Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9891
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Studentska tribina u Zagrebu opet: Pogled iz trećeg kuta

Studentska tribina u Zagrebu opet: Pogled iz trećeg kuta

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 14.12.2010. 01:12

Prošli sam četvrtak prisustvovao javnoj tribini "(Ne)razumijevanje političkih elita RH i BiH Hrvata" u dvorani kina Forum u SD Stjepan Radić u organizaciji Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata u Zagrebu. Samim se pogledom na popis gostiju ove javne tribine, koji su javno i zajednički promišljali o gore spomenutoj temi, moglo naslutiti kako će rasprava biti temperamentna i, što je najvažnije, kvalitetna.

Gostovali su Ivan Bagarić (HDZ-ov zastupnik u Hrvatskom saboru), Ivo Jelušić (SDP-ov zastupnik u Hrvatskom saboru) te Ivan Šušnjar (kolumnist hercegovačkog portala Poskok.info).

Gosti su raspravljali o pitanjima odnosa bivših i sadašnjih vodećih političara RH prema BiH kao državi i prema BiH Hrvatima kao pripadnicima jedinstvenog hrvatskog korpusa, o smanjenju broja zastupnika Hrvata iz BiH i dijaspore (ne, BiH Hrvati nisu dijaspora.) u Hrvatskom saboru, o uređenju Bosne i Hercegovine iz perspektive RH političara, o gospodarskoj suradnji RH i BiH, o odnosu hrvatskog SDP-a prema svojoj sestrinskoj stranci SDP-u BiH. Rasprava je u jednom trenutku otišla toliko daleko da su gosti počeli raspravljati i o genocidnosti Republike Hrvatske i Jasenovcu. Toliko o povijesnoj neopterećenosti...

Uglavnom, iluzorno bi bilo očekivati da ću sad ovdje prepisivati sve ono što su Bagarić, Jelušić i Šušnjar iznijeli te to lijepo iskomentirati pa ću se orijentirati samo na one izjave ili geste koje su mene, neovisnog promatrača i slušatelja, zaintrigirale.

Zanimljivo je bilo primijetiti kako se najžučnija rasprava vodila između Šušnjara i Bagarića. Šušnjar je Bagarića u jednom trenutku nazvao „integralnim Hrvatom, kojem je srcu u Tomislavgradu, a mozak u Zagrebu“, a ovaj njega „salonskim govornikom“. Obojica su donekle bila u pravu. Ivan Šušnjar je kvalitetan mladi čovjek kojeg se s pravom naziva jednim od predstavnika „novog hercegovačkog vala“ (u političkom smislu). Kao urednik sad već kultnog hercegovačkog portala Poskok.info, postao je eminentna i skoro pa nezaobilazna figura na hercegovačkoj medijsko-političkoj sceni. Intelektualno je potkovan, ali mu nedostaje nijansa taktičke profinjenosti, što se očitovalo u njegovoj tvrdnji o genocidnosti RH i neskrivenim prosrpskim simpatijama. Što se tiče njegove tvrdnje o genocidnosti RH, stav je posve jasan.

Priča o genocidnosti Republike Srpske dolazi iz Zagreba i spada u tipične mesićevske „shit of the week“. Ako ćemo gledati objektivno, pola europskih država je genocidno. Po čemu je Federacija BiH manje genocidnija od Republike Srpske? Pogotovo ako uzmemo u obzir da je daleko više Hrvata nastradalo u Federaciji negoli u RS-u. Budući da ni Hrvatska nema sjajnu prošlost po tom pitanju (Jasenovac), znači li to da bi neki X Srbin imao povoda reći da RH treba ukinti? Pričom o genocidnosti Republike Srpske cementira se aktualno stanje. Kad je okarakterizirao Bagarića kao „integralnog Hrvata“, bio je u pravu.

Ali trebao je biti agresivniji i radikalniji i tim istim nazivom direktno okarakterizirati još barem 30% vrlih hercegovačkih studenata koji se toliko diče svojim domoljubljem, a povratak u hercegovačku domovinu smatraju – neuspjehom.

Šušnjar je, da nastavim dalje, veliku pozornost usmjerio na maćehinski odnos RH prema BiH Hrvatima te je istaknuo kako mi iz RH nismo uvezli samo loš Ustav i milijardu maraka robe (godišnje) nego da već godinama uvozimo i istinu koja se piše u Hrvatskoj, a mi je automatski usvajamo bez ikakvog kritičkog propitivanja.

