Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Koliko nas voli Sarajevo!?

Koliko nas voli Sarajevo!?

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 19.12.2010. 00:45

Problemi BH Hrvata lako su riješivi iako sarajevska politika, uz pomoć nekih međunarodnih političkih krugova, namjerno ih prikazuje kao neriješivi gordijski čvor. Na taj način Sarajevo želi prigrabiti još više privilegija za bošnjački narod ili, statusom quo, makar zadržati dosadašnji povlašteni status. Zato jedinstveni stav među tri naroda nije ni na vidiku i bez međunarodne batine teško će se ikada i pojaviti.

___________piše: Crovata / posavski-obzor.info

Iako BH Hrvate najviše od svega zanima utemljenje trećeg entiteta, ili federalna jedinica, s hrvatskom većinom, kao i istovremeno stvaranje institucionalne jednakosti koja bi spriječila daljnje preglasavanje i nametanje Komšića u Predsjedništvo BiH. Ili sadašnji primjer sarajevske uzurpacije formiranja fedralne i državne vlasti kao izbor predsjedavajućeg Vijeća ministara. Bez institucionalne jednakosti ne postoji okvir unutar kojeg Hrvati mogu sami o sebi odlučivati. Ni Kosovu ništa nije pomogla njihova teritorijalna jedinca u SFRJ-u jer ih je, bez institucionalne jednakosti, unitaristički Beograd preglasavao pomoću marionete Sejde Bajramovića. Zbog toga se Hrvati moraju istovremno izboriti i za institucionalnu jednakost i za Treći jer je i jedno i drugo kao dva oka u glavi. Nakon što su dva BH HDZ-a ušli u jedan blok hrvatski narod u Bosni i Hercegovini konačno je na putu ujedinjenja. Od Save do Neuma, od Drine do Une, 90% Hrvata osjeća se dijelom iste ekipe čiji zajednički cilje je hrvatski entitet i institucionalna jednakost.

Danas smo svjedoci koliko Sarajevo voli Hrvate i što skupa sa SDP-om podrazumijevaju pod institucionalnom jednakošću. To je ona njihova institucionalna jednakost u kojoj Hrvati ne postoje. SDP-u nije dosta što je drugi put zaredom ukrao hrvatsku stolicu u Predsjedništvu BiH, već je sad naumio, uz pomoć hrvatskih kvislinga, potpuno izgurati Hrvate iz vlasti.

Bošnjačka politička elita protiv se i samoj pomisli o Trećem. O konkretnim potezima u tom smjeru da se i ne govori. Bošnjački političari naprosto se nadmeću koji od njih će utrpati što više fašizma na hrvatska pleća jer su Hrvati konačno odlučili postati institucionalno jednakopravni u svojem entitetu kojeg Bošnjaci praktično već imaju, ali im apetiti ipak nisu zadovoljeni. Nebuloze bošnjačkih političkih stranaka do te mjere paraliziraju da se svaki normalan čovjek zapita jesu li oni svoju „kumrovačku školu“ završili čitajući Mein Kampf ili Islamsku deklaraciju? Ili je to i tako jedno te isto štivo obojeno umjesto crne u zelenu ideološku boju? Ustaški unuci iz Sarajeva drugima predbacuju fašizam, nacizam, i još pokoji neoprostivi grijeh, i pri tome mrtvo hladno prelaze preko vlastitog i trenutno jedino stvranog fašizma kojim hrvatskom narodu negiraju jednakopravnost, kostutivnost i pravo na vlastitu federalnu jedinicu?! Navodni neuptini integritet Republike Srpske samo im dođe kao dobra izlika jer bi oni bili protiv Trećeg čak kad bi i RS pristala na teritorijalnu razmjenu. S obzirom da je građanska država tek paravan iza kojeg vire unitaristički ciljevi, logično je što Sarajevo ne želi Hrvate u vlasti niti želi čuti za hrvatski entitet već nastoji uništiti i srpski.

Prije daytonskog sporazuma, BH Srbi su kontrolirali oko 46% BiH (cca 23687 km2), BH Hrvati 25% (12937 km2) a Bošnjaci 28% (14506 km2). S obzirom na postotak teritorija s kojim danas vladaju tri naroda u BiH svima je jasno da su BH Hrvati jedini gubtinici. Od 28% teritorija Bošnjaci su daytonskim sporazumom prigrabili sebi 51% ali im je i to malo i sada bi 100% bošnjačku BiH. „Prekrštavanjem“ Hrvata i Srba u građane Bosance dovršio bi se projekt kojim bi BiH postala matična država Bošnjaka. Tom nakaradnom „prekrštavanju“ najviše kumuje velikobošnjački crvenokošuljaš SDP. Do sukoba bošnjačkih političkih stranaka može doći samo kada je u pitanju njihova međusobna podjela vlasti ali se nikada neće sukobiti oko zajedničkog im cilja unitarističke i velikobošnjačke BiH. Ne tako davno zaklinjao se svijet i u integritetet bivše YU kao priznate članice UN-a. Na kraju je taj isti svijet zbog Miloševićeve maksimalističke politike ipak priznao novonastale države. U najboljem slučaju bošnjački unitarizam može od BiH napraviti jednu vrstu trodjelno podijeljenog Cipra. Očito Bošnjaci nerado uče iz tuđih grešaka i zbog toga nisu bez realne šanse propušteno naučiti na svojoj koži.

