RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

U susret svetom Anti

Napisano 11.06.2012. 11:01
Sveti Anto Dobretići

Piše: Bare Pršlja

I ove godine u župi sv. Ante Padovanskog tradicionalno će se 12. i 13. lipnja, proslaviti patron župe i zaštitnik pougarskog kraja. To je dan u godini kada većina raseljenih Pougaraca dolazi iz inozemstva u rodni kraj i susreću se s rodbinom i prijateljima. Koliko Pougarcima znači ovaj blagdan mogli smo vidjeti prethodnih godina, kada se rijeke hodočasnika sa svih strana slijevaju u Dobretiće. Tako je i ovih dana, gdje je vidljiv dolazak većeg broja ljudi. Tako se već blagdanski ugođaj osjeća se na svakom koraku, cijelo Pougarje opet je bar na trenutak zaživjelo i sve podsjeća na dobra stara vremena. Pripreme teku užurbano, vidljivi su pomaci na svakom koraku, počevši od uređenja kuća za prijem rodbine i gostiju, crkvenog dvorišta i pastoralnog prostora, do same duhovne pripreme koja je započela 20. ožujka i traje cijelo proljeće, daljnom pripravom 13 utoraka pobožnosti sv. Anti.

Od danas je upriličena trodnevnica, to je bliža duhovna priprema svakodnevnim održavanjem svetih Misa u župnoj crkvi. Kao i uvijek prvi dan trodnevnice upriličen je 10. lipnja, današnjom svetom nedjeljnom, koju predvodi naš župnik fra Krešo Vukadin s početkom u 9 sati. Drugi dan u 11 h govori jajački gvardijan fra Niko Petonjić, a Misu uočnicu blagdana svetog Ante predvodit će Mons. Anto Orlovac, svećenik, generalni vikar Banjolučke biskupije, crkveni pravnik i povjesničar i na sam blagdan 13. lipnja, za kada su najavljene svete mise, prva bolesnička u 9 sati, a potom središnje misno slavlje i svečana pučka misa u 11 sati,koju će predvodit isto Mons. Anto Orlovac, ispovijed taj dan započinje u 7 sati.

Sv. Anto Padovanski, zvani Ljetošnji

Uz svetište sv. Ive u Podmilačju , sv. Anto je najslavljeniji svetac kršćanskoga i katoličkog puka u Središnjoj Bosni, jajačkom i posebno pougarskom kraju. Danas u našoj bližoj okolici tri su "blagoslova" sv. Ante, uz naš pougarski još su dvije župe Bugojno i Busovača, koje štuju sv. Antuna kao svoga zaštitnika na tri posebna načina:

1) Slaveći njemu u čast utorke ,to je zato što je svetac umro u utorak 13. lipnja 1231. i što se toga dana dogodilo više velikih čudesa.

2) Noseći uza se njegovu medaljicu, sličicu ili kipić. Vjernici koji žele u pravom duhu to prakticirati ona ih podsjećati na sveca da mu se s pouzdanjem utječemo, a ne kao da sama medaljica ili slika ili kip može izvesti neko čudo ili očuvati od kakve nesreće.

3) Darivajući za kruh svetog Ante u korist siromaha. Čini mi se da je ta dugogodišnja praksa danas najsolidarniji način, jer njome pomažemo siromasima. Ovom humanom gestom činimo stvarno djelo milosrđa i bratske ljubavi. Postanak te prakse pripisuje se čudu po zagovoru sv. Ante.

Skoro da nema naroda koji ovog svetca ne veliča, nema gotovo Pougarca koji mu se svojim molitvama i molbom za pomoć nije obratio. Dakle, sv. Anto Padovanski ili kako smo mi, kao djeca čuli od naših starijih koji su govorili, sv. Anto Ljetošnji, zasjenio je svoga imenjaka puno starijega sveca sv. Antu Opata, Pustinjaka,kojeg obilježavamo kao drugi patron i nazivamo Zimski, te ga smatramo zaštitnikom naših sela,stada i pastira. U našem narodu gotovo da prije rata nije bilo kuće, koja na svom zidu nije imala kip ili sliku sv. Ante. Pougarski narod i danas iako daleko od rodnog kraja štuje sv. Antuna, bez obzira gdje se nalazi i trenutno živi, osobito njemu posvećenim utorcima.

Tko je zapravo ovaj svetac i zašto su ga Pougarci odabrali?

Sv. Anto Padovanski rođen je 1195.godine u plemićkoj obitelji u Lisabonu. Ističemo plemićkoj obitelji, jer Jajčani nas Pougarce smatraju plemićkim obiteljima. Svojom jednostavnošću i osobnim primjerom siromaštva pokazao je da svi ljudi koji su živjeli ili žive bogato mogu biti lišeni toga bogatsva. Što se nedavno dogodilo Pougarcima tijekom nesretnog rata, kada su svi do jednoga prognani i ostali bez ičega svoga, a danas se ponovo dolazeći kući osjećaju sretnim. Sv. Anto je s 20 godina stupio u red regularnih kanonika, a zatim, želeći postati misionar prešao je u franjevački red. Temeljito je proučavao Sv. Pismo misionareći u Maroku, gdje se razbolijeva i vraća u domovinu, posvetivši se propovjedništvu predavajući na učilištima u Italiji i Francuskoj.

