RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

U približavanju BiH prema EU Hrvati moraju biti lideri

Napisano 22.05.2013. 13:41
U približavanju BiH prema EU Hrvati moraju biti lideri

Ivo Komšić, sveučilišni profesor, član ratnog Predsjedništva Republike BiH, jedan od utemeljitelja Hrvatskog narodnog vijeća BiH, obnovitelj rada Hrvatske seljačke stranke BiH u ratnom dobu, a potom i visoki dužnosnik SDP-a BiH, izabran je nedavno za gradonačelnika Sarajeva voljom vladajuće koalicije u Gradskom vijeću, koju čine SDA i Komšićeva sadašnja stranka - SDU. Iako su mu ovlasti vrlo ograničene, ostat će zabilježeno da je Ivo Komšić prvi poslijeratni gradonačelnik Sarajeva hrvatske nacionalnosti. Za Večernji list o izboru za gradonačelnika, položaju Hrvata u Sarajevu i drugim temama.

• Izbor jednog Hrvata za gradonačelnika Sarajeva je shvaćen kao lijepa politička gesta. Kakav je danas položaj Hrvata u Sarajevu i koliko ih po vašim procjenama danas uopće živi u ovom gradu?

U Sarajevu danas živi oko 15 tisuća Hrvata, što je oko četvrtina predratnog broja. Što se tiče položaja, on je određen s dva bitna čimbenika. Prvi se odnosi na rat i ratno stanje u kome su se sarajevski Hrvati našli. Poznata je činjenica da je postojao politički projekt iseljavanja Hrvata, projekt koji je osmišljen u Hrvatskoj kao “hrvatski državni interes” i provodio se preko “Herceg Bosne”. Projekt se ostvarivao od travnja do srpnja 1992. godine, i to tako što je bila uspostavljena specijalna autobusna linija od Stupa (prigradskog naselja koje je administrativno pripadalo općini Ilidža) do Kiseljaka. Danas su još živi ljudi koji su tu autobusnu liniju održavali. Tada je rečeno da se moraju izvući svi Hrvati iz Sarajeva, da će grad biti zatvoren tako “da iz njega ni ptica više neće moći izaći”. Oni koji ostanu u gradu bit će izloženi bombardiranju do uništenja. Da je projekt bio ozbiljan i da se užurbano provodio, potvrdilo se i izlaskom svih ministara Hrvata, na čelu s dva uzastopna premijera, Jurom Pelivanom i Milom Akmadžićem. Također, na mirovnim pregovorima u Ženevi, kada smo postavili pitanje opstanka Hrvata u Sarajevu, rečeno nam je da su oni predani na brigu Srbima, što je tada značilo Karadžiću, njegovim topnicima i snajperistima, a Srbi u Mostaru na skrb Bobanu. Bombardiranje i uništavanje grada je trajalo 1440 dana, stvoreni su nepodnošljivi uvjeti za preživljavanje, tako da je i onaj mali broj koji nije bio iseljen napuštao grad, kako je tko mogao. Današnji položaj Hrvata je određen u najvećoj mjeri tim činjenicama. Drugo što utječe na taj položaj jest poratna politika. Hrvatske stranke na vlasti u proteklih 20 godina nisu gotovo ništa radile na tome. Povratak je sveden na individualne pokušaje i napore. Oni koji se vraćaju ili oni koji su ostali u gradu danas ga napuštaju. Samo u prošloj godini ih je otišlo, po nekim podacima, oko 3000. Oni se ne mogu lako zaposliti, jer su institucije države, javna uprava i javna poduzeća popunjeni u ratu i neposredno poslije, oni teško obnavljaju svoju razrušenu i devastiranu imovinu, jer ne postoji sustavna i uporna briga za to, oni se teško promoviraju, jer više ne postoji povjerenje. Naši državni dužnosnici, koji uglavnom nisu iz Sarajeva, dovodili su sa sobom i svoju radnu snagu. Gotovo nitko se od njih nije naselio u Sarajevo, a to nije zanemarljiv broj. Također, hrvatske tvrtke koje su prisutne u Sarajevu i koje zapošljavaju dosta veliki broj ljudi nisu imale prioritet zaposliti Hrvate. Kao da se želi i ovaj ostatak Hrvata u Sarajevu iseliti što prije.

Vecernji.ba 


Nema komentara

Anketa

Ustavi