• Povratničke tegobe Hrvata (204254)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167651)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96770)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94344)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9866
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Vlasnik šećerane Viro, Marinko Zadro iz Gruda, kupio i Dalmacijavino

Nakon deset neuspjelih pokušaja, jučer je na Trgovačkom sudu u Splitu za 70,5 milijuna kuna prodano Dalmacijavino. Novi vlasnik je Marinko Zadro, najveći dioničar tvrtke Viro grupe.

Podsjetimo, na prvoj dražbi vrijednost Dalmacijavina iznosila je 281 milijun kuna, a na zadnjoj održanoj u prosincu vrijednost mu je bila 92 milijuna kuna, prenosi HRT.

Sindikati su izrazili zadovoljstvo prodajom u nadi da će se proizvodnja nastaviti.

Na imovinu Dalmacijavina založno pravo imaju Carinska i Porezna uprava, te agencija za upravljanje državnom imovinom. Tako će se od prodajne cijene najprije platiti dugovi državi. Ukupna radnička potraživanja navodno iznose oko 75 milijuna kuna.

Marinko Zadro je inače rođen 1941. godine u Mamićima Donjim, hercegovačkom selu pokraj Gruda.

Otac mu je poginuo kao domobran na Kozari. Raznijela ga je granata.

Kako je rano ostao bez roditelja, dospio je u dom za siročad u Širokom Brijegu, gdje je završio nižu gimnaziju. Poslije ga je općina poslala na školovanje u poljoprivrednu školu u Čapljinu. Iako nije bio njome zadovoljan, završio ju je.

Potom je kraće vrijeme radio u Širokom Brijegu, a onda otišao u Slavoniju u Poljoprivredno dobro Valpovo, gdje se zadržao dvije godine. Tu je dobio stipendiju i otišao studirati u Novi Sad, gdje je postao diplomirani inženjer tehnologije.

„Diplomirao sam na tehnologiji šećera kod Sigmuna Wolfa, uglednog profesora u cijeloj Europi", s ponosom ističe.

Za njega se kaže da je cijeli život posvetio šećeru. Dugo je bio direktor šećerane u Srijemskom Mitrovici, u Vojvodini.

Trgovinom šećerom bavio se i nakon što se 1987. preselio u Zagreb, kao direktor Emona Commerca. Na kraju je postao većinski vlasnik šećerane Viro iz Virovitice.