• Povratničke tegobe Hrvata (205794)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167810)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96869)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94526)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9877
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

U narodnim nošnjama, srpovima požnjele tri dunuma pšenice

U Bučićima kod N.Travnika žetva pšenice na tradicionalan način

U narodnim nošnjama, srpovima požnjele tri dunuma pšenice

■ Žito se veže i plasti, a umjesto kombajna njega će rediti konji
■ Dobro bi bilo kada bi i mladi došli vidjeti ovu žetvu da se ne zaboravi...

Zdravko Mlakić odlučio je pšenicu požeti na tradicionalan način. Njegovu ideju pozdravile su žene iz Busovače, Novog Travnika, Bugojna i Viteza. Donijele su srpove i u narodnim nošnjama za nešto više od tri sata požnjele tri dunuma pšenice. Pšenica se u Bučićima nije požnjela srpovima više od 30 godina.

Uzgajivač jagoda

Bučići su poznato mjesto kod Novog Travnika. Nekada je većina stanovnika radila u obližnjem kombinatu Bratstvo, danas mnogi svoj profit vide u poljoprivrednoj proizvodnji. Zdravko Mlakić je bio veliki uzgajivač jagoda. Danas je dopredsjednik Udruženja organskih proizvođača u SBŽ-u i proizvodi zdravu hranu.
- Kada smo nedavno bili u Derventi na otvaranju naše crkve, svoju ideju iznio sam ženama, Hrvaticama iz Viteza, Novog Travnika, Busovače, Bugojna. Jednostavno poželio sam požeti pšenicu srpom kako se nekada radilo. Dijelom i zbog čuvanja tog narodnog običaja i tradicije, a dijelom i zbog toga što i nas može zadesiti katastrofa poput Japanaca koji su zbog velikog tsunamija ostali bez struje. Ovo je i jedna vrsta vježbe, u šali govori Zdravko.

Kako je koji kombi sa ženama stizao u Zdravkovo dvorište, tako su žene u narodnim nošnjama pored srpova iznosile i tepsije s pitom, kolačima. Dobrotvor Stipo Bavrka donirao je janjca za ovu feštu koji se odmah našao na ražnju, a stigle su i lubenice, pivo, sokovi. Svega u izobilju. Prije početka žetve Zdravko, poput kakvog iskusnog svećenika, počinje molitvu i škropi vodom, kako sudionike žetve, tako i pšenicu. Sve za sretan rad i Božji blagoslov. Žene se poredale u vrstu i kao vojnici bez zapovijedi počeše žeti srpovima. Uz zvuk srpova poče i pjesma. Krene s jedne strane, završi na drugoj. Muškaraca malo. Tek trojica za "slikanje". Najstariji, Rudolf Jurčević iz Ričica kod Nove Bile zadovoljan je što sudjeluje u žetvi. Veže snopove žita.
- Već trideset godina nisam radio ovaj posao. Drago mi je podsjetiti se na dane kada se žito radilo ručno. Danas to rade strojevi. Ručnog rada je malo. U svoje vrijeme znao sam pokositi za jedan dan od četiri do pet dunuma livade. Nije mi ništa bilo teško raditi. A danas kako sam se drugi put oženio, ne mogu više. Jedva i ovo radim, žena me iscrpila brate, jada nam se Rudolf.
Pero Alilović iz Busovače također je sretan što sudjeluje u ovoj žetvi. Marica Kerčić nakon 40 godina vratila se iz Njemačke u svoju Busovaču i nema riječi da izrazi svoje zadovoljstvo što žanje pšenicu srpom i pjeva sa svojim prijateljicama.
- Jako mi je lijepo s ovim ženama. Igramo u folkloru, hodočastimo, pjevamo, družimo se. Dobro bi bilo kada bi i mladi došli vidjeti ovu žetvu da se jednostavno ne zaboravi. Kad mi ne mognemo više ovo raditi, mislim da će žetva na tradicionalan način izumrijeti, dodaje Marica.

Rad i pjesma

Radi se i pjeva istodobno. Žito se veže i plasti, a umjesto kombajna njega će rediti konji. Zdravko je planirao još jednu feštu. Nakon završene žetve janjac je bio pečen, stigla je i harmonika. Marijan Skočibušić svira harmoniku, a Pero Alilović frulu. Fešta se i igra do kasno u noć. Žito je požnjeveno. Zdravko zadovoljno trlja ruke. Ori se pjesma: "Nema raja bez rodnoga kraja".

| VL | HB.org |