RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Tri brata

Napisano 28.03.2015. 21:08

Na kraju sela nalazila se kuća u kojoj su živjela trojica braće. Većini dio dana provodili su u svađi, pa im je ostajalo jako malo vremena baviti se onim “od čega se živi”. Kuća je bila sve zapuštenije, a braća sve siromašnija. Njihovi susjedi pokušavali su u početku dovesti braću u red, no nakon svakog njihovog uredovanja bivalo bi sve gore, a svađe sve žešće.

Jedan od trojice braće zauzeo je pola kuće, dok su u drugoj polovici, živjela druga dvojica, prema sporazumu što su ga potpisali pod pritiskom sela, čime je okončana njihova višednevna tučnjava, u koju su zamalo uvukli cijelo selo. Onaj krupniji s vremena na vrijeme satjerivao bi u kut onog sitnijeg, s kojim je dijelio polovicu kuće, tvrdeći pri tom da je cijela kuća njegova.

Zbog takvog njegovog ponašanja treći je brat upozoravao da će on svoju polovicu kuće odvojiti i da pod istim krovom mogu živjeti samo ako mu se ne bude osporavalo pravo na polovicu kuće, kao što je zapisano u sporazumu.

Sitni brat nije prestajao zahtijevati da i on ima pravo na dio kuće, uvjeravajući drugu dvojicu braće da ovako više ne ide i da na to ima pravo prema preambuli sporazuma.

“To je fašizam”, odgovarao bi krupniji brat sitnijem s kojim je živio u polovici kuće u kojoj je on odlučivao o skoro o svemu. Kada bi zajedno ručali dvojica braće dijelila bi obrok na dva dijela; polovica bi pripala jednom, dok bi drugi brat odlučivao koliko će od polovice obroka dati sitnijem bratu.

Ovaj je zbog toga bivao sve nezadovoljniji jer je dobivao sve manje i manje hrane.

“Neću da ti stalno odlučuješ u moje ime, hoću i ja imati bar jednu prostoriju u kući i da mi pripada onoliko koliko zaradim, ustrajavao je najmlađi brat”.- Može, al da ne diraš moju polovicu, umiješao bi se treći brat.

Na gunđanje sitnijeg, krupniji brat odgovarao je: “Kome se ova kuća ne sviđa može slobodno seliti”.“Ne’š ti mene izgoniti iz moje kuće“, uzvraćao bi mališa.

Dvojica krupnije braće pokušavali su nezadovoljstvo sitnijeg otkloniti uvjeravajući ga kako sada nije vrijeme za podijele, kako je ono što traži nerealno i kako je najbolje za svu trojicu da ne razgovaraju o onom o čemu se ne slažu, već da idu štogod raditi, jer će tako svima biti bolje.

No, sitniji brat nije bio zadovoljan takvim odgovorom. Svađe u kući nisu prestajale, ni kada su susjedi apelirali na braću da se ne svađaju zbog stvari oko kojih se ne slažu, već da više vremena posvete radu i onom od čega žive, pa će im i selo pomoći.

No uzroci svađa time nisu uklonjeni, pa su se prepirke u kući na kraju sela nastavljale iz dana u dan. Trojica braće sve više su se prepirala, a sve manje radila i zarađivala. Kako je vrijeme prolazilo bili su sve siromašniji, njihova kuća sve zapuštenija, a pomoći iz sela bilo je sve manje.

U njihovu kuću susjedi bi sve rjeđe navraćali, zbog nelagode koju bi osjećali pribivajući njihovim stalnim svađama. Uz to bi ih braća redovito uvlačili u svoje prepirke i pokušavali pridobiti na svoju stranu.

Kada bi jedan od susjeda upozorio da je mališa obespravljen, krupniji bi ga optužio da se “miješa u njihove unutarnje stvari”, a jednom prilikom čak mu je odbrusio: “Marš iz moje kuće”.

Nakon izvjesnog vremena susjedi su digli ruke od trojice braće. Čak su podigli zid, kako bi njihovu kuću izolirali od ostatka sela. Dvojica braće počela su uviđati kako ih odbijanje da udovolje opravdanim zahtjevima sitnijeg brata nije usrećilo. Naprotiv. Takav pristup i njima je život učinio nesnošljivim. Uvidjeli su kako je njihovo uvjeravanje najsitnijeg brata da ne pričaju o onom o čemu se ne slažu zapravo besmisleno. Baš o onom o čemu se ne slažu trebaju razgovarati. Taj zaključak označio je početak rješavanja njihovih nesuglasica.

Milan Šutalo/HMS


Nema komentara

Anketa

Ustavi