Bosna i Hercegovina država je triju konstitutivnih naroda, a ne samo građana, i tko god to zanemari, ne mari za BiH, njezine narode, a posebno za – građane. I umjesto dužnog poštovanja prema BiH, tjera je u dužničko ropstvo.
Dok građani hrvatske nacionalnosti kao korisnici usluga HT Mostar osiguravaju glavninu prihoda ovoj kompaniji njihov novac Kukić, Prlić i Bakula usmjeravaju u Sarajevo S. V. R. S. A-i – agenciji koja je vodila sve predizborne kampanju SDP-a. Hrvati su tako posredno financirali i Lagumdžijinu organizaciju, koja ih je politički porobljavala, namećući im u vlasti svoje satelite, minorne hrvatske stranke; NHI i Lijanoviće 2001. , a deset godina kasnije HSP i Lijanoviće.
Pregovori o donošenju novih izbornih pravila za Mostar ulaze u novu fazu. Mostarci lokalnu vlast nisu birali još od davne 2008. godine. U međuvremenu je Ustavni sud BiH donio odluku kako su izborna pravila za ulazak u mostarsko Gradsko vijeće neustavna. Suprotna ustavu je bila odredba koju je nametnuo visoki predstavnik Paddy Ashdown, prema kojoj je drastično različiti broj birača u šest gradskih područja birao jednak broj vijećnika – po tri. Isto tako, stanovnici središnje gradske zone nemaju zajamčeno pasivno biračko pravo.
O kontroverznoj političkoj stranci, osmišljenoj pod nadzorom međunarodne zajednice, sa sjedištem u Širokom Brijegu čiji je prvotni zadatak bio razjediniti hrvatski nacionalni korpus u Bosni i Hercegovini te oslabiti poziciju 'stožerne' hrvatske stranke u BiH, kako bi se došlo do unitarizacije dejtonske tvorevine pod krinkom građanske opcije, danas je gotovo sve poznato. NSRzB je nakon netom završenih Općih izbora na samom političkom dnu ali i samom kraju političkog života.
Po svojim izjavama, Ashdown je bio najbliži Mesiću. Bespogovorni dodvoravač centralističke politike najbrojnije elite u BIH, čovjek koji je imao kada shvatiti Bosnu i Hercegovinu ali eto nije od minjaka imao kad… Godine i godine politike centralizma i unitarizma kakvu je podupirao Ashdown, a kakva bi u njegovoj Britaniji bila nezamisliva, i Britaniju bi razorila preko noći, dovele su BIH do upitnosti. Pitanje je danas, kada bi se ponovio referendum o nezavisnosti BIH bi li se skupilo 51% građana koji bi glasali za nju kao samostalnu i suverenu zemlju.
Milan i Marin su hercegovački Hrvati i to nikada nisu krili. Ni kada su bili na vrhu, ni kada su bili na dnu. Tako je bilo, tako će uvijek i biti, a Hrvatska se danas treba crveniti (ne od one karte kojom je mahao Ivo Josipović uoči prošlih izbora) od stida zbog šljama koji radi u medijima i zbog onih političara koji plaćaju taj šljam.
“Političkom smrću” HSP-a i Lijanovića, nakon sudjelovanja u majorizacijskom projektu Hrvata zvanom Platforma” nije umrla vazalska politika ovih stranaka. Ona će doživjeti reinkarnaciju, kroz drugu političku stranku, i kroz druge političke protagoniste.