Zanimljiv mi je također bio govor o Tuđmanu koji je, prema Šušnjarovim riječima (koje i ja, jel, potpisujem), s jedne strane granice (RH), bio izrazito pozitivna osoba, a, s druge strane granice (BiH), osoba koja je donosila političke odluke koje su ozbiljno naštetile vlastitom narodu u BiH. Šušnjarov nastup mi se zaista svidio i jedino što mu se može zamjeriti jest agresivan i populistički pristup određenim temama koje ne trpe rekla-kazala priče. Nadam se još kojem njegovom ovakvom nastupu.

Pišući ovo shvatio sam da sam pretjerao s tekstualnom kvantitetom pa ću malo skratiti.

Što bi se moglo reći o nastupu HDZ-ovca Ivana Bagarića? Čovjek je u par navrata nastupio populistički jeftino skupljajući bodove. Sudeći po (ne)zasluženom aplauzu, uspio je. No, treba biti iskren i reći kako je meni osobno zaista posvijetlio neke epizode iz moderne hercegovačko-hrvatske povijesti te aktualizirao trenutnu političku situaciju. Unatoč neslaganju s određenim stavovima, njegov bih nastup ocijenio – pozitivnim.

Dolazimo, na koncu, i do trećeg aktera gore spomenute tribine – Ive Jelušića. Zbog ideološke konfrontacije između Šušnjara i Bagarića, Jelušić je bio nepravedno zapostavljen. Što se tiče njegovih izjava, zanimljive su mi opservacije o negativnostima Tuđmanove loše politike prema BiH, pada Posavine zbog politike RH te nepotrebni rat s muslimanima, među kojima je bio i određen broj Bošnjaka (ova opaska s „određenim brojem Bošnjaka koji su ratovali u muslimanskim redovima“ nije Jelušićeva izjava nego moja pa da ne bi kasnije bilo...).

Jelušić se također složio da je trenutno uređenje Bosne i Hercegovine nepravedno te da razumije frustriranost BiH Hrvata zbog ponovnog Komšićeva izbora na mjesto hrvatskog člana BiH predsjedništva. Slažem se ovdje s Jelušićem. Komšićev izbor nije moralan, ali je legalan. Ne trebamo se ljutiti na SDP ili na samog Komšića nego na „naše“ političare koji se u svojoj oholosti nisu znali / mogli / htjeli dogovoriti oko jedinstvenog kandidata.

S druge strane, evidentno je da Jelušić ne poznaje način djelovanja svoje sestrinske stranke u BiH (SDP-ova cenzura na FTV-u i sramotno neuvažavanje volje onih malobrojnih). Hrvatski SDP ne promatra kritički način i rad SDP BiH. Uostalom, ako hrvatski SDP podržava Lagumdžijine socijal-demokrate, zašto isto ne napravi i s Dodikovim SNSD-om koji se također deklarira kao socijaldemokratska stranka?

Kad je u pitanju nastup Ive Jelušića na gore spomenutoj tribini, ne mogu ne primijetiti nekorektnost prema SDP-ovom zastupniku od strane ne samo voditelja tribine, koji je, usput rečeno, pri vođenju tribine pokazao nedostatak autoriteta i poznavanja elementarnih političkih pojmova, nego i od strane publike koja je svojim bahatim i nadobudnim pitanjima i komentarima, koji su se graničili s bezobraznošću, pokušavala omalovažiti gosta i od njega i njegove stranke napraviti „žrtvenog jarca“ za sve probleme BiH Hrvata. Svjestan sam da postoji određen dio (tj. malo veći dio) hercegovačkog življa koji iz kojekakvih razloga antagonizira hrvatski SDP, ali postoje određene norme lijepog ponašanja.

Ivo Jelušić zaslužuje čvrst i pošten stisak ruke samom svojom pojavom na onoj tribini. Da ne govorimo o njegovom staloženom nastupu, koji mi se zaista svidio. Da se kojim slučajem „naš“ Milan Bandić (komunist par exellence i ekstremni desničar, sve po potrebi) našao na Jelušićevom mjestu, svaki bi njegov samoglasnik bio popraćen frenetičnim aplaudiranjem. I čisto sumnjam da bi se itko usudio prekinuti njegov nastup i pokušati mu kojim slučajem uskratiti riječ.

Sve u svemu, odlična i žestoka tribina. Da ne bi bilo da ja to umišljeno društvo ne volim, sve pohvale Zavičajnom klubu hercegovačkih studenata i na ideji i na realizaciji ove nedavne tribine. O ovakvim se temama isplati govoriti. O ovakvim se stvarima isplati razmišljati. Nadam se da će ljudi kad-tad shvatiti da Hercegovina nije determinirana ni Zagrebom ni Sarajevom. I malo se pokrenuti.

Hercegovina ne želi ono što nije njeno. Niti nekoga da vlada nad nama. Imamo svoje. Možemo sami. Ako želimo svoje, onda se moramo boriti za to. Sinn Fein, rekli bi to mudro oni irski teroristi.