Hrvatski kvislinzi – daidže, kvaziintelektualna piskarala, političari HSP BiH i Narodna stranka "Radom za boljitak" – isto kao i SDP BiH, ignoriraju volju 95% BH Hrvata koji su svoj glas na izborima dali Čovićevom i Ljubićevom HDZ-u. Iako se deklariraju kao hrvatske stranke i HSP i Narodna stranka "Radom za boljitak" djeluju protiv interesa hrvatskog naroda u BiH. Petokolonaši raznih boja sami sebi prisvajaju mandat hrvatskog naroda ne bi li se na taj način dočepali vlasti. Laprdati o svetosti centralističkounitarističke države, u kojoj jedino Hrvati nemaju svoju teritorijalnu jedinicu niti institucionalnu jednakost, ne može se nikako drugačije nazvati već izdajom hrvatskih interese i tipičnim janjičarskim kompleksom.

Koliko je bošnjačka politika pravedan i gostoljubiv domaćin najbolje pokazuje sadašnja F BiH u kojoj Hrvati nemaju čak ni ona prava koja inače imaju čak i nacionalne manjine u demokratski uređenim državama. Za svaku nesreću BH Hrvata isključivi krivci su HDZ i Tuđman. Ispada kako Sarajevu i mrtav Tuđman zapovijeda ugnjetavanje Hrvata. Inače ne bi „dobre Bošnje“ jer im to Kuran ne dozvoljava. Ako se kvislinzima dopada bošnjačka unitaristička država, u kojoj možeš opstati tek ako si Građanin a ne Hrvat, neka ostanu u Sarajevu jer Hrvati u svoje entitet i tako ne žele taj bastion unitarizma a ni njih kvislinge. Time bi sigurno usrećili apsolutnu većinu Hrvata a za njihovu kvislingšku sreću nek se pobrine multi-kulti Saraj kojem tako držesno titraju erogenu zonu. Sa naricanjem za Hrvatima koji će navodno ostati izvan trećeg entiteta trebali su kvislinzi započeti kada je Hrvatska išla u osamostaljenje jer je tada izvan Hrvatske u novonastalim državam ostalo preko milijun Hrvata. Po toj kvislingškoj logici jedino cjelovito hrvatsko rješenje je obnova Jugoslavije u kojoj bi se ponovno, i na jednom mjestu, okupili svi Hrvati od Vardara pa do Triglava od Đerdapa pa do Jadrana. A to je moguće tak kad Srbin i Hrvat kažu jedan drugome brate. Kad se Albanci sa Kosova u Srbiju vrate. Makedonci od Grka svoje ime uhvate. Kad Crnogorci prestanu bježati od lopate. Slovenci piće plate. I kad sve to Bošnjaci u BiH shvate, e tek onda, može nastati nova kvislinškoSDP YU. Znači na Nigdarevo.

Bez hrvatske sloge i pomoći međunarodne zajednice, koja je prilično nesklona BH Hrvatima, postići institucionalnu jednakost i treći entitet čini se onoliko mogućim koliko i polugom od dva metra pomjeriti ovu planetu. Ali, jednom se mora započeti. Tko nije krenuo taj nikad nije ni stigao. Hrvati prvo moraju svoj nezavidan položaj pokušati riješiti pregovorima kroz institucije. Ako pozitivan razultat izostane onda referendumom. Bude li Hrvatima i jedno i drugo uskraćeno onda je Hrvatima, kao i svakom drugom narodu, legitimno i izvaninstitucionalno djelovanje. Ovaj put dva HDZ-a dobili su mandat od hrvatskog naroda jednom za sva vremena stati u kraj sarajevskom zulumčarenju u ovoj vječito problematičnoj i nasilno sklepanoj državi.

Hrvati sebi ne smiju ni po koju cijenu dozvoliti još i naredene četiri godine institucionalni i teritorijalni vakum. Bez obzira koja je cijena ona je uvijek manja od vlastitog nestanka.