Unatoč najavama i pozivima međunarodne zajednice, uključujući i onaj s konferencije u Berlinu, da je prioritet, brzo formiranje vlasti nakon izbora, čini se, kako bi ponovo mogli svjedočiti postizbornoj krizi u Federaciji BiH, pa time i u BiH. S tom razlikom, što ovog puta ni jedna od pobjedničkih bošnjačkih stranaka ne pokazuju namjeru da prave vlast bez apsolutnog pobjednika među Hrvatima- koalicije koju predvodi HDZ BiH,
U analizama izbornih rezultata, koje se zadnjih dana „vrte“ po svim bosanskohercegovačkim medijima, a iz kojih je očigledno kako su u Federaciji BiH najveći gubitnici izbora Lagumdžijin SDP, Lijanovićev NSRzB, Budimirov SPP i Jurišićev HSP, ne propitkiva se i ne analizira uloga visokoga predstavnika Valentina Inzka te predstavnika nekih stranih ambasada, ponajprije američke i britanske, koji su osmislili projekt „Platforma“, zdušno ga afirmirali i nametnuli u Federaciji BiH.
Ako je socijaldemokracija ikad i postojala u BiH u pravom smislu te riječi, ona nije umrla na posljednjim izborima, nego puno prije – socijaldemokracija u BiH je mrtva najmanje osam godina, od 2006. godine i izbora Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH.
Nekoliko televizijskih postaja, uključujući i neke javne servise, tako je, dan nakon objave prvih i nepotpunih izbornih rezultata, anketiralo građane na ulicama Sarajeva.- Desetak anketiranih, reklo je da su glasali na izborima i svi su razočarani rezultatima. Mišljenje deset anketirani predstavljeno je riječima ” evo što građani BiH misle o rezultatima izbora”. Iz ovakvih i sličnih anketa moglo bi se zaključiti da za stranke koje su pobijedile na izborima nisu glasali građani BiH, već možda neki izvanzemaljci. Jasno, riječ je o medijskog manipulaciji, koja može biti namjerna ili, pak, slučajna.
Dolaskom na vlast onih koji nacionalno negiraju, komšićizacijom predsjedništva, budimirizacijom Federacije, i jurišićizacijom i lijanovićizacijom Vlade FBIH odnosi među dva naroda koja prema Ustavu FBIH ravnopravno imaju dijeliti prava i obveze kako u FBIH tako i na razini BIH sa RS-om značajno su narušeni. Oni koji negiraju nacionalni BH triptih, djeca iz sarajevskih pozorišta koja sa stvarnom BIH nemaju puno toga zajedničkog doveli su FBIH na rub opstanka a BIH kao zemlju pred novu međunarodnu konferenciju. Skupa s izvršnom vlasti FBIH ostavku bi trebao podnijeti i Valentin Inzko.
Neuvažavanjem Hrvata, a Lagumdžija je predvodio tu kampanju, naposljetku se šteta nanosi svima, pa i Bošnjacima. Bošnjački birači još uvijek nisu dovoljno senzibilirani na problem biranja hrvatskih političkih predstavnika i mnogi ne vide ništa sporno u tomu što su dva puta Hrvatima nametali Komšića. Ali elite moraju vidjeti kakve su posljedice takve politike. Političko Sarajevo je svjesno da su se zgrade u veljači palile i zato što se sva energija trošila na političko ''povaljivanje'' Hrvata i krađu državnih resursa. Ako Sarajevo nastavi s takvim autističnim pristupom političkim procesima, nove paljevine će se sigurno desiti. Vjerojatno i prije nego mislimo.
Sa scene su pak nestali oni koji su sudjelovanjem u platformi SDP pristali biti smokvin list projekta dekonstituiranja Hrvata, poput Živka Budimira i Zvonka Jurišića. Hrvatski birači su ih kaznili jer su okrenuli leđa vlastitome narodu, a Bošnjaci ih nikad nisu ni prihvatili.
Situacija unutar srpskog ili bošnjačkog biračkog bloka ne ostavlja mnogo mjesta manipulaciji, no malobrojnost Hrvata u BiH spušta i pragove potrebne za manipuliranje. Jedan od načina na koji Hrvati mogu pokazati svoju što jasniju političku volju jest da u što većem broju izađu na izbore. No, čak i u slučaju maksimalne izlaznosti i stopostotne podrške jednoj političkoj stranci/koaliciji postoji mogućnost da na nekim razinama budu preglasani bošnjačkim glasovima i isključeni iz vlasti.
Kontaktirajte nas