• Povratničke tegobe Hrvata (215274)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (168641)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (97430)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (95625)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9908
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Sjećanja: Druga bojna Rudnička u oslobađanju Mostara

Oslobađanje desne obale rijeke Neretve počelo je na današnji dan 1992. godine. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i brda Orlovac, a zatim brdo Hum i zapadni dio grada Mostara.

U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve. Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje Stoca, a 5 dana kasnije hrvatske snage su izbile na Ošanjiće, današnju međuentitetsku granicu.

U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine odlučeno je da se krene u oslobađanje područja na lijevoj obali rijeke Neretve. Operacija je počela 13. lipnja u ponoć. U sklopu akcije sudjelovala je i Druga bojna rudnička HVO-a Mostar, koja je imala na desnoj obali liniju, koju je držala od Željezničkog mosta u Raštanima do Hotela Ere. Tada je izvršeno oslobađanje Raštana do HE Mostar, gdje se Druga bojna rudnička spojila sa Prvom bojnom, odakle su preko Neretve krenuli u pravcu Podveležja u oslobađanje desne obale grada.

Povodom obilježavanja ove akcije porazgovarali smo s prvim zapovjednikom 'Druge bojne rudničke', sada predsjednikom kluba dragovoljaca Druge bojne rudničkeMariom Mikulićem i Davorom Galićem dopredsjednikom HVIDRA-e Mostar, bivšim pripadnikom Druge bojne i aktivnim sudionikom ove akcije.

Druga bojna rudnička osnovana je 19. rujna 1991. godine, a imala je aktivnosti do kraja 4 mjeseca '92., kada su izvršili prvo vojno postrojavanje te dobili zonu odgovornosti koja se nije mijenjala do završetka Lipanjskih zora. Zona odgovornosti protezala se od Hotela Ero do Željezničkog mosta u Raštanima.

''U završnim akcijama oslobađanja Mostara, 12. na 13. lipnja '92. dobili smo zapovijed da iz pravca naše zone odgovornosti pređemo Neretvu. Kada smo prešli preko Neretve od željezničkog i autobusnog kolodvora, išli smo prema Podveležju. Tu su bile završne akcije, gdje smo izvršili okruženje četničkih postrojbi, gdje nam se predalo 26 JNA oficira i rezervista s velikim dijelom teškog artiljerijskog naoružanja, raketnih bacača i ostalim sredstava'', rekao je za Bljesak.info Mikulić.

Kaže kako je Druga bojna rudnička, u spomenutoj akciji, brojila oko 280 ljudi, od čega je znatan broj bio maloljetnih osoba koje su dragovoljno pristupili postrojbi.

"Pošto je bio znatan pritisak od Prve bojne iz Bijelog polja, po lijevom krilu, neprijatelj se povlačio prema Podveležju u pravcu Nevesinja. Mi smo stigli malo prije na plato Podveležja, gdje smo na neki način zajednički djelovali s mještanima Podveležja. Jedan mještanin Husić zvani Svila je organizirao tu ljude. Oni su nam pomogli u okruženju srbočetničkih postrojbi koje su ostale i nisu se mogli povući prema Nevesinju jer im je pravac bio presječen''.

''Mi smo ovih 26 oficira i podoficira JNA i rezervista, zarobili i predali ih u pritvorsku jedinicu u Mostar. Ranjeni među njima su izliječeni u bolnici, a na kraju su svi razmijenjeni za naše zarobljene vojnike i civile'', dodao je Mikulić.

Prisjetio se i veselja uspješno završenom akcijom kada je izvršeno spajanje s lijevim i desnim krilom; s Prvom bojnom, Četvrtom bojnom i stanovnicima Podveležja, kada su javili u Mostar da je akcija uspješno završena. '

'Tada je nastalo sveopće veselje i konačno je uspostavljena nova linija" prisjetio se Mikulić, te dodao „Imao sam tada i jedan 'veliki' problem, po izvršenju zapovijedi, jer nitko nije htio ostati na liniji, svi su htjeli slaviti. Na kraju smo popunili liniju, i vratili se s ostatkom posade u Mostar“.

Važno je istaknuti i dozapovjednike Druge bojne Milu Puljića i Zdenka Gavrana,Iliju Bogdana. ' 'Samostalna satnija Oralc' je u sklopu ovih akcija bila velika podrška Drugoj bojni rudničkoj, s kojom su, kako ističu Galić i Mikulić, imali zajedničku zonu odgovornosti i zajednički su djelovali u obrani Mostara.

U akciji 12. i 13. lipnja nije bilo ozlijeđenih. Do prelaska na lijevu obalu za vrijeme držanja linije, iz Druge bojne poginulo je sedam ljudi koji su najviše stradali od neprijateljskih snajpera. Prvi vojnik koji je poginuo u redovima Druge bojne rudničke, bio je član užeg zapovjedništva bojne, zapovjednik satnije, satnik Marko Lasić. U razdoblju 1991.-1995. preko 30 vojnika ove postrojbe položilo je svoje živote za slobodu Mostara.

I Mikulić i Galić ističu da linija koju je čuvala Druga bojna rudnička, tijekom čitavog rata nigdje nije bila probijena, od strane neprijatelja.

Davor Galić, dopredsjednik HVIDRA-e grada Mostara, inače jedan od organizatora obilježavanja Lipanjskih zora rekao nam je nešto više o obilježavanju Lipanjskih zora u naselju Rudnik koje će se obilježiti 15. lipnja. Bivši pripadnici Druge bojne rudničke će se na spomen-obilježju za poginule hrvatske branitelje kod crkve Svete Barbare, molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, prisjetiti svojih žrtava, a najavljuju da bi do iduće godine mogli ovo obilježavanje dignuti na jednu veću razinu.

''Aktualna vlast treba imati više sluha za obilježavanje Lipanjskih zora, jer je potrebno više pozornosti posvetiti obilježavanju sjećanja na ovu akciju, ali i naše žrtve'', rekao je Galić.


Bljesak.info