RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Bosna i Hercegovina, projekt gradnje političkog diva i gospodarskog patuljka

Napisano 24.01.2012. 10:26
Zlaja degenerik

Piše: Vinko Đotlo

Ništa se, gotovo, tako čvrsto ne brani kao promašeni, neizvedivi i neodrživi projekat, bilo pojedinca ili neke zajednice. Takvi projekti, koji su u s vom začeću osuđeni na propast obićno se brane zbog vlastitog interesa, kako se ne bi priznala osobna nesposobnost za takav zadatak. U obranu neobranjivog uzimaju se primjeri, koji u svojoj suštini nemaju nikakvih sličnosti sa onim što brane. I kroz projekat Europske Unije projektanti i zagovornici Bosne i Hercegovine, ovakva kakva je sada, pokušavaju opravdati njeno nepravedno ustrojstvo u Daytonu, te kažu, ako se Europa ujedinjuje, zašto ne bi i Bosna i Hercegovina.

Ipak, nebