Izreka kako postoji „bosanski lonac“ u kojem uvijek vrije, ne odražava srž problema u BiH. Nemam problema javno priznati svoje stajalište koje glasi: postoje geopolitički lonci u kojima se stoljećima kuha Bosnu i Hercegovinu.
Ekskluzivno otkrivamo tko stoji iza Martina Raguža.
Vlast u Bosni i Hercegovini možete formirati na najmanje dva načina. Jedan da poštujete njezino ustavno uređenje- koje kaže da je BiH unija dva entiteta i tri naroda- ili da to zanemarite.
Posve očekivano, u krugovima bliskim stranim diplomatima i sisančadima iz NVO sektora, desio se omanji zemljotres, jer to jednostavno nitko nije očekivao. Nitko nije očekivao da makar na jednoj razini ova zemlja može profunkcionirati bez zabrinutih babica iz stranih veleposlanstava i izvođača im radova. I tek sada kreću nove sabotaže i suze.
Odnos bošnjačke vrhuške prema HDZ-u ponavlja platformaški obrazac. Oni su dogovorili koaliciju s relativnim gubitnicima iz RS, pa velikodušno nude apsolutnim pobjednicima među Hrvatima hrvatska ministarska mjesta. Čovićeva pregovaračka pozicija je, od svih ključnih aktera, trenutno najkomotnija, ali su i očekivanja baze od njega najveća.
DF-ovo biračko tijelo prostire se u 99% slučajeva na prostoru bošnjačkog entiteta. Onog koji je pravno virtualan i kojeg Bošnjaci ne priznaju no koji je jako realan i opipljiv. To je , znate onaj dio FBiH, na kojem se ulaže glavnina novca hrvatskog dijela federalnog proračuna po principu ne dvama proračunima pod jednim krovom, tamo na onom dunjaluku gdje nema dijaloga i pluralizma ideja, onaj dio FBIH na kojem su patriotske snage ABiH branili Hrvate od poludjelih Tuđmanovih trupa koje su ih iseljavale od tamo, to je tamo gdje se još uvijek vode bosanski ratovi i prodaju bajke jedne jedinstvene BIH u kojoj polako entiteti odumiru a srpska i hrvatska politika samo što nisu kapitulirale.
Prijelaze iz jedne etničke zajednice u drugu s očitom namjerom političke uzurpacije na štetu drugih sigurno će pridonijeti daljnjoj destabilizaciji društvenih odnosa. U BiH, nažalost, mogućnost takve malverzacije nije ničim regulirana. Tako je npr. Komšićev savjetnik i višekratni bošnjački ambasador Nerkez Arifhodžić ad hoc promijenio dres, preko noći se izjasnio da je Hrvat kako bi zasjeo na hrvatsko veleposlaničko mjesto u Italiji. Iste se stvari događaju i u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, ali daleko od očiju javnosti.
I dok je u javnosti već nametnuta teza da je predsjednik HDZ BiH Dragan Čović onaj tko treba odlučiti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu stranka SDA, DF- Savez za promijene da se priključi ovoj koaliciji i potpiše dokument o „Programskim principima zakonodavne i izvršne vlasti na razini BiH za mandatno razdoblje 2010.-2014.“, pravo je pitanje je li odluka, a time i odgovornost za sudbinu BiH na Čoviću ili možda na lideru SDA Bakiru Izetbegoviću?
U političkom Sarajevu, čini se, nikomu nije sporna činjenica da se vlast formira na jednak način kao i 2010. godine. Tada je programski dokument, notornu platformu, napravio SDP a personalizirao Zlatko Lagumdžija. Tad su se sarajevski mediji i analitičari natjecali tko će projektu, koji je suštinski poništio izbornu volju bh. Hrvata, dati veće hvalospjeve. Danas imamo gotovo jednaku situaciju. Spin-off Lagumdžijinog SDP-a, Komšićev DF napravio je programski dokument koji je prvo potpisao Bakir Izetbegović, a nekoliko sati kasnije i čelnici Saveza za promjene. Čoviću je rečeno da se ”može pridružiti” ovoj koaliciji. Ali i ne mora.
Neka DF-ovci ponesu teret očekivanja promjene. Nadalje DF s Komšićem, a posebno Suljagićem koji u svojim nastupima šovinistički relativizira „hrvatsko pitanje“ i ima imidž bošnjačkog jastreba u RS, ima sve predispozicije da izazove društvenu krizu i naruši odnose s Hrvatima i Srbima koje će u drugom dijelu mandata pomirljivo rješavati SDA-a (i tako skupljati političke poene). Kada se ne dogodi nikakav napredak u Bosni i Hercegovini i kada se bošnjački birači okrenu fazi potrage za stabilnošću, SDA će uletiti s kurvanjskom pričom: „DF nas je ucijenio i nismo mogli drukčije formirati vlast …“
Bilo je i ranije muljaža u vezi s nacionalnom pripadnošću koje su se uglavnom ticale kvota “ostalih”. Stvar je započeo Ejup Ganić, koji je kao kandidat SDA 1990. izabran u tadašnje Predsjedništvo BiH kao kandidat “ostalih”, jer se izjasnio kao Jugoslaven.
Nikad ne znaš kad ti netko u datom trenutku može valjat, zato se nije zamjerat. Nepoželjno je govoriti kako je samo stvar slučaja da Martin Raguž nije bošnjačkim glasovima izabran za hrvatskog člana predsjedništva. Nepoželjno je reći da pobjeda hrvatskog legitimiteta ne znači pobjeda hrvatskog naroda, nego pobjeda HDZ-a BiH. Zašto?
Martin Raguž osvojio je ukupno oko 48.450 nehrvatskih, dominantno bošnjačkih, glasova, pokazala je analiza izbornih rezultata kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH koju je uradio Institut za društvena i politička istraživanja (IDPI) iz Mostara. U analizi IDPI-a zaključeno je kako je Raguž u strukturi svojih glasova imao oko 52 posto nehrvatskih glasova.
Komšićevci pokazujući neprirodnu dozu agresije u svojim stavovima, otkrivaju kako su spremni za nove sukobe, a ne za suradnju. Nisu spremni, zapravo, čak ni priznati Hrvatima da su konstitutivan i suveren narod u BiH. Ako ne shvaćaju pogubnost takvog vođenja politike, neka samo pogledaju u svoje dojučerašnje dvorište – u dvorište SDP-a iz kojeg su i nastali. Vidjet će kod svojih ''drugova'' gdje vodi politika konfrontacije, sukoba, šovinizma, nepoštivanja i negiranja realnosti.
Činjenica da sarajevski mediji nisu nikakav glas javnosti, nego isključivo glas uske političke elite koja vlada Sarajevom, predmet je i ovog teksta. Sarajevski mediji se dakle predstavljaju kao glas “svih građana BiH” što neodoljivo zaudara na mimikriju SDP-a, Naše stranke, a u posljednje vrijeme i DF-a. Ovo ne treba čuditi jer se radi o istoj grupaciji ljudi, koji dijele isti društveno-kulturni krug. Građanski diskurs sarajevskih medija pravi iluziju društveno odgovornih medija koji se osim raskrinkavanja kriminala, korupcije i nepravde, eto uspijevaju baviti i borbom protiv fašizma i nacionalizma.
Kontaktirajte nas