Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9874
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » Hrvatska » Hodak: Zašto DORH napokon ne istraži kakve je čekove Mesić 'predao' Dunji Gotovini?

Hodak: Zašto DORH napokon ne istraži kakve je čekove Mesić 'predao' Dunji Gotovini?

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 30.04.2013. 09:55

$Hodak: Zašto DORH napokon ne istraži kakve je čekove Mesić \'predao\' Dunji Gotovini?$

Hrvatski iseljenici u SAD-u, koji su za obranu Hrvatske dali dvije milijarde dolara, jako su ljuti zbog činjenice da je novac nestao te su odlučili više ne ulagati u Hrvatsku – ističe Darko Petričić, dok Zvonimir Hodak primjećuje da su se neki na oružju itekako obogatili, dok je Stjepan Mesić tek ‘tu i tamo zagubio pokoji ček’

Medijski dobro popraćena promocija knjige ‘Cijena rata’ mr. Dražena Rajkovića ponovno je u javnost ovih dana iznjedrila nikad do kraja istražen misterij nestanka velikog iznosa novca namijenjenog kupovini oružja i opreme za Hrvatsku vojsku, kao i jednako tajanstveni nastanak novih hrvatskih super-bogataša.

Rajković u razgovorima s novinarima ovih dana ustrajno, naime, ponavlja da nikada nije razjašnjeno kamo je nestalo oko pet do šest milijardi njemačkih maraka namijenjenih za kupovinu oružja, pa dodaje da se tu vjerojatno krije odgovor na pitanje kako su se uspjeli obogatiti mnogi hrvatski tajkuni koji su do rata bili tek prosječno obrazovani i prosječno imućni građani.

Nakon promocije 'Cijene rata' i Zubak se sjetio duga za rakete!

- Poznato je da su 52 trgovca oružjem nabavljala tehniku i oružje za Hrvatsku vojsku, no samo je jedan od njih zatvoren. Dokumentacija koja bi mogla rasvijetlila cijeli slučaj postoji i nalazi se, sudeći po transkriptima razgovora Zagorca i Perkovića, kod Vladimira Zagorca – napominje Rajković.

Napisi o ovoj temi zadnjih su dana, s druge strane, potaknuli i već pomalo zaboravljenog Zvonimira Zubaka, da preko Večernjeg lista priupita Vladu RH: ‘Gdje je završio novac za protuavionske rakete koje je on, navodno, kupio Hrvatskoj za stotine milijuna eura'.

U namjeri da dodatno rasvijetlimo barem dio i danas zamračene afere misterioznog nestanka milijardi namijenjenih kupovini oružja, razgovarali smo s trojicom ljudi koji su, svatko na svoj način, istraživali ovu priču.

Hodak: Dragulji za koje se teretio Zagorec nisu ni postojali

- Branio sam generala Zagorca, ali o dokumentaciji o kojoj govori Rajković iskreno ne znam previše. Kao Zagorčev branitelj fokusirao sam se na dio priče o dragom kamenju, te i danas tvrdim da je to čista fikcija, odnosno da ti dragulji nisu ni postojali. Visoko pozicioniran izvor iz hrvatskog pravosuđa kasnije mi je rekao da znaju da je priča s draguljma izmišljena, ali da su u igri bile druge stvari, te da je Zagorca trebalo zbog nečeg osuditi. Takvo objašnjenje i takva praksa prava su sramota za hrvatsko pravosuđe! S tim stvarima nisam se htio ni baviti, već sam želio dokazati da su dragulji bili fikcija. Dražena Rajkovića poznajem osobno i znam da je vrlo seriozan i ozbiljan istraživač, pa mu vjerujem kad tvrdi da su se mnogi hrvatski tajkuni, po svemu sudeći, obogatili baveći se trgovinom oružjem. To je uostalom i javna tajna. Detaljnom analizom to se moglo odavno utvrditi, a ne pričati da je Tuđman omogućio bogaćenje 200 hrvatskih obitelji. Pravi tajkuni su nastali kroz trgovinu oružjem i kroz Markovićevu privatizaciju, dok su Kutle i Gucić tek sitni igrači u usporedbi s pljačkom koja je počela još 1989. godine – smatra Zvonimir Hodak, ugledni odvjetnik i kolumnist portala Dnevno.

Hodak se potom vratio na ulugu Stjepana Mesića pri skupljanju novca za oružje. Tvrdi da bivši predsjednik nije bio ‘veliki igrač’ u cijeloj toj priči.

Mesić lagao o Belji, pa se 'sjetio' da je pokojni Fra Duka svjedok predaje čekova?!

- Neki su se itekako obogatili, a Mesić je samo koristio situaciju te je tu i tamo izgubio pokoji ček. No, to se moglo dogoditi svakome uzrujanom čovjeku poput njega – ironično primjećuje Hodak, te podsjeća da je Mesić u Australiji i Kanadi prikupljao čekove hrvatskih iseljenika, te da je to kasnije, po vlastitom priznanju, ‘odnio Dunji Gotovini u MORH’.

- Najprije je tvrdio da je ček na iznos od 300.000 dolara zajedno s Antom Beljom donio supruzi Ante Gotovine, te da je Dunja Gotovina taj ček samo bacila u neki ormar. Kada mi je Beljo u osobnom razgovoru to kasnije demantirao, Mesić je počeo pričati da s njim u stvari nije bio Beljo, već pokojni Fra Duka, koji ‘bi sve potvrdio, samo da je živ’. Dunja Gotovina u to vrijeme tužila ga je zbog klevete, no on je u međuvremenu postao predsjednik, pa je tužba otišla u apsolutnu zastaru. No, na suđenju politologu Darku Petričiću Mesić je pod zakletvom, prije nešto više od godinu dana, ponovio da je Dunji Gotovini predao ček, a da je s njim bio Fra Duka, nakon čega sam uime Petričića prije više od godinu dana podnio kaznenu prijavu protiv Mesića zbog lažnog svjedočenja. No, DORH do danas po toj prijavi nije učinio baš ništa. Bit će da u Državnom odvjetništvu ima previše nekadašnjih Mesićevih glasača, pa zato ništa ne čine – kaže Hodak, te dodaje da je sudeći i po činjenici da je Mesić morao ‘posuditi’ dva milijuna kuna za kupnju stana, očito da nije bio krupna riba u mešetarenju novcem za kupovinu oružja.

