• Povratničke tegobe Hrvata (254662)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (176422)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (106096)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (100115)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 10059
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Travnik – Hrvatski povratnici u Malu i Veliku Bukovicu podno planine Vlašić

Travnik – Hrvatski povratnici u Malu i Veliku Bukovicu podno planine Vlašić

Bez trgovine, ambulante, tek jedno dijete rođeno iza rata
 
Prije rata ova su sela imala 380 stanovnika. Većinom tu žive starci. Nemaju ni javnoga prijevoza...

Mala i Velika Bukovica prije rata imale su 380 stanovnika hrvatske nacionalnosti. Danas u tim selima boravi samo 35 domaćinstava sa 66 stanovnika.

Magli ni traga

Osim sunca koje ih najprije ogrije, sve drugo je manje svijetlo. Većinom starci i umirovljenici nemaju ambulantu, javni prijevoz pa ni prodavaonicu. U selu je nakon rata rođeno tek jedno dijete, Vlado Lovrinović, čija majka Gordana s još dvoje djece živi od muževe skrbi.

Dok se Lašvanska dolina danima nalazila pod gustom maglom, samo dvadesetak kilometara prema Vlašiću magli ni traga a sunce je toliko grijalo da je najmlađi stanovnik Bukovice Vlado Lovrinović skinuo zimsku majicu i prošetao u kratkim rukavima. Na Bukovici se okupilo desetak staraca koji su željni razgovora. Ispovijedali su svoje probleme. Jedan od stanovnika pali korov. Gusti dim diže se do neba.

- Ne pamti se da se na blagdan svetog Ante na Bukovici mogla vatra zapaliti. Trava je toliko suha da su neki mještani spalili korov sa svojih njiva. Imam sedam-deset i dvije godine, ali ovakvo vrijeme na pamtim. Nekada je u ovo vrijeme na Bukovici snijeg znao napadati metar i pol. Seoske ograde se nisu vidjele od snijega - tvrdi Stipo Lovrinović, švicarski umirovljenik koji se na Bukovicu podno Vlašića, na 930 metara iznad mora, vratio prije devet godina.

Odrekla se honorara

- Selo Bukovica nema ambulante, prodavaonice, ni škole. Nemamo ni javni prijevoz. Ovako lijepo vrijeme olakšava nam prijevoz djece do Travnika ili do obližnjeg sela. Kada snijeg padne, teško je onda voziti djecu. Moj sin Vlado jedini je rođen nakon rata u Bukovici. Dvije kćeri idu u Katolički školski centar u Travniku, a pohađaju i glazbene škole. Ana svira violinu, a vidjevši u njoj talent, njezina nastavnica se odrekla honorara za njezinu glazbenu naobrazbu. Ovdje nitko ne radi nigdje. Nemamo nikakvu tvornicu, ništa pod milim Bogom, kaže nam Gordana Lovrinović koja živi od skrbi koju njezin suprug prima.

Mladi odselili
Jedni otišli u podstanare,a drugi u ravnicu
■ Mladi ljudi su odselili iz Bukovice. Jedni u podstanare, drugi su dobili zemljište od općina pa su izgradili kuće i spustili su u ravnicu, u dolinu rijeke Lašve. Sela Mala i Velika Bukovica imaju samo petero djece.
- Imam šestero djece, ali ostala sam sama. Poželim se ljudskog razgovora. Što da vam više kažem? Ovo je selo staraca i petero djece, kaže Veronika Lovrinović. Inače, crkva se otvori jedanput godišnje na blagdan svetog Ive. Da nije sunca, povratnici u Bukovicu ne bi znali za toplinu i vedrinu koju im nebo pruža.

| VL | HB.org |