Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Tragom reakcije novotravničkih povratnika

Tragom reakcije novotravničkih povratnika

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 27.08.2010. 15:51

Tragom reakcije novotravničkih povratnika

Nakon što je naš portal jučer prenio priču o prognaniku Niki Lovrinoviću iz Gornjeg Putićeva kod Travnika u kojoj je progovorio o problemima sa obnovom kuće, našem su se portalu javile osobe sa sličnim ili gotovo istim problemima.

Radi se o mještanima naselja Hadžići, Zenepići i Pobrđani u novotravničkoj općini. Ti su prostori od ABiH napadnuti u nedjeljno jutro upravo na sv. Antu Padovanskog, patrona tog kraja, kada su se mještani spremali na sv. Misu. Tog 13. lipnja 1993. godine napustili su ovaj prelijepi kraj. Kako su prije toga ostali odsječeni od drugih hrvatskih naselja općine Novi Travnik, pred silinom udara, šačica bojovnika HVO i civili predali se srpskim snagama na koti Kamenjaš prema Donjem Vakufu. Završili su u logoru Manjača i nakon napuštanja razišli se na sve strane svijeta.

Da se bez rodnog ognjišta ne može jedan od dokaza su i ljudi ovih prostora koji se nakon 10.-ak godina počinju vraćati na spaljena ognjišta. U nedjelju 13. lipnja 2004. na sv. Antu, uz puno simbolike na odlazak, slave sv. Misu pokraj obnovljene kapelice. Tom prigodom je u neposrednoj blizini, uz nazočnost Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, posvećeno i spomen obilježje kao trajno podsjećanje na jedno nemilo vrijeme.

Spomenik

Već i nešto ranije se grupa mještana, kojima je tuđina najprije dodijala, vratila u ovaj hrvatski kraj. Smjestila se u improvizirana skloništa sačinjena od nagorjelih greda i ostataka bivših domova, od kiše, sunca, vjetra, snijega... strpljivo se boreći za svoje. Nikle su i prve obnovljene kuće uglavnom sredstvima rodbine iz inozemstva ili pozajmicama. Najupornije su obitelji Mije Bošnjaka, Stipe Ramljaka, Vlade Marjanovića, Ante Jurišića...

Ovaj je kraj dugo bio po strani od silnih donacija i sredstava za koja se danas traže objašnjenja jer postoje dokazi da su potrošena nenamjenski i u kriminalnim aktivnostima.
Tek kada se uključio Caritas poznatim svojim projektom Krov nad glavom došlo je do ozbiljnijih pomaka. Ovaj je projekt obuhvaćao prije svega objekte koji su bili u nižem stupnju oštećenja i za čije saniranje je trebalo manje sredstava i vremena. Kako je gotovo 90% objekata u ovom kraju bilo spaljeno i potpuno porušeno za njihovo obnavljanje čeka se sve do 2008. godine. Tada Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica kao donator, sa općinom Novi Travnik i bivšim vlasnicima porušenih objekata sklapa poznate Tripartitne ugovore o rekonstrukciji stambenih objekata i povratkom u njih. Ti ugovori sadrže i klauzulu da „se vlasnik neće uplitati u radove rekonstrukcije objekta koji će zadovoljiti sve standarde u skladu sa prihvaćenim i priloženim tenderom“. Vlasnici, baš kako to Niko Lovrinović iz Gornjeg Putićeva i objašnjava, nikad nisu dobili ništa od projektne dokumentacije kako bi mogli znati što su to standardi obuhvatili.

Realizacija se i ovdje odvija na način i uz sve poteškoće kako je to opisao Lovrinović. Na ovom terenu posao dobiva firma Ezhera Ljubunčića, prema kazivanju ovih ljudi potpuno nepripremljena i bez iskustava u ovoj vrsti posla. Ljubunčić zbog toga angažira kooperante koji se poslije vlasnicima objekata žale kako su u toj piramidi interesa prošli jako loše i kako samo zbog nedostatka posla ulaze u ovaj projekt.

Dokumenti, prije svega fotografije, koje smo dobili od vlasnika sagrađenih objekata govore o jednom totalnom javašluku koji je rezultirao između ostalog da se jedan objekt u Pobrđanima pod prvim snijegom srušio. U posjedu smo fotografija, koje objavljujemo, iz kojih se vidi kako su započeti radovi na jednom od tih objekata.

TEMELJI-1

TEMELJI-2

TEMELJI-3

Na intervenciju vlasnika objekta kod supotpisnika ugovora, novotravničke općine, radovi su zaustavljeni. Izvođač odbija izvršiti korekcije, praktično se vratiti na početak radova – u temelje, pa vlasnik angažira vještaka građevinarske struke pred čijim argumentima firma Ljubunčić počinje radove iznova. Naravno da je prvi Ljubunčićev kooperant pokupio svoj alat i napustio gradilište. Na novog se čeka tri mjeseca kad je već pao prvi snijeg pa imamo situaciju kao na slici.

Zima 2008

Ovo se desilo na objektu gdje se vlasnik, suprotno nakaradnom ugovoru, upleo u radove. Može se samo pretpostaviti kako su sagrađeni objekti gdje je izostao nadzor vlasnika jer nadzornika donatora nitko nije vidio. Zbog toga je, kao i u Lovrinovićevu slučaju, nekoliko objekata ostalo do danas neprimljeno a time i neuseljeno.

Identično situaciji u Travniku ponašala se Elektroprivreda BiH i u Novom Travniku pa se tek poslije intervencije kod ministra Federalnog ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica Edina Mušića naložio priključak na električnu mrežu jer je on za povratnike morao biti besplatan.

Ne treba dalje obrazlagati sve teškoće kroz koje su vlasnici prošli, a neki i do danas prolaze, da bi se izveo zaključak kako je povratnicima sve rađeno da ne budu povratnici.
Ovdje se kod opaske jednog sugovornika da se radi i o nacionalno motiviranim razlozima usprotivio drugi sa objašnjenjem da je pozadina svega sprega vlasti i građevinarske operative oko podjele ogromnog kolača zvanog novac iz donacija za povratnike. Tvrdi da su iz muke ovih jadnika nikle velebne vile, hoteli i tko zna što sve još i ovdje u Središnjoj Bosni, dijelom i iz materijala koji je ostao zakinut na povratničkim objektima i na adresama osoba koje su bile zadužene za provođenje projekata za povratak prognanika. / HB.org /