RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Stipić jedini povratnik

Napisano 16.12.2011. 10:00

Obilazak povratnika u Hrvatskoj Tišini

Stipić jedini povratnik

Željku ipak najviše smeta što nije u mogućnosti osigurati dostojno školovanje svojoj djeci

Željko Stipić jedan je od rijetkih posavskih povratnika mlađe generacije koji se odlučio da se sa svojom obitelji vrati na ognjište. Obišli smo ga jer je jedini povratnik koji se s obitelji s petero djece vratio u njegovu rodnu Hrvatsku Tišinu. Unatoč predblagdanskom raspoloženju njegov optimizam sveden je, kaže nam, na minimum, jer problemi na koje nailazi ozbiljniji su i veći od očekivanog. Željko nije smatrao preprekom što se njegovo selo nalazi na teritoriju Republike Srpske (općina Šamac) iako su u prijeratnom vremenu tu uglavnom živjeli Hrvati.
Nije mu smetalo ni to što je - od obećanja od općinskih vlasti Šamca da će mu devastirana obiteljska kuća biti obnovljena po sustavu „ključ u ruke“ - dobio simbolično. Najviše mu ipak smeta što ne može osigurati dostojno školovanje djece.

Samo ćirilično pismo

- Posla nemam, od poljoprivrede se ne može živjeti, djecu ne mogu školovati onako kako bih želio i sve češće razmišljam o odlasku s ovog područja. Javljao sam se na raznorazne natječaje, kako u općini, tako i u drugim područjima, međutim, posla nema. Živim od nešto malo poljoprivrede i pomoći od rodbine iz inozemstva. Djeca mi u školu idu u Prud (općina Odžak) koji je udaljen petnaestak kilometara. Kako ne postoji gradski prijevoz, svaki dan ih odvozim i dovozim iz škole. Nisam želio da mi djeca ovdje na području šamačke općine idu u školu jer se isključivo uči ćirilično pismo. Mi, Hrvati bismo voljeli da nam djeca uče latinicu i hrvatski jezik, ali od toga za sada nema ništa, kaže nam Stipić.

Pet porušenih farmi

Stipić nas vodi kod susjeda Šime Jelečevića. Uz uski puteljak koji vodi do Jelečevićevih, vide se sumorni prizori porušenih ili djelomično obnovljenih kuća. Nema dječjeg smijeha, nema radosti, sve što se može vidjeti je tek poneka starija osoba. Zatičemo Šimu na kućnom pragu s pogledom na njegovu porušenu farmu.
- Bila je to najveća farma i još tada digitalno opremljena farma pilića kapaciteta 15.000 pilića i vrijedna preko milijun konvertibilnih maraka. U proteklom ratu je porušena, devastirana. Tražio sam donacije od Općine, države, Federacije BiH i Republike Srpske, ali i od Republike Hrvatske, i to više puta kako bih uspio nekako pokrenuti proizvodnju, ali sve je bilo uzaludno. Ove sam godine tek dobio minimalno da pokrijem objekt veličine 25 četvornih metara. To bi značilo da, ukoliko ovim tempom budem dobivao donaciju, farmu bi mogao pokriti za četrnaest godina, kaže nam Jelečević.
Ipak, sretan je jer su mu četiri sina ostala živa iako su prošli brutalne torture srpskih logora. Jedino se najmlađi vratio u Tišinu ali i za njega nažalost nema nikakva posla.
Uz Šiminu, porušene su još tri farme hrvatskih povratnika Tišine i jedna u Zasavici. Još nema projekata obnove za takve objekte, a oni bi, tvrde povratnici Hrvatske Tišine, značili održivost povratka na ove prostore Bosanske Posavine na kojima su i danas vidljivi teški ratni ožiljci.
 
Da Tišina ne utihne, brinu se župljani

Selo Hrvatska Tišina je jedno od pet sela župe istoimenog naziva. Prijeratnih pet tisuća stanovnika, uglavnom Hrvata, danas je svedeno na jedva oko pet stotina hrvatskih povratnika. Da Tišina potpuno ne utihne, brinu se njezini župljani. Unatoč tomu što su to uglavnom osobe treće životne dobi, oni ne posustaju u nakani da kućno ognjište održavaju i projektima infrastrukture obnavljaju svoje selo. Očekivano, sve te aktivnosti teku usporeno i svakako ne prema njihovim očekivanjima. Karika koja nedostaje i dalje su projekti održivog povratka koji bi privukli mlade obitelji da se vrate u rodnu grudu. One su i dalje na povratničkim posavskih prostorima -rijetkost.

| VL | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi