RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Smisao Božića nije u potrošnji, nego u međusobnom prihvaćanju

Napisano 24.12.2014. 18:01

Katolici diljem svijeta sutra dočekuju Božić, najradosniji blagdan. O duhovnoj, tradicijskoj, te socijalnoj dimenziji Božića za Fenu govori prof. dr. Pavo Jurišić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

- Na Božić slavimo Božije ispunjenje po Isusu Kristu utjelovljenoj Božjoj Riječi (logosu) koji se u određenom povijesnom trenutku (u vrijeme cara Augusta za Kvirinijeva upravljanja Sirijom) rodio od Djevice, kaže prof. Jurišić.

Pojašnjava da je Kršćanstvo vjera izražene čežnje koja posebno dolazi do izražaja u obredima predbožićnog vremena, a ostvarenje te čežnje proslavlja se u Božićnoj osmini.

- Eto ta unutarnja čežnja prožeta radošću iščekivanja odražava se i na našim licima, u našim domovima i na našim ulicama. Na Božić smijemo imati suzno oko, naglašava on.

Dodaje da čovjek na Božić smije nasloniti glavu na rame svojih ukućana i zaplakati, onako iz srca i duše, jer ovdje dolazi do izražaja ona skrivena ljudska čežnja za nježnošću, za blagim udarima srca; čežnja da se bude u ugodnom raspoloženju s drugima, s onima koje volimo i koji nam nešto znače u životu.

- To je ona potreba u nama, kada se čovjek jednostavno želi nekada prepustiti osjećajima, a da se zbog toga ne treba i ne mora stidjeti, rekao je prof. Jurišić.

Govoreći o tradiciji Božića, kao i božićnim obredima prof. Jurišić smatra da su božićne tradicije različite među katolicima u našim krajevima, ovisno od pokrajina pod čijim su utjecajima bili kroz povijest.

Kod nas se u samim crkvenim liturgijskim slavljima odražava ova čežnja i poziv na budnost, a to se očituje već u samim misama zornicama koje se slave po našim crkvama u rane jutarnje sate.

- Kao da u srcima odjekuje biblijski poziv: „Nebesa odozgor rosite i oblaci daždite pravednika“. Mi se odrasli s nostalgijom sjećamo svoga djetinjstva i ovog radosnog iščekivanje kada smo brojili dane koliko se još puta treba naspavati do Božića, prisjeća se Jurišić.

Kaže da se u nekim krajevima razvio i običaj pravljenja adventskog kalendara, tako da se za svaki dan nešto krilo iza adventskog prozorčića koji se smije otvoriti naznačenog datuma i uzeti što se unutra nalazi. Obično je to bio neki slatkiš, jer će oni pravi darovi tek doći kada ih Isus donese i stavi uz jaslice ispod božićnog bora.

Sam Badnjak, dan uoči Božića, ima svoje značenje i obilježen je obredima u obitelji, od vanjskog kićenja bora do duhovnog ozračja molitve i blagoslova domova i blaga.

A nakon toga slijedi večera uz koju se obično pale tri svijeće (božićne) koje se nalaze u žitu, bilo u onoj pšenici zasijanoj na sv. Luciju ili u zdjeli sa zrnom.

- Ta je večera kod nas u našim krajevima uglavnom posna, bez mrsa, iako Crkva u ovo novo vrijeme ne obvezuje vjernike na post, no čini mi se da veliki dio naših obitelji ipak poštuje našu uvriježenu tradiciju i toga dana poste. Moj bi župnik znao reći: „Tko (toga dana) posti - dobro čini, a tko ne posti - ne griješi“, rekao je Jurišić.

Na pitanje je li proslava blagdana Božića, izgubila na autentičnosti danas, s obzirom da današnji materijalizam uništava duhovni smisao vjerskih blagdana a također ljudi često naglašeno blagdanima pridaju više materijalističkog značaja, prof. Jurišić kaže da ovo pitanje zadire u samu bit stvari suvremene posurovljene stvarnosti proslave vjerskih blagdana.

- Smisao se Božića sigurno ne nalazi u opijenosti potrošnjom, ni u sebičnom grabljenju svih mogućih stvari samo za sebe, nego prije svega u lijepom međusobnom prihvaćanju, jer je i Bog utjelovljenjem svoga Sina prihvatio nas, kaže prof. Jurišić.

Naglašava dalje kako se smisao Božića očituje u djetetu koje leži u jaslicama, tamo gdje nas Bog susreće u svojoj ljubavi, "tu možemo kleknuti, ušutjeti i klanjati se, jer velike nam stvari učini Svesilni".

Govoreći o mladima koji su budućnost a samim tim i odgovornost roditelja i države, prof. Jurišić je mišljenja da nas životna i društvena stvarnost pritišće sa svih strana.

- Želja imamo, rado bismo planirali svoju budućnost, a mnogo toga nas sputava na tom putu. Rađaju se frustracije zbog svega.

Na putu među našim hodočasničkim narodom (ili ako hoćete i narodima) nalaze se i vođe koji narodu žele nanovo obojiti stare putokaze i osvježiti natpise, ali boja kojom pišu veoma je loša, riječi su prof. Jurišića.

On je mišljenja da bi se mladi trebali osvrnuti na blago kojeg ima u ovoj našoj zemlji, te zajednički potražili pravac kojim nam je ići, ne kao vođe koji slabom bojom boje stare putokaze, nego kao ljudi dobre volje koji se nalaze u zajedništvu i koji međusobno razmjenjuje ono što je svatko ponio sa sobom na put kao hranu koja će ih osvježiti a ne zagorčavati utrobu.

U brizi za život, dodaje on, smijemo se povezivati sa svim ljudima dobre volje, "možda će nam biti potrebno, danas više nego ikad, iznova učiti onu vrlinu solidarnosti, koju smo i sami mogli osjetiti u ovim ratnim i poratnim godinama".

- Zato ne bojte se života, nego hrabro iskoristite snage tjelesne i umne, za vlastitu izgradnju a i za pomoć onima kojima će biti potrebna. Kao i na svakom putu tako i u životu čovjek se spotiče, ali to nije ono najgore, nego ono ako čovjek padne i ostane ležati. Ako se pojave katkad otužni trenutci, ne klonite duhom nego u tom času molite Boga da vam dadne utjehu, kako bi rekao naš Andrić,  poručio je omladini prof. dr. Pavo Jurišić.

Dnevnik.ba


Nema komentara

Anketa

Ustavi