RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Župa Bukovica - Od prijeratnih 1.250 župljana, danas u selu tek petero

Napisano 20.05.2012. 11:11

Od prijeratnih 1.250 župljana, danas u selu tek petero

U selu ima provala i krađa, kao da se želi zaplašiti ljude da odustanu od povratka

Vozeći se krivudavom cestom iz pravca Modriče prema Derventi kroz hrvatska sela Božince, Kulinu i Bukovicu pogled su nam privlačili živopisni krajolici i procvjetali šljivici. Uz cestu smo nailazili na porušene i zapaljene kuće, obrasle visokim šipražjem, a s proplanka Topuz kao da su nas dozivala dva crkvena tornja, uzdignuti u visine. Stali smo i divili se ljepoti nove crkve ispred koje smo zatekli građevinske skele, materijal i strojeve, a dobrodošlicu nam je poželjela skupina mještana koja je radila na uređenju okoliša.

Župa Bukovica pripada Derventskom dekanatu, osnovana je 1939. godine, a do početka Domovinskog rata imala je oko 320 domaćinstava u kojim je živjelo 1.250 vjernika. Od dana okupacije 4. srpnja 1992. godine crkva u Bukovici srušena je do temelja, a župna kuća je opljačkana, srušen je krov, dok su mještani Bukovice protjerani. Nakon okupacije sela, mještani su potražili spas širom svijeta, od Hrvatske do Švedske, a ponajviše ih se skrasilo u Slavonskom Brodu gdje i danas borave. Vezu s voljenim krajem nisu prekinuli i održavaju je čestim dolascima u novosagrađenu crkvu i na svoja ognjišta, pokušavajući ih osposobiti za kakav-takav život.

Ima nade za život

- Danas u selu stalno živi petero starijih župljana - Iva Anđelić, Ana i Ivica Sušić i Iva i Mijo Bošnjak. Ljudi ne odustaju, imaju volju da se vrate, imaju potpisane ugovore i samo čekaju da se riješi problem s dobavljačem materijala, a da se to ispoštuje - navodi župnik don Marinko Filipović, imali bi 27 novih krovova. Mještani su svojim sredstvima i zalaganjem obnavljali pristupne putove, nisu žalili ni vremena ni novca i svatko je na svoj način dao doprinos gradnji crkve. Ovdje su Hrvati vrijedni i marljivi, znaju cijeniti svoju očevinu i njihovi pogledi uvijek su bili usmjereni prema Bogu, crkvi i plodnoj zemlji. Može netko reći da je ovo bacanje novca, vremena i truda, da bi trebalo graditi tvornicu.
- Ako svi budemo sjedili skrštenih ruku, nema ništa od posla. Dakle, svatko neka uradi što je u njegovoj moći, a ostalo prepustiti Bogu. To je ono što mi kao svećeniku daje snagu - istaknuo je don Marinko dodavši da iako su nas svi zaboravili, mi Bukovčani po zagovoru svetog Ante ne želimo odavde otići. Ima nade i smisla ovdje živjeti, ali molim svoje župljane da ne prodaju imanja.

U župu svetog Antuna Padovanskog don Marinko je stigao 2009. godine, a tri godine ranije, zalaganjem župljana, obnovljena je župna kuća koju su za 40 dana stavili pod krov i uredili. Kuću je blagoslovio kardinal Vinko Puljić kao pastoralni centar, a gradnja nove crkve, koja je većih dimenzija od prethodne, započela je 2009. godine i već sljedeće godine zazvonilo je crkveno zvono, prvi put nakon rata.

Neumornom i odlučnom don Marinku društvo pravi njegov vjerni pas Čedo koji se ne odvaja od njega. Ističe da nema provokacija prema njemu, ali u selu ima provala i krađa, kao da se želi zaplašiti ljude da odustanu od povratka. Ispred crkve je ukradena tona cementa, lopovi sijeku šume, a iz kuća nestaju privatne stvari, pa čak reklamni upaljači i kemijske olovke. Župnik navodi da na crkvi predstoje fini, ali skupi radovi. Nabavka stolarije, postavljanje instalacija, radovi na oltaru i podu, a najveću pomoć očekuje od svojih župljana, hrvatske Vlade i Ministarstva za raseljene osobe RS-a.

Struja prioritet

Ivan Popić i njegovi smještani priželjkuju da im netko asfaltira barem tri kilometra ceste prema Žeravcu kako bi se spojili s hrvatskim selom, te imali izlaz na magistralnu cestu M-17. Na svoje ognjište dolazi svake nedjelje i još nije izgubio nadu u povratak.

- Započeo sam gradnju kuće i stigao do prve etaže. Bila je to donacija hrvatske Vlade i sad je stalo, jer već pet godina nitko ništa ne daje. Vuče me želja da se vratim na svoju zemlju s koje sam protjeran prije dvadeset godina. Kod ljudi postoji želja za povratkom, ali uz asfalt, struja je prioritet. Do sada je nije bilo, ali izgledi su da ćemo dobiti i onda će biti lakše - ističe Ivan Popić koji čezne da njegova Bukovica zasja istinskim sjajem i da se sokacima ponovno začuje vriska i plač djece.

Dok govori, pogled je usmjerio prema Hani Guberac, sedmogodišnjoj djevojčici koja često dolazi u Bukovicu, a s majkom je obvezno na svetim misama koje služi don Marinko Filipović, redovito u 13 utoraka kao zavjet svetom Anti Padovanskom. Na nedjeljnim misama okupi se u prosjeku od 30 do 40 vjernika svih generacija, a puno je ljepša slike za božićne i uskrsne blagdane, kad pristigne oko 300 župljana, dok za patron župe bude blizu 700, a najviše dođe mladih.

- Otkako sam stigao, u župi nema vjenčanja, samo sprovodi, imao sam 14, uglavnom starijih osoba, koje su živjele u Hrvatskoj. Župljaninu Zoranu Mariću krstio sam dijete u Zagrebu, supruga mu je ponovno trudna i obećao je da će iduće dijete krstiti krajem godine u ovoj crkvi. Bit će veliko slavlje - poručio je don Marinko Filipović

Don Marinko Filipović navodi da Bukovicu zaobilaze političari, ali podvlači izniman doprinos nekoliko pojedinaca.
- Puno su nam pomogli Davor Čordaš i Slavko Marin i uz njihovu pomoć jedan dio sela pred Božić je dobio struju. Tada su po prvi put u povijesti župe zazvonila dva zvona, jedno je od 1.200 kg, a drugo 800 kg. Novac za jedan zvonik dao je dr. Dragan Čović, a kum drugog zvonika je župljanin Vinko Anušić, vlasnik Metal proizvoda iz Sl. Broda

| VL | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi