Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9565
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Gospodarstvo » Crni scenarij u pet činova

Crni scenarij u pet činova

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 25.05.2012. 15:10

Analiza „SB“-a: Što donosi novo zaduživanje kod MMF-a

Crni scenarij u pet činova

Bosna i Hercegovina, odnosno njeni entiteti nisu u stanju vratiti ni prvi dio tranše preuzete od Međunarodnog monetarnog fonda stand-by aranžmanom 8. srpnja 2009; Federacija bi do 30. lipnja tekuće godine, uz kamatu od 3,07 posto, morala vratiti 43,5 miliona KM, a RS 21,5 miliona KM, dok cijeli kredit, sa višim ili nižim kamatama, mora biti isplaćen do 2016., s tim da 2013., uz kamatu od 3,31 posto, MMF-u valja vratiti čak 329.71 milijuna KM. Koje posljedice slijede?

Piše: Vuk Bačanović, Slobodna Bosna

Dok zemlje Europske Unije zbog „blagotvorne“ fleksibilizacije tržišta rada bilježe najveću stopu nezaposlenosti mladih u posljednjih 12 godina (prema šokantnom izvještaju Međunarodnog ureda rada, svaki peti mladi Europljanin je nezaposlen), Bosnu i Hercegovinu polako snalazi sudbina zemalja sa kapitalističke periferije. Sa uništenom/rasprodanom/nekonkurentnom industrijom, sasječenom proizvodnjom, armijom nezaposlenih (i radnika „na crno“), preopterećenim javnim sektorom i glomaznom birokracijom, ona više ne može opstati bez velikog zaduživanja u cilju sprečavanja sveopćeg kolapsa. Iako je BiH, djelovanjem stranog komercijalnog bankarskog sektora, već izložena tipičnom „isisavanjem“ kapitala sa periferije ka središtu, daljnje „isisavanje“ i „mjere štednje“, kao posljedica prethodno spomenutog stanja, tek bi mogle uslijediti.

BiH, odnosno njeni entiteti nisu u stanju vratiti ni prvi dio tranše (800 milijuna od ukupno 2 milijarde 384.49 milijuna KM) preuzete od Međunarodnog monetarnog fonda stand-by aranžmanom 8. srpnja 2009. Federacija bi do 30. lipnja tekuće godine, uz kamatu od 3,07 posto, morala vratiti 43, 5 milijuna KM, a RS 21,5 milijuna KM. Cijeli kredit, sa višim ili nižim kamatama, mora biti isplaćen do 2016., s tim da 2013., uz kamatu od 3,31 posto, MMF-u valja vratiti čak 329.71 milijuna KM. Budući da je za entitetske birokrate vraćanje i 43, 5 milijuna KM misaona imenica, sa MMF-om će se morati pregovarati, ili o reprogramiranju kredita, ili o preuzimanju druge tranše kredita od milijardu i 584,49 milijuna KM.

Sve se ovo dešava u situaciji kada je financijska kičma BiH (komercijalne banke), kreditna sredstva od 15 milijardi KM podijelila na način da većina (50 posto) otpada na nenamjenske kredite za stimulaciju potrošnje koja odlazi na uvozne proizvode ili (40 posto) na trgovinu, što ostavlja vrlo malo prostora za razvoj industrije i, uopće, proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje bi poboljšale razmjenu BiH sa svijetom. Budući da sredstva MMF-a nisu uzeta radi investicija, već održavanja glomazne administracije, isplate plata u javnom sektoru, te penzija i invalidnina, teško da će, s obzirom na rokove plaćanja, dovoljan dio novca dovoljno brzo biti investiran u bilo kakvu proizvodnju, ili velike javne radove, koji bi potakli zapošljavanje. Svakako da će sistemska kriza kapitalizma u Europi dodatno otežati takve aktivnosti, a pogotovo predviđeni BDP rast BiH u 2012. od 0 posto i, jedva, 1 posto u 2013. Prema tome, crni scenarij, kao posljedica daljnjeg zaduživanja kod MMF-a i „mjera štednje“, mogao bi, u pet tačaka, izgledati ovako:

1. POVEĆAVANJE SIROMAŠTVA I NEJEDNAKOSTI
Politiku „stezanja kaiša“ i „mjera štednje“ neće osjetiti privilegirani birokrati i materijalno osigurani poslušni klijenti, koji razna socijalna davanja primaju radi pukog statusa borca ili ratnog vojnog invalida, a ne zbog siromaštva ili nezaposlenosti. Mjere štednje, odnosno „austerity“ kakav se nameće Grčkoj, u Bosni i Hercegovini bi svakako osjetili oni najslabiji: slabo plaćeni radnici, umirovljenici i nezaposleni, jednom riječju svi oni čiji je fizički otpor lako suzbiti. Ovome svakako kumuje nepostojanje baze podataka o materijalnom stanju primatelja socijalne pomoći, koja je glavni razlog bespotrebnog odljeva proračunskih sredstava. Budući da postojeća kompradorska vlast u Federaciji BiH i RS-u mora sačuvati privilegirane položaje svoje baze: klijentilističke birokracije i prije svega se pobrinuti za dobre plate u represivnom aparatu, ona će prići linearnom rezanju, od kojeg će najviše nastradati oni koji, ionako, najmanje imaju.

2. NASTAVAK PRIVATIZACIJSKE PLJAČKE NEKADAŠNJE JAVNE IMOVINE
Privatizacija niza poduzeća u kojima vlada ima vlasnički udjel već je predviđena Programom rada agencije za privatizaciju u Federaciji BiH sa planom privatizacije za 2012., kao i Planom privatizacije državnog kapitala za 2012. koji je izradila Investiciono-razvojna banka Republike Srpske. Tako je u Federaciji BiH za privatizaciju 2012. predviđen državni kapital u prethodno sustavno uništavanim firmama: „KTK“ d.d. Visoko, „Krivaja“ d.d. Zavidovići, „Željezara Zenica“, „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša, „Vitezit“ d.d. Vitez. Uz to, Vlada će, „kada se steknu uvjeti“, pokrenuti „postupak prodaje i za poduzeća koja u svojim početnim bilancama iskazuju djelomično ili u cjelini ista prava i obveze i isti kapital“. Tako će, zbog daljnjeg zaduživanja i vraćanja dugova, na red za privatizaciju svakako doći: „Šipad export – import“ d.d. Sarajevo, „Unis-udružena metalna industrija“ d.d. Sarajevo, „Aluminij“ d.d. Mostar, „Energoinvest“ d.d. Sarajevo, „Hidrogradnja“ d.d. Sarajevo i „Remontni zavod Travnik“ d.d. Travnik. Vlada će prodavati i svoje dionice u „Bosnalijeku“ d.d. Sarajevo, „Sarajevo-osiguranju“ d.d. Sarajevo, „Energopetrolu“ d.d. Sarajevo i „Fabrici duhana“, d.d. Sarajevo. U Republici Srpskoj će se privatizirati strateška poduzeća, „Fabriku motora za specijalne namjene“ a.d. I. Sarajevo, „Fabriku specijalnih transmisija“ a.d. I. Sarajevo, „ZRAK“ a.d. Teslić, „FAMOS - Fabrika motora“ a.d. I.Sarajevo, „Kosmos“ a.d. Banja Luka, „Tehnički remont“ a.d. Bratunac, RŽR „Ljubija“ AD Prijedor, „Orao“ a.d. Bijeljina i mnoga druga manja poduzeća, uključujući čak i javne veterinarske stanice širom Republike Srpske. Također treba napomenuti da je RS već odavno prodala svoj telekom i naftnu rafineriju, dok Plan privatizacije državnog kapitala za 2012. napominje da je Agencija za privatizaciju BiH nadležna i za privatizaciju udjela državnog kapitala u: JP „Elektroprivreda“ BiH d.d. Sarajevo, JP „Elektroproprivreda HZ HB“ d.d. Mostar, JP BH „Pošte“ d.o.o.Sarajevo, JP „Hrvatske pošte“ d.o.o. Mostar, JP „BH Telecom“ d.d. Sarajevo, JP „Hrvatske telekomunikacije“ d.d. Mostar. Nesumnjivo je da će vraćanje kredita MMF-u ubrzati rasprodaju ovih poduzeća, čime će „prvobitna akumulacija“ započeta podržavljenjem javnog dobra, uništavanjem i rasprodajom industrije biti dovršena privatizacijom profitabilnih, ali birokratiziranih državnih poduzeća.

3. DEREGULACIJA TRŽIŠTA RADA I MASOVNA OTPUŠTANJA
Rasprodaja javnih poduzeća neće značiti samo isisavanje ostvarenih profita izvan BiH i onemogućavanja reinvestiranja u korist društva, već i masovna otpuštanja „bespotrebne“ radne snage, pri čemu će uhljebljenici i rođaci partokrata automatski biti u boljem položaju i zbrinuti, dok će onima bez „štele“ preostati ulica. Ovo neće značiti samo dodatni pritisak na proračun zbog socijalnih izdataka za novu armiju nezaposlenih, koji će se naravno 'pokrivati' daljnjim sredstvima MMF-a, već i uništavanje potrošnje, što će izazvati lančanu reakciju smanjivanja prodaje i proizvodnje, što će dalje diktirati daljnje smanjivanja nadnica i otpuštanja u javnom i privatnom sektoru. Nije zgorega dodati da daljnje povećanje siromaštva, znači i podizanje stope kriminaliteta, različitih sumnjivih biznisa, izrabljivačkog rada „nacrno“, a posebno maloljetničke delinkvencije u potrazi korom hljeba u većim urbanim centrima.

