Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Povratak Herceg-Bosne ili predizborni igrokaz?

Povratak Herceg-Bosne ili predizborni igrokaz?

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 18.04.2010. 16:35

Pita me jedan lik, što to ja mislim o 3. Saboru HZ HB. Prvo što mi pade na pamet bijaše citirati Edu Maajku: „kad se isprazni kasa, bit ćete 4 asa!“

U zadnje vrijeme vrvi od povrataka: Schumacher se vratio u Formulu, Kim Clijsters u tenis, Lance Armstrong se vratio u prošli Tour, a obećao da će i ove godine možda, vratio se Parni valjak, eno Galliani hoće Maldinija vratiti u Milan… O uspjesima ovih povrataka može se diskutirati, ali o tome kako se povratkom ovih legendi dobiva na gledljivosti i senzacionalizmu se ne može diskutirati.

U čemu je onda problem ovih povrataka? U normalnom svijetu glavni entertainmant ili zabavu čini sport, glazba, film… Kod nas, budući da su nam sve ove kategorije u „onoj stvari“, glavnu zabavu čini politika. Tako se u Formulu, na nagovor Bernie Eclestonea, radi dizanja gledljivosti i zanimanja, vraća Michael Schumacher, a kod nas? Kod nas se vraća Vlado Šoljić sa ekipom!

Čak štoviše, uvidjeli, redom, političari kako im u narodu rejting pada, kako će na izbore u listopadu vjerojatno izlazak naroda biti toliko katastrofalno mali, da će morati glasovati oni međusobno za sebe, pa hajde nekako da dignu narod na noge. I umjesto da se osmisli neki novi projekt, nova ideja, nova strategija, oni iz naftalina vade kojekakve likove, koji su ideju za koju nam je devedesetih ginula rodbina i prijatelji, sveli na "nevladinu udrugu". Sad su nam oni kao spasitelji i kao da nije prošlo 20 godina, nude staro za novo. Baš kao i ona četvorica citiranih od Ede Maajke, ponestalo para, ponestalo kredibiliteta, pa ajmo umotat' naftalin u celofan ne bi li ušićarili štogod.

Niti jedan od onih koje su foto aparati snimili na tom saboru nije znao, ili imao hrabrosti (da ne kažem muda) reći u biti o čemu se radi, kojim povodom, zašto se okupljaju. Skupili su se na jednom mjestu, kako bi narodu prodali priču kako su u biti oni više prstiju jedne ruke, više glava, ali misao ista. Drugo je to što su, osim kurtoaznih pozdrava, nitko ni s kim ne priča i što su, čim se završilo i bljeskovi kamera se ugasili, svi otišli na svoju stranu.

Izvukli su izu naftalina ime „Herceg-Bosna“ kako bi narodu prodali da, eto, počinje se govoriti o nekoj zajedničkoj hrvatskoj emancipaciji unutar BiH, ali kukavički, čim bi ih netko upitao „kakav je plan, strategija djelovanja“, odgovarali su redom kako „su to operativna pitanja koja će se rješavati nakon izbora, danas su se samo odabirala tijela“. O čemu vi ljudi moji!?

Zar nije bit svega što hrvatski narod u BiH nema koga birati, tj. uvijek bira od više zala ono manje? Zar je previše bilo očekivati da se ponudi neka zajednička strategija, konsenzus po suštinskim pitanjima baš u ovom periodu prije izbora? Zar je bitko tko sjedi u kojoj fotelji?! Istini za volju, nije se moglo ništa niti očekivati od ovih likova.

Dovoljno je vidjeti tko je sjedio u prvim redovima čuti njihove izjave. Primjerice, Čović za BHT izjavio kako je „ponosan što je radio 1991. godine“. Dakle, ponosan je što je u Sokolu ljudima naređivao reparaciju aviona JNA koji su granatirali Dubrovnik i Vukovar? Ljubić izjavljuje kako su „Hrvati u najboljoj poziciji u povijesti da pokrenu ustavna rješenja svoga statusa u BiH“. Ako je politička neravnopravnost, nejednakost, nepostojanost strategije, suluda ovisnost o Zagrebu i politika isključivih osobnih interesa „najbolja povijesna pozicija“, onda ili smo svi slijepi, ili su sve te ranije pozicije bile dibidus katastrofalne, a nisu.

Političkim zombijima, kako bi ih nazvao dr. Ivo Derado, mentalno zarobljenim u eri komiteta i samoupravljačkog socijalizma koji trenutno vode našu politiku i koprcaju se izgubljeni u vremenu i prostoru, pridružile se još starije političke mumije koji u naftalinskim projektima vide svoje uskrsnuće.

Reanimacija ovog potrošenog materijala nije ništa drugo nego melem za dušu likovima poput Slave Kukića, onih bosanskih prolupalih fratara poput fra Luke Markešića, te narodskih dušebrižnika, poput zastupnika Ive Komšića, koji se tako žestoko i beskrupulozno bori za prava naroda da je digao ruku nedavno za onaj sramotni prijedlog zakona o dizanju plaća dužnosnicima.

Ali hajde, u svemu ovome ima i nešto pozitivno. Ako ništa drugo sada znamo da naš zastupnik u hrvatskom saboru i novoizabrani predsjednik sabora HZ HB Ivo Andrić – Lužanjski zna govoriti. Gledajući ga u Saboru, reklo bi se da ne zna riječi reći. Također, lijepo je bilo vidjeti na jednome mjestu ljudske i moralne veličine poput Nike Lozančića, Vinka Zorića, Željka Raguža i ostalih kako iskreno izražavaju htijenje i ustrajnost na borbi za interese hrvatskoga naroda u BiH.

Mogu nam poslužiti kao primjer! Primjer koji nam govori kako nam je dobro i ovako gdje jesmo, tko nam je ovih dvadesetak godina na čelu. Nakon ovog uspješnog 3. Sabora HZ HB shvatili smo što nama Hrvatima u BiH treba. Jedan kategoričan i sveobuhvatan reset! U protivnom, sada kad nam se ispraznila kasa, nakon izbora ostati će nam četiri asa, a mi nećemo moći ni za seljake, pisati narodnjake.

SR/supersajt.info