• Povratničke tegobe Hrvata (204316)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167661)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96777)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94351)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9866
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Bosanac koji je obranio Dajlu ne boji se ni Bozanića ni pape

Tko je velečasni Ilija Jakovljević, nabrijani crkveni bombarder iz Istre?

Bosanac koji je obranio Dajlu ne boji se ni Bozanića ni pape

Kancelar biskupa Milovana nasljednik je vlč. Bože Milanovića, istarskog svećenika, zahvaljujući čijoj je dokumentaciji Istra poslije II. svjetskog rata (p)ostala hrvatska

Piše:::::Darko Pavičić, Obzor

Ako bi se na vazda povijesno-politički trusnom terenu Istre u ovome trenutku mogla povući paralela, onda bi vlč. Ilija Jakovljević, kancelar biskupa Milovana, bio suvremeni pandan vlč. Boži Milanoviću, istarskom svećeniku, zahvaljujući čijoj je dokumentaciji Istra poslije Drugoga svjetskog rata (p)ostala hrvatska (dok je Trst pripao Italiji, npr), jer je argumentirano potkrijepio da su na teritoriju Istre živjeli Hrvati i da je to hrvatski prostor. Tijekom cijele „bitke za Dajlu“ javnost je gotovo bila šokirana činjenicom kojom je pedantnošću i temeljitošću taj mladi svećenik (32) argumentirano odgovarao na snažne pritiske kojima je izložena Istarska biskupija, posebice s vrha Crkve od Vatikana do Bozanićeva Kaptola. No, svi se pitaju tko je taj „nabrijani“ kancelar, crkveni „bombarder iz Istre“ koji se u javnosti pojavio tek sa slučajem Dajla, čije ime Ilija (ime inače starozavjetnog proroka koji je porazio poganskog boga Baala i vojsku njegovih lažnih proroka) ne zvuči onako baš po istrijanski.

U Jakovljevićevoj (crkvenoj) biografiji stoji da je rođen u Donjem Bešpelju, selu koje nije na Istarskom poluotoku, nego je smješteno kod Jajca u Bosni i Hercegovini, 1979. godine kao prvo od sedmero djece u svoje majke. Sedam razreda osnovne škole završava u Bosni, a osmi u Ajdovščini u Sloveniji, pa nakon toga upisuje Klasičnu gimnaziju u Zadru i živi u Nadbiskupskom sjemeništu „Zmajević“ u Zadru. Oni koji ga poznaju iz tih srednjoškolskih zadarskih dana kažu da je bio miran i ni po čemu se nije isticao u svojoj generaciji. Nakon toga upisuje Teologiju u Rijeci i ulazi u bogosloviju da bi 2002. bio zaređen za đakona u Eufrazijevoj bazilici u Poreču, a 2003. zaređen je za svećenika Porečko-pulske biskupije.

Posumnjao u pranje novca

Praktički odmah nakon mlade mise odlazi na Papinsko sveučilište Gregoriana u Rim, gdje studira kanonsko pravo i 2006. magistrira. Kancelar Porečke biskupije je od lipnja 2005., od 2006. radi na crkvenom ženidbenom sudu, a od 2010. je ekonom biskupije i član mnogih biskupijskih vijeća i tijela, pa tako od 2009. vodi povjerenstvo za povrat crkvene imovine u Istri. Tako se upoznaje s problemima oko Dajle i biskup ga uvršta u biskupsku komisiju za Dajlu, pa postaje i jedan od pregovarača s benediktincima.
U pregovorima s benediktincima o Dajli hrvatska strana ima sve argumente i sudske presude u svojim rukama, pa se benediktinci okreću lobiranju i traženju jakih veza prema Vatikanu, kako bi se cijeli slučaj rješavao kao unutarcrkveni. To im i uspijeva te dolaze sve do ureda pape Benedikta XVI., koji osniva posebnu kardinalsku komisiju za taj slučaj, na koju benediktinci ponovno imaju snažan utjecaj i ona donosi odluku u njihovu korist. U Poreču vide da gube tlo pod nogama i biskup Milovan u više se navrata obraća kardinalu Josipu  Bozaniću, koji je član tročlane komisije, ali koji se oglušuje na njegove molbe za pomoć, čak i kada je postalo vidljivo da će benediktinci ovrhom baciti Porečku biskupiju na koljena. Kada su u Poreču vidjeli da im više nema spasa i da im ne vrijede argumenti i činjenice koje imaju u rukama, kreću u javnu ofenzivu i u medijima prezentiraju svoj problem, a kancelar Jakovljević dospijeva u središte javnosti.
Jakovljević je, zacijelo, udario temelje novim odnosima Crkve i javnosti, jer je vrlo vješto komunicirao s medijima, jasno i kratko, tj. baš onako kako je medijima potrebno, prezentirao glavne točke inače vrlo zamršenoga spora. Dakako, u crkvenoj javnosti njegov otvoreni nastup dočekan je s čuđenjem, jer Crkva komunicira uvijeno i „između redaka“, pa kada je rekao da sumnja da je u cijeloj priči o Dajli riječ o pranju novca, mnogi su ga stariji kolege svećenici gledali u čudu. Oni uglavnom sa svojim časnim sestrama, koje im rede domove, razgovaraju o pranju prljavog rublja i čarapa, dok se o pranju novca u Crkvi ne govori.

Kontra crkvene hijerarhije

Vlč. Jakovljević pripada mlađoj generaciji svećenika, koja očito ne razmišlja šablonski poput starije generacije i služi se javnim prostorom s lakoćom i vrlo uvjerljivo. Pritom je očito da nema ni straha od autoriteta, pa se Jakovljević suprotstavlja jednako i Bozanićevom Kaptolu i samom Vatikanu, služeći se argumentima i jasno prezentirajući interes svoje biskupije. Dakako, crpeći baštinu upravo naslijeđenu od istarskoga klera, koji je u onome ratu na svojim leđima iznio povijest Istre i čiji su argumenti na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. bili ključni kada se vukla granica po Istri između Italije i Hrvatske. Danas se vuku neke druge, a ne državne granice, kao tada. A sad je zanimljivo i to da ih za interese Crkve u Istri vuče jedan Bosanac, koji se pokazao većim Istraninom od mnogih koji ondje od pamtivijeka žive. A još većim Hrvatom od onih koji su svoje glave skrasili pod udobnim kaptolskim krovovima. No, budući da se otvoreno suprotstavio crkvenoj hijerarhiji, i to čak do samih vatikanskih vrhova, Jakovljeviću prijeti veliki unutarcrkveni pritisak, koji je sofisticiraniji i ubojitiji od onih koji se događa u svjetovnim institucijama. Crkveni velmože, naime, ne praštaju kada se dirne u njihove posjede i interese, a vlč. Jakovljević je upravo to učinio. Presjekao je put iredentističkim i mafijaškim klanovima koji su bacili oko na Dajlu i koji su se crkveno-pravnim zavrzlamama te neviđenim pritiscima i degradacijom mjesnoga biskupa pokušali domoći jednoga posjeda. Doduše, gordijski je čvor na koncu presjekla sama država, ali zacijelo navođena preciznim koordinatama upravo iz Jakovljevićeva „kriznog stožera“, koji je formirao kako bi mobilizirao cijelu crkvenu i inu javnost u Hrvatskoj.
U svakom slučaju, za povijest će ostati zapisano da je lavinu zakotrljao upravo jedan hrabri kancelar, za kojega do „bitke za Dajlu“ nitko izvan Istre nije čuo.

| VL | HB.org |