A na pitanje tko su veliki igrači, ako je Mesić tek skupljao mrvice, Hodak neodređeno odgovara: Pogledajte što su pojedinci bili do ’90. godine, a što su danas, pa će vam sve biti jasnije’.

Politolog i publicist Darko Petričić potvrdio je mnoge Hodakove tvrdnje.

Petričić: Dijasporu su prvo opljačkali, a potom posve odbacili!

- Kaznenu prijavu zbog lažnog Mesićevog svjedočenja predali smo 19. travnja 2012. Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, no do danas nikakve povratne informacije nismo dobili. Znam, međutim, da su hrvatski iseljenici u Sjevernoj Americi, koji su za obranu Hrvatske skupili oko dvije milijarde dolara, jako ljuti zbog činjenice da je najveći dio tog novca misteriozno nestao, a da njima nisu podneseni nikakvi računi. Istraživao sam taj dio priče, pa znam da su čvrsto odlučili ne ulagati u Hrvatsku, sve dok se ova priča ne rasvijetli. Uzalud stoga ministri Vrdoljak i Maras putuju svijetom i nagovaraju iseljenike da ulažu. Sve dok se nestanak milijardi dolara namjenjenih za kupovinu oružja ne istraži, oni neće ulagati u Hrvatsku. Činjenica da su davali doslovce zadnji dolar za Hrvatsku, te da su mnogi digli kredit da bi pomogli domovini za njih je postala još bolnija u trenutku kad su saznali da je Hrvatska vojska naoružana većim dijelom oduzimanjem oružja Jugoslavenskoj narodnoj armiji, što znači da kupovina oružja i opreme nije ni bila presudna za pobjedu u ratu – podvlači Petričić, te potom primjećuje da hrvatske vlasti, osim što nisu dijasporu upoznale s načinom trošenje njihovog novca, zadnjih godina kao da namjerno ruše sve mostove s iseljeništvom.

- Bit će da su se prepali zahtjeva za svođenjem računa, pa se posve odriču dijaspore. Valja, s druge strane, primijetiti da je dr. Tuđman svojedobno bogato nagradio sve koji su trgovali oružjem, a među njima su bili Hudoletnjak, Ferdinand Jukić, Gucić i ostali. Na listi je bilo čak 52 trgovca oružjem za Hrvatsku, a samo jednom od njih je suđeno – zaključuje politolog i publicist mr. Darko Petričić.

Umirovljeni brigadir Branko Borković potvrđuje informaciju da je Hrvatska obranjena uglavnom oružjem osvojenim od postrojbi JNA, a tek manjim dijelom kupljenim oružjem i opremom.

Borković: Manolića bi trebao pitati što je s novcem za oružje i s tenkovima otetim Vukovaru

- Trebalo bi pitati Josipa Manolića tko je sve bio ovlašten za trgovinu oružjem, jer su ti ljudi nosili značku SZUP-a kojem je na čelu bio Manolić. On je, dakle, davao ovlasti za kupovinu oružja. Činjenica je da je najveći dio novca završilo u privatnim rukama, odnosno u rukama ratnih profitera,. A tko se sve nelegalno okoristio ratom, te tko je na taj način počinio ratni zločin protiv stanovništva, nadležna tijela u Hrvatskoj lako bi mogla doznati kroz praćenje bankovnih računa, kroz porezna davanja, odnosno praćenjem traga novca, no očito je da se to ne želi učiniti. Manolića bi trebalo upitati i tko je prodao tenkove koji su potkraj ljeta 1991. bili upućeni u Vukovar, no koji su naprasno vraćeni u Slavonski Brod, gdje su predani jedinicama JNA, koje su ih kasnije prodale u Kuvajt. U rujnu 1991. neki od tih tenkova došli su, naime, u Vukovar, no isti su dan povučeni u Slavonski Brod! Zašto? Do danas se ne zna! Zbog svega sam i uvjeren da je oružje, oprema i hrana u to vrijeme poslužila pojedincima da zarade prve milijune. Upada u oči činjenica da su se baš u to vrijeme obogatili neki koji su dotad bili prosječnog imovinskog stanja. I danas, primjerice, u oči bode Todorićevo razbacivanje milijardama, odnosno helikopterima, Kulmerovim dvorima, konjima vrijednim preko stotinu tisuća eura… Porijeklo njegove imovine i imovine ostalih tajkuna, kao i sva sumnjiva zbivanja oko Zagrebačke banke, moglo se itekako istražiti, no DORH i MUP očito ne rade svoj posao, te na taj način štite one koji su se nelegalno obogatili i koji su ratnim profiterstvom počinili ratni zločin – zaključuje posljedni zapovjednik obrane Vukovara.

Bez odgovora Jože Manolića

A kako Josip Manolić tumači nestanak milijardi dolara za kupovinu oružja, pokušali smo upitati nekadašnjem Tuđmanovog bliskog suradnika, a kasnijeg disidenta koji je sa Stjepanom Mesićem pokušao srušiti dr. Tuđmana, no Manolić se nije javljao na telefonske pozive.

Autor: Damir Kramarić Dnevno.ba