RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Što povezuje Kreševo i Požegu?

Napisano 16.06.2012. 11:44

Što povezuje Kreševo i Požegu?

Dragutin Lerman, hrvatski istraživač, rođen u Požegi, pokopan Kreševu

­ Dragutin Lerman, poznati hrvatski istraživač, rođen je 1863. godine u Požegi (Hrvatska) 24. kolovoza 1863. godine, a umro 12. lipnja 1918., u 54. godini, iscrpljen od malarije i posljedica tropskih groznica. Prema vlastitoj želji pokopan je u osami, ispod kreševskih lipa u groblju Ograđe u Kreševu. Uspomenu na Lermana, na 94. godišnjicu njegove smrti, odlučili su oživjeti članovi Zavičajne Udruge „Kreševski citrin“.

„Osobito sam sretan što u ovakvoj međunarodnoj ekspediciji zastupam svoju dragu domovinu Hrvatsku. Mnogi smatraju da pretjerujem, ali ja sam duboko uvjeren da u Kongo ne odlazim iz obijesti ili sebičnosti“.
Te riječi napisao je Dragutin Lerman svom prijatelju, neposredno prije nego što je napustio požešku dolinu i otišao u potragu za blagom crnog kontinenta.

Nije imao ni 20 godina kada se našao u poznatoj Stanleyjevoj ekspediciji koja je istraživala Kongo. Na Stanleyjev poziv, objavljen u cijeloj Europi, odmah se odazvao i nastavio avanturu koju je započeo krstarenjem Europom i naučio više stranih jezika. Na put u Afriku Lerman je otišao zajedno s Napoleonom Lukšićem, pomorskim časnikom iz Karlovca. U Kongu je Lerman mnogo prije drugih istraživača svladao nekoliko domorodačkih dijalekata, pa mu Stanley povjerava suradnju s poglavicama afričkih plemena. Općenito, Lerman uživa najveće povjerenje vođe ekspedicije, europske novine ističu ga kao najzaslužnijeg člana, a belgijska vlada imenuje ga glavnim povjerenikom za istočni Kongo. Između 1882. i 1896. Lerman je četiri puta odlazio u Kongo te je boravio u afričkim džunglama oko 3.000 dana, o čemu je redovito pisao u dnevniku koji se čuva u arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Lerman nije zaboravio svoj zavičaj. Pri svakom povratku u domovinu donosio je bogate zbirke oružja, oruđa i predmeta crnačke kulture, koji su smješteni u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Na prvoj zemljopisnoj karti Konga, koju je objavila belgijska vlada, nalazi se više toponima s hrvatskim imenima.

Poslije povratka iz Konga Lerman se nastanio u Kreševu, gdje je punih šest godina krstario stopama starih Sasa, ispitujući napuštena nalazišta zlata i istražujući druga rudna bogatstva. Na području Kreševa uradio je pedesetak rudarskih radova koji se uglavnom odnose na bakar i zlato, a u njegovim rudnicima radio je veliki broj žitelja Kreševa. U kreševskom puku ostat će upamćen i po svojoj dobroti jer je u teškim i bremenitim vremenima Prvog svjetskog rata pružao svesrdnu pomoć napaćenim Kreševljacima.

Iako nije rođeni Kreševljak, za svoga boravka u Kreševu i kreševskom kraju ostavio je vrlo značajan trag koji je primjetan još i danas; ni danas, naime, nije rijetkost, pogotovo među ljudima rudarske i geološke struke, čuti da se za nekoga tko obilazi kreševska brda kaže da je „nalik na Lermana“ ili da će „zamijeniti Lermana“. Osim što je u svojim dnevničkim zapisima, kasnije pretočenim u knjigu Kreševski dnevnici („Znanje“, Zagreb, 1990.), ostavio brojne podatke vezane za nalazišta ruda u kreševskom kraju te njihovu kvalitetu i kvantitetu, Lerman je pokazao i da je, boraveći ovdje u bremenitim vremenima Prvog svjetskog rata, zavolio ovaj narod, srodivši se s njime u mnogo čemu, od ljubavi prema rudama i kristalima pa do one iskazane kroz njegovo sudjelovanje u tradicionalnim običajima Kreševljaka vezanim za vjerske blagdane.

Lermanov ovozemaljski put, koji je završio upravo u Kreševu, rijedak je primjer srčanosti, upornosti i nespremnosti na predaju bez obzira na okolnosti koje mu često, malo je reći, nisu išle na ruku.

Opsežan predgovor Kreševskim dnevnicima napisala je znamenita hrvatska književnica Zlata Kolarić-Kišur, koja je Lermana ne samo poznavala, nego je sa njim i godinama drugovala, a to cijeloj priči daje posebnu vrijednost.

Dragutin Lerman ni danas nije zaboravljen, niti od Kreševljaka, niti od Požežana: već više puta posljednjih godina pojedinci i predstavnici institucija iz Požege i Požeško-slavonske županije boravili su u Kreševu, na Lermanovom grobu na kojem je, njihovom zaslugom, obnovljena i nadgrobna ploča, te postavljena spomen-ploča, a u ožujku 2011. godine u Požegi je potpisan i sporazum o bratimljenju toga grada i Općine Kreševo. Dakako, najjača poveznica dvaju mjesta je upravo Dragutin Lerman.

O Lermanu je prije dvadesetak godina snimljen i vrlo zanimljiv dokumentarni film „Sjećanje na Dragutina Lermana”; u suradnji s „Jadran filmom“ realizirao ga je televizijski redatelj Lawrence Kiiru, Kenijac stalno nastanjen u Hrvatskoj,  a dobar dio scena koje čine film snimljen je upravo u Kreševu.

Jedna ulica u Kreševu nosi naziv po Lermanu, a Kreševo bi mu se – s obzirom na njegov značaj u širim, europskim i svjetskim razmjerima, svakako trebalo odužiti i na druge načine. Jedan od tih načina je upravo ovo što su napravili predstavnici Zavičajne udruge „Kreševski citrin“ – obilježavanje godišnjica vezanih za Lermanov život.

| Artinfo.ba | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi