• Povratničke tegobe Hrvata (214802)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (168596)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (97402)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (95584)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9904
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Tko je Ivo Dominković - Bizi?

Prvi put jedna lista u XI izbornoj jedinici je dobila neskrivene simpatije običnih ljudi, određenih intelektualnih krugova i javnosti izvan sadašnjih stranačkih nomenklatura. Lista je u javnosti već prepoznata pod nazivom MI SAMI, što jasno i nedvosmisleno aludira izlazak neovisno o sadašnjim strankama BiH Hrvata, kao i stranaka iz Hrvatske i njihovih BH podružnica. Slogan također poručuje, kojim putem bi trebali ići Hrvati izvan Hrvatske, pogotovo Hrvati Herceg-Bosne.
Prvi na listi dr. sc. Dražen Pehar je donekle već poznat BiH javnosti po oštrim istupima u javnosti protiv politike  nadglasavanja Hrvata u Federaciji, kao i prijašnjem gostovanju u emisiji Marija Vrankića "Dobar, loš, zao". Beskompromisan, elokventan, oštar prema bošnjačkoj hegemoniji u Federaciji BiH, je već ranije skrenuo pozornost na sebe. Malo manje poznata su ostala dvojica kandidata na ovoj listi. Pogled u biografiju jednog od njih - gospodina Ive Dominkovića pobuđuje respekt za bojovnika HVO-a, koji je odmah na početku rata bio na prvoj crti obrane.

Ivo Dominković – Bizi je rođen 15.11.1961. u Tolisi, općina Orašje u Federaciji BiH. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a zatim srednju školu u obližnjem općinskom središtu Orašju. Nakon odsluženja vojnog roka u tadašnjoj JNA, zapošljava se u lokalnom poduzeću za metaloprerađivačku djelatnost Mehanika Orašje. Na ovom radnom mjestu su ga početkom devedesetih dočekale demokratske promjene, koje su zahvatile čitavo područje bivše Jugoslavije. Već tada je prepoznao opasnost od velikosrpske politike i kao dragovoljac se aktivno uključio u Domovinski rat u Republici Hrvatskoj. Također, po vlastitoj izjavi, je slutio da uvlačenjem Republike Hrvatske u rat, će ratni vihor sa odmakom vremena sigurno zahvatiti i Hrvate u BiH. Po dolasku u Hrvatsku vojsku, odmah je bio razmješten na područje Stari Grad- Paklenica, gdje je stekao prva ratna iskustva, koja će se kasnije pokazati dragocjenim u obrani Bosanske Posavine i područja općine Orašje u ljeto 1992. godine. Za vrijeme rata je Ivo Dominković obnašao razne dužnosti u obrani BiH od agresije - bio je zapovjednik izviđačko-diverzantskog voda samostalne protuoklopne satnije, poznatija pod nazivom „Vojska babe Mare“ (VBM), koja je osnovana 17. ožujka 1992. godine, potom je obnašao i dužnost načelnika stožera 106. brigade HVO Orašje, te zatim zamjenika zapovjednika 106. brigade HVO-a.

Smanjivanjem razine ratnih djelovanja na obranjenom dijelu Posavine, krajem 1993. godine je imenovan zapovjednikom Granične policije. Na tom mjestu je proveo do velikosrpske ofenzive “Osveta“, koja je počela početkom svibnja 1995. godine, kada je po zapovjedi Zapovjednika zbornog područja vraćen u vojsku, da bi ponovno aktivno sudjelovao u obrani Orašja. Područje Orašja je u to vrijeme ostala jedina obranjena enklava uz Savu, tijekom ofenzive velikosrpskih snaga u ljeto 1992. godine.
Nakon uspješne obrane Posavine po zapovijedi je sa satnijom VBM premješten na područje Zbornog područja Osijek, gdje su proveli čitavo vrijeme vojnoredarstvene akcije „Oluja“. Po okončanju Oluje i uspješno izvršenim zadacima u sklopu 106. Osječke brigade se vratio nazad u Orašje. Dobio je čin pukovnika za vrijeme rata.
Dana 28. kolovoza 1992. godine, u jeku najvećih borbi na posavskom ratištu, je ranjen kao zapovjednik Samostalne protuoklopne satnije 106. brigade HVO-a. U graničnoj policiji ima čin Višeg inspektora.

Oženjen je od 1996. godine i ima dvoje djece. Godine 2000. se seli u Stuttgart u SR Njemačku, da bi se tijekom 2011. godine vratio u rodnu Posavinu, točnije u rodnu Tolisu.

Vrijedna pažnje izjava je iz zadnjeg intervjua hrvatskim portalima u BiH: "Iako dolazim iz Posavine, na koju sam izuzetno ponosan, moj cilj u hrvatskom Saboru je predstavljati sve Hrvate Herceg-Bosne jer apsolutna većina BH Hrvata ima zajednički cilj. Nema regionalnih Hrvata ni u Hrvatskoj ni u BiH. Tko god dijeli BH Hrvate - na one iz Hercegovine, Središnje Bosne i Posavine – taj ne misli dobro hrvatskom narodu. Kao što to i naš izborni slogan „MI SAMI“ znakovito govori, mi BH Hrvati jedno smo tijelo."

Nadamo se da će i hrvatski birači u BiH konačno postati ponosni.