4. IMIGRACIJA RADNE SNAGE I DALJNJI ODLJEV MOZGOVA
Masovna nezaposlenost uzrokovana „mjerama štednje“ i privatizacijama državnih poduzeća će, prirodno, izazvati migraciju u zemlje gdje se radna snaga i vještine mogu prodati po povoljnijim uvjetima ili za bilo kakvu cijenu. Ovo neće važiti samo za već obučene radnike i stručnjake, već i za diplomirane studente, magistrante i doktorante različitih nauka. Ukoliko BiH već ima zabrinjavajući stupanj odljeva mozgova, on će se u novonastaloj situaciji intenzivirati. Bolnice, ambulante, preostale javne ustanove i obrazovne institucije, koje su ionako deficitarne potrebnim, a pretrpane podobnim stranačkim kadrom, tako će još više stagnirati i biti proglašavane „nefunkcionalnim“, kako bi se i same pripremile za privatizaciju i daljnji paket „mjera štednje“, odnosno otpuštanja i smanjivanja plata onima koji će biti suviše nemoćni da se spase pomoću stranke ili utjecajnih prijatelja ili klijenata. Drugim riječima, kolaps javnih službi, nemogućnost njihovog
oporavka, ili barem brze prekvalifikacije radne snage, mogao bi rezultirati potpunom kataklizmom.

5. POLITIČKA NESTABILNOST, JAČANJE DESNIČARSKIH SNAGA I DALJNJA DEZINTEGRACIJA DRŽAVE
Debakl lijevo-liberalnih, odnosno socijaldemokratskih političkih stranaka, koje su kumovale zaduživanju države, a time i masovnim privatizacijama i otpuštanjima, otvaraju vrata desničarskom ekstremizmu i populizmu. Neizbježno iskaljivanje bijesa mase kroz socijalne nerede će svakako postati plijenom manipulatora, kao i uvijek u vrijeme sistemskih kapitalističkih kriza. Ovakvom scenariju bi mogla pogodovati i politička nestabilnost koja će nastati izlaskom Grčke iz eurozone, te potonućem Španije, Portugala i Italije u još dublju recesiju. Scenarij u kojem političke oligarhije, u strahu od bijesa gomile, intenziviraju propagandu nacionalističke netrpeljivosti nije nov. U stanju sveopće financijske nestabilnosti, ne bi bilo nimalo začuđujuće da vladajuće kompradorske mafije, nesposobne da reguliraju potraživanja MMF-a, izađu u prvi plan sa politikama „nacionalnog interesa“, okrivljujući „one druge“ za sveopći kolaps, zagovarajući radikalna secesionistička ili ratna rješenja. U tom trenutku, mnoge će političke maske pasti ili biti zamijenjene. To bi, eventualno, mogla biti prilika za ljevicu, prvenstveno za SDP, da se riješi balasta korupcije, nacionalizma i patriotizma i, po ugledu na grčku SYRIZU, stane u obranu radničkih prava, a protiv pljačke zemlje i nacionalističkih manipulacija i mistifikacija odgovornosti za kolaps.

FINANCIJSKI ŽANDARM

U odnosu naspram BiH i drugih zemalja kapitalističke periferije, jasno je što je uloga MMF-a. Radi se o imperijalističkom financijskom žandaru koji postoji isključivo kako bi osigurao da sve ekonomije zemalja periferije promoviraju otvorenost trgovine i tijekova kapitala u korist država kapitalističkog jezgra. To MMF, međutim, ne čini svjetskom zavjerom mračnjaka, već jednostavno nužnošću „tranzicije“ za zemlje koje su u nemogućnosti da se takmiče sa jezgrom, ali moraju osigurati potrošnju za njihove proizvode, što čine zadužujući se u inozemstvu. Da bi ovo izbjegla, BiH mora pribjeći potpunom redizajnu svoje ekonomske politike, što postojeće globalne i lokalne političko-ekonomske prilike ne omogućavaju.

Predstoje nam, definitivno, vrlo zanimljiva vremena.

| Slobodna Bosna | HB.org |