U Asizu biva izabran za provincijala emilijanske provincije, ali nastavlja i dalje žarko propovijedati. Tada nastaje njegovo djelo "Nedjeljni govori". U Padovi propovijeda i piše knjigu propovijedi. Želio je i umrijeti u tom gradu, ali s jednog od svojih putovanja nije do njega stigao. Umire vrlo mlad u 36. godini života. Kasnije je po njegovoj želji prenesen i sahranjen u Padovi, po kojoj je postao poznat. Naš narod ga slavi kao sveca poznatoga po čudesima, osobito kao nalazitelja izgubljenih stvari, ali i mnogo više od toga. Stariji vjernici prvenstveno djedovi i bake išli su tako daleko u svojim molitvama i štovanju sv. Ante da su znali moliti ovako "Isuse, moli sv. Antu za pomoć", kao da je u našem kraju sv. Anto nadmašio Isusa.

Povijest župe

Sami početci života na području današnje župe Dobretići na žalost nisu još uvijek dovoljno istraženi, a pretpostavlja se da je ovo područje bilo do sada tri puta raseljeno i sad je u tijeku pokušaj novog naseljavanja, odnosno povratka ratom raseljenog stanovništva. Sam spomen obitavanja i prvi početci naseljavanja započinju dosta rano, već u prvim desetljećima VII stoljeća, kada rimsku pokrajinu Dalmaciju i južne dijelove pokrajine Panonije, to jest prostore suvremene BiH naseljavaju slavenska plemena. Pougarci poprimaju kršćanstvo dosta rano, od zapadnih latinskih misionara krajem IX i početkom X stoljeća. Sadašnja župa svetog Ante Padovanskog u Dobretićima je po svom položaju jedna od najviših župa i mjesta u BiH na kojem je sagrađena današnja crkva 1973.godine, koja se nalazi na 1150. m. nadmorske visine. Župa je obnovljena davne 1735. godine od kada se vode i postoje župne knjige. To je nasljednica prastare župe Mel podno Vlašića iz 1244. godine.

Pouzdano se zna da su do prve polovice XIII st. u našoj župi Mel, bili i djelovali svećenici glagoljaši, a nakon njih svećenici dominikanci, dok od 1337. godine djeluju franjevci, koji potiskuju dominikance osnivače stare župe Mel podno Vlašića. Na bosansko-hercegovačkom prostoru prije turskog osvajanja bilo je formirano nekoliko samostana, od kojih tri na prostorima današnje Središnje Bosne: Kraljeva Sutjeska, Kreševo i Fojnica, a među prvim i najstarijim župama u Središnjoj Bosni, kao što su Sutjeska, Olovo, Kreševo, Fojnica, Visoko,Dolac na Lašvi, Rama i Jajce,spominje se i naša župa Mel podno Vlašića. Crkva je bila Kuzmana i Damjana, te je prvi puta u svojoj povelji 1244. god. spominje ugarski kralj Bela IV i bosanski ban Matej Ninoslav. Ostaci postojanja stare crkve i danas se nalaze u selu Melina, gdje su vidljivi i o tom vremenu najbolje svjedoče sami temelji crkve, koji su pronađeni na lokalitetu Glogovica pored lokalne ceste koja prolazi tim područjem.

Značajno je napomenuti da je župa Mel opstala nedirnuta 65 godina duže od samog osvajanja i dolaska Turaka u Bosnu 1463. godine, te 45 godina kasnije od pada same Hercegovine pod tursku vlast 1482. godine . Cijeli pougarski kraj tada je bio sastavni dio Vrbaskog grada Jajca. U to vrijeme stara župa Mel pripadala je Bosanskoj biskupiji, a Fojničkom samostanu u čijoj crkvi je nakon smrti 1781.godine sahranjen najpoznatiji Pougarac naš biskup fra Marko Dobreta, po čijoj je plemićkoj obitelji novoformirana općina Dobretići 1998.godine dobila ime. Pougarjem se danas naziva cijeli kraj s lijeve strane rijeke Ugar po kojem je i nazvan. To su šumoviti obronci planine Ranče, visoravan i livade na kojima je trava uvijek meka, a cvijeće šareno od samog proljeća do kasne jeseni. Ispod Pougarja teče bistra rijeka Ugar, nekad zvana Brzica, to je planinska rječica koja izvire iz planine Vlašić i ulijeva se u rijeku Vrbas. U rijeku Ugar se ulijevaju potoci, koji tako spajaju pougarske obronke, a na kojima se ponovno uzdižu, grade i nastaju naša sela i tako skupa čine cjelinu, vjeru i povijest pougarskog kraja. Kojem se Pougarci svake godine iz početka vraćaju i mole sv. Anti svome zaštitniku., a ja dodo: gdje ove, tu i dogodine živi i zdravi bili vidimo se za sv. Antu u rodnom kraju.

Pougarje.de

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi