RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Napad ABiH 02. - 10. srpnja 1993. i pad Fojnice

Napisano 10.07.2010. 16:37

NAPAD ABiH 02. - 10. SRPNJA 1993. I PAD FOJNICE

Na današnji dan prije 17 godina ABiH je zauzela Fojnicu i protjerala brojne Hrvate

Nakon što je potkraj siječnja ABiH zauzela Kaćune, područje Kiseljaka odsječeno je od hrvatske enklave u dolini Lašve (uključujući Travnik, Novi Travnik, Vitez i Busovaču). Poslije toga jako je otežan kopneni promet i prolaz između područja Vitez — Busovača i kiseljačkog područja, a snage HVO-a u Kiseljaku djelovale su posve neovisno.

Do ljeta 1993. glavnina se borbi između Muslimana i Hrvata u području Kiseljaka vodila na sjeveru, osobito tijekom travnja oko Gomionice.

Nakon neuspjela pokušaja da se na silu otvori linija komunikacija na istočnom dijelu enklave, od Han Ploče do Tarčina na jugu, ABiH je na kiseljačkom području počela napadati snage HVO-a s juga, napredujući na zapad prema Fojnici i Kreševu, a na istok prema Han Ploči.

Da su ofenzive ABiH-a u kiseljačkom području uspjele, a djelomično ipak jesu, Bošnjaci bi povezali Drugi, Treći i Sedmi korpus na sjeveru s Prvim, Četvrtim i Šestim korpusom na jugu, čime bi se na trasi Zenica - Novi Travnik - Gornji Vakuf uštedjelo oko sto kilometara.

Fojnica-M2

Selo Han Ploča kontroliralo je gornji kraj moguće trase na jug uz crtu Tulica - Zabrđe - Toplica sa spojnicom na cestu od Kreševa do Tarčina. Također je kontroliralo i istočni završetak ceste Busovača - Kiseljak - Sarajevo, kao i pozadinu položaja HVO-a nasuprot crtama srpske vojske u opsadi Sarajeva. U kolovozu 1992. postavljene su kontrolne točke, a zabilježeno je i nekoliko incidenata u području Han Ploče te obližnjem selu Duhri. HVO je razoružao Muslimane u području Han Ploča - Duhri, ali im je kasnije (po naredbi pukovnika Blaškića) vratio oružje, kako bi se mogli braniti od Srba. Bošnjaci u Duhri ponovo su predali oružje HVO-u 22. i 23. travnja 1993. nakon borbi oko Gomionice, ali Bošnjaci u Han Ploči odbili su to učiniti. Borbe su izbile 20. svibnja oko 10:00 sati, kad su snage ABiH-a pokušale zapriječiti cestu. Nakon trodnevne bitke snage HVO-a su uspjele potisnuti Muslimane natrag do Koroške i Murešca prema Visokom. Za borbi oko Han Ploče ABiH je pokušala poslati pojačanja iz Visokog, ali su ona došla prekasno. Većina pripadnika ABiH-a je pobjegla na kraju bitke, ostavljajući za sobom muslimanske civile, koji su ranije odbili napustiti svoje domove (ili im je tako bila naredila ABiH). U bitkama, u kojima se jedna satnija HVO-a borila protiv dvjesto dobro naoružanih vojnika ABiH-a, HVO je imao četiri poginula i deset ranjenih. Valja naglasiti da su borbe počele tek kad su Bošnjaci odbili zahtjev snaga HVO-a da predaju oružje i tako izbjegnu sukobe. Han Ploča je još jedan primjer da HVO namjerno ostavlja siguran prolaz za civile.

Tijekom siječnja i travnja 1993. Gomionica je bila žarišna točka muslimansko-hrvatskih borbi u području Kiseljaka. Od 23. do 25. svibnja snage HVO-a konačno su uspjele očistiti džep kod Gomionice i otkloniti prijetnju ključnom fojničkom raskrižju. Bošnjaci su potom postupno evakuirali cijeli džep, a snage HVO-a potisnule su ih u smjeru Visokog, zaustavljajući se na općinskoj granici Kiseljaka. Pa ipak, ABiH se 5. srpnja vratila u područje i u sklopu nove ofenzive na kiseljačkom području izvela tri napada (u četiri sata, između osam i devet sati te u 17 sati). Napadi su bili neuspješni, no HVO je ipak pretrpio velike gubitke: trinaest ubijenih i pedeset ranjenih.

Potkraj svibnja i početkom lipnja sukobi u kiseljačkom području pomakli su se na jug. Borbe su nastavile plamtjeti sve dok nisu potpisani sporazumi u Washingtonu u ožujku 1994. ABiH je uspostavila crtu nasuprot HVO-u nedaleko Toplica, sjeverno od Tarčina, i tamo razmjestila dijelove svoje 9. brdsko-planinske brigade uz potporu četiri tenka. Cilj je višestruk: osigurati linije komunikacije sjever - jug od Han Ploče do Tarčina, zapadno od crte obrane od postrojbi VRS-a koje su opkolile Sarajevo, te odsjeći HVO od VRS-a. Žarišna točka muslimanske ofenzive s juga potom je postalo selo Tulica u kiseljačkoj općini.

Tulica se smjestila u uskom koridoru, opkoračivši moguću trasu ABiH-a što bi vodila od Tarčina do Han Ploče. 16. lipnja ABiH je, uz određene uspjehe, sa zapada napala Srbe oko Sarajeva, ali su se Srbi pojačali tenkovima i potom potisnuli muslimanske snage, dok je HVO preuzeo bivše muslimanske položaje istočno od Tulice. Početkom Ijeta 1993. Tulica se pretvorila u muslimansku enklavu u neposrednoj pozadini položaja HVO-a prema Armiji bosanskih Srba koja je Sarajevo držala pod opsadom. Stoga je Tulica bila velika vojna prijetnja Hrvatima, koji su to selo morali zauzeti kako bi povezali svoje položaje. U svjedočenju u slučaju Blaškić brigadir Ivica Zeko izjavio je kako su u borbama u donjem dijelu kiseljačkog područja Bošnjaci nastojali onemogućiti veze HVO-a sa Srbima, kao i zauzeti važan koridor Kiseljak - Tarčin. HVO je zauzeo Tulicu 26. lipnja i potom uspio odbiti pet velikih muslimanskih napada na to mjesto, izgubivši pritom - do trenutka potpisivanja Washingtonskih sporazuma - 25 svojih boraca na bojištu. Bilo je teško braniti taj položaj, a Bošnjaci su usto na HVO poslali i jedinice posebne namjene („Crne labudove" iz 17. krajiške brdsko-planinske brigade). Osam je osoba - pretpostavljamo muslimanskih vojnika — smaknuto u Tulici nakon što je HVO zauzeo to selo. Njihov identitet i točne okolnosti smrti nisu poznati. Dva dana poslije pada Tulice u ruke HVO-a, Bošnjaci su napali selo Boljkovići, ubivši pritom tri žene, jednu četrnaestogodišnju djevojčicu i nekoliko staraca.

Pad Fojnice
Izmorena pokušajima da silom probije prolaz kroz kiseljačko područje niz osovinu Turčin - Toplica - Tulica - Han Ploča, ABiH je napade preusmjerila na zapad prema Kreševu i Fojnici. Obrambene snage HVO-a u području Fojnica - Kreševo uključivale su Drugu i Treću bojnu Brigade „Ban Josip Jelačić". Ta brigada pod zapovjedništvom Ivice Rajića brojala je ukupno približno 2.500 Ijudi. Prva bojna brigade bila je odgovorna za sjevernu bojišnicu prema Visokom. Druga bojna, pod zapovjedništvom bivšeg kapetana JNA Ive Kuliša, držala je istočni sektor (Kreševo) jugoistočne bojišnice sve do Crnice. Treća bojna, pod novoimenovanim zapovjednikom Brankom Stanićem, držala je sa 700 do 950 ljudi zapadni i sjeverni sektor (Otigošće - Fojnica) sve do ceste Busovača - Kiseljak.

Udarna grupa ABiH-a sastojala se od šest do osam tisuća Ijudi angažiranih u ofenzivi s juga na kiseljačku enklavu, a uključivala je dijelove Trećeg i Četvrtog korpusa pod zapovjedništvom Dragana Andrića, inače časnika Šestoga korpusa. Od 21. kolovoza 1993. udarnoj grupi dodane su postrojbe lokalne Teritorijalne obrane i 310. brdsko--planinske brigade s fojničkog područja (obično pripajane Operativnoj grupi Istok); dijelovi 317. brdsko-planinske brigade iz Bugojna; 17. krajiška brdsko-planinska brigada, 7. muslimanska motorizirana brigada i 9. brdsko-planinska brigada iz Pazarića (Šesti korpus); kao i sarajevska 4. motorizirana brigada (Prvi korpus).

Borbe na fojničkom području počele su 2. srpnja, nedugo nakon posjeta zapovjednika UN-a u Bosni i Hercegovini generala Philipea Morillona, koji je obećao da će grad sačuvati kao oazu mira. Fojnica je pala Bošnjacima u ruke 10. srpnja, a izgnani Hrvati prešli su preko planine Višnjica i zaposjeli tamošnje napuštene muslimanske kuće. Tijekom muslimanskog napada na Fojnicu, ABiH je spalila dio ratne bolnice HVO-a, kao i hotel Reuma, a psihijatrijska bolnica oštećena je u napadima i snajperskom vatrom s muslimanskih položaja na Zvjezdicama nasuprot
visa Drin i s visa Mala Ploča nasuprot Bakovićima.

Prije početka sukoba u području Fojnice 2. srpnja Hrvati su činili 41 posto stanovništva grada (oko 6.600 osoba), ali ECMM je u listopadu izvijestio kako je grad gotovo isključivo nastanjen Bošnjacima, osim 150 preostalih Hrvata - koji su se već spremali napustiti grad zato što su im Bošnjaci onemogućavali prehranu. Nakon Fojnice, Bošnjaci su temeljito očistili hrvatska sela u tom području. Trećeg listopada tim promatrača ECMM-a posjetio je potpuno uništeno bivše hrvatsko selo Tješilo koje je, po riječima jednog promatrača ECMM-a, ostavljalo „dojam da je riječ o potpunoj mržnji i želji da se dokraja izbriše svaki trag bivših stanovnika".

Fojnica-M1

Presijecajući Lepeničku dolinu, ABiH je početkom kolovoza još jednom silom pokušala ukloniti enklave HVO-a na sjeveroistoku nedaleko sela Han Ploča, Duhri i Lepenice. Istodobno, Bošnjaci su krenuli u napad niz crtu Ostja - Kokoška, s ciljem da u tom području razdvoje HVO i VRS. I ti su napadi odbijeni. 11. kolovoza ABiH je zauzela Bakoviće, ali je u razdoblju od 21. do 26. kolovoza odbijen novi napad dijelova 7. muslimanske motorizirane, 17. krajiške brdsko-planinske i 317. brdsko-planinske brigade. Ofenziva ABiH-a na kiseljačkom području produljila se i u mjesec rujan, a HVO je na nekim mjestima gubio, dok je na nekima uspijevao zadržati teritorij.

Poginuli bojovnici HVO-a
U obrani hrvatskih ognjišta Fojnice u periodu od 02. do 10. srpnja 1993. godine poginulo je 17 bojovnika HVO. Među njima su i trojica prognanika zatečena na ovom prostoru. Njihova starosna dob (od 19 godina koliko su imali Slobodan Banović i Željko Milović pa do 62 koliko je imao Pero Božić) govori da su gotovo sve muške osobe morale biti mobilizirane za obranu kućnih pragova.

Fojnica-J1

Fojnica-J2

Fojnica-J3

Brutalno poubijani civili i počinjeni ratni zločini
Sa prostora općine Fojnica stradalo je 18 civila a polovina njih u periodu 02.-10. srpnja 1993. godine. Najteže je bilo 03. srpnja kada je 8 civila brutalno ubijeno.
Anđelka Babić, rođena Bencun, supruga Mateše, rođena 1915. godine, izgorila je zajedno sa mužem Matešom 3. srpnja 1993. u vlastitoj kući. Kuća je bila sva od drveta i zapaljena, a oni ranjeni i nisu se spasili jer je plamen brzo svu kuću zahvatio. Kuću zapalila ABiH.
Mateša Stipe Babić,  muž Anđelkin je rođen 1906. godine u selu Banji.
Ivo Mate Bošnjak, rođen 15.09.1911. godine u Gradina, Fojnica, ubijen je od ABiH pred svojom kućom u Gradini, 03. srpnja 1993. Pokopan pred kućom.
Ivan Marka Iviš, rođen 27.12.1985. u Gojevićima, Fojnica. Poginuo 03.07.1993. godine u 8.-oj godini života od granate ispaljene sa položaja ABiH iz Dusine u Gojevićima pomažući kupiti sijeno.
Slavko Ilije Katavić, rođen 19.06.1925. u Nadbarama, Fojnica. Ubijen od ABiH kao civil kod svoje kuće 3.7.1993.
Drago Ivo Krajina, rođen  06.06.1937. Ostružnica, Fojnica. Ubijen kao civil od ABiH kada su zauzimali Ostružnicu 5.7.1993. godine
Finka Krajinović, supruga Mirka iz Ostružnice, rođena 12.02.1925. Ubijena zajedno sa obitelji Milišić 3.7.1993. godine u Ostružnici. Izgorila u kući Milišića, nađeni ostaci pokopani izvan groblja.
Ivo Karlo Milišić , rođen 25.08.1930. Ostružnica, Fojnica. Ubijen zajedno sa ženom Katom i susjedom Finkom Krajinović  - izgorio u zapaljenoj vlastitoj kući 3.7.1993. Pokopan uz izgorenu kuću.
Kata Milišić rođena Majić, rođena 6.6.1936. godine. Ubijena zajedno sa mužem Ivom i susjedom Finkom - izgorjela u zapaljenoj vlastitoj kući 3.7.1993. godine. Pokopana uz izgorenu kuću skupa sa mužem Ivom i susjedom Finkom Krajinović. Kuću zapalila ABiH.
Za ove, i druge zločine počinjene od strane ABiH nad Hrvatima općine Fojnica, nije nitko odgovarao i nije poznato da li su uopće vođeni postupci.

Pripremajući ovu temu HB.org je koristila brojne podatke iz različitih izvora, između ostalog i publikaciju Ubijeni Hrvati BiH 1991.-1995., koje je Svjetlo riječi izdalo u suradnji sa Istraživačko dokumentacionim centrom (IDC) iz Sarajeva. Iznenadilo nas je da nismo pronašli podatke o brutalno ubijenim Ivom Bošnjakom, Finkom Krajinović ili Nikom Martinovićem (ubijen 8.9.1993.).
U želji da dođemo do ukupnog broja stradalih Hrvata Fojnice konstatirali smo da hrvatske Udruge proizišle iz Domovinskog rata imaju na svom tužnom popisu 138 imena a IDC 30 imena manje. Ali to je neka druga tema.
Hrvati Fojnice danas, poslije 17 godina, nisu prezadovoljni svojim statusom. O tome govori i broj povratnika prema crkvenim podacima iz 2009. godine koji kažu da je u odnosu na 5.662 Hrvata iz 1991. godine u Fojnici danas 3.700 što je tek 65,3 %.
/C.R.Shrader – Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni | HB.org/


Postotak od 65 % i nije loš, zapravo Fojnica je danas jako dobro mjesto za živjet i Hrvati koji razmišljaju o povratku u BiH bi trebali dobro razmislit i o njoj kao o mjestu za povratak, blizu su Kreševo, Kiseljak i Sarajevo a kombinacija skijanje-toplice su austrijske.

Gondola će se pravit i kupnja kuće ili stana kraj velebnog samostana je odlična ideja.

http://www.vrankamen.ba/
www.brusnica.ba

Autor: Junuz Djipalo | Napisano 10.07.2010. | (59) Sviđa mi se Ne sviđa mi se(30)

Anketa

Ustavi