenose huškački duh prema kojemu je uvijek onaj drugi kriv koji pored nas živi i smeta nam.  Takav duh treba mijenjati i unositi u medije duh međusobnog poštovanja i priznanja u vlastitom identitetu. To je ta pravda prema kojoj će svatko dobiti ono što mu pripada. To je početak izgradnje mira; tada se otvara perspektiva za napredak; to je zborna molitva koju smo danas molili. Želim u nama probuditi tu svijest.

Ovih dana primio sam pismo, a to pismo primila je i ovdje nazočna ministrica. To je huškačko pismo koje poručuje da mi ne smijemo biti Hrvati ovdje u Bosni i Hercegovini. Ali, ti isti ne daju dirati svoj identitet i žele promicati neku povijest koja je samo njihova. Moramo mijenjati taj pristup držeći se one poznate riječi: što ne želiš da tebi drugi čini, nemoj ni ti činiti drugome. Trebamo poštivati tu našu različitost.

Mi katolici sastajemo se ovdje da obnovimo svoje korijene, svoj ponos, svoj identitet. Molimo da se to ostvari na ovim prostorima. Što sam imao kao ideju kada sam pokrenuo okupljanje vjernika i katolika djelatnika u vojsci i policiji? Bila je to želja da premostimo razlike iz bivšeg sustava i shvatimo: vojska je naša, policija je naša; to su djeca naših očeva i majki i oni služe narodu i pomažu izgradnju mira i sigurnosti imovine i ljudi. Želimo vratiti povjerenje jednih u drugi.

Želimo još nešto reći. Uniforma obvezuje i traži da iza te uniforme bude častan čovjek i to ne samo vas u vojsci i policiji nego to vrijedi i za nas svećenike, redovnike i redovnice. Uniforma obvezuje da iz nje stoji častan čovjek. Zato želim probuditi tu svijest i taj ponos da uniforma koju nosimo označava našu službu i poslanje i da iza nje stoji častan čovjek. To je ono što smo govorili o poštenju. Neka nam naši slavni preci, koji se sada nalaze u nebu, izmole da ih ne sramotimo nego da se nama ponose. Neka nam izmole čvrstu i hrabru vjeru. Čuli smo u Evanđelju kako nas Isus hrabri: nemojte se brinuti za ovo propadljivo; čuvajte svoje pouzdanje u Boga; tražite ono što je vječno. Bog više nas voli nego mi sami sebe. Bog nas više voli od nas samih jer ona zna što nam je potrebno. Kad mi pokažemo da je nama stalo do onoga što je Božje, Bog će pokazati da je njemu stalo do onoga što je naše. Zato želim u nama probuditi to pouzdanje u Boga i istinski s Bogom ići u našu budućnost. Amen.

KTA


Nema komentara

Anketa

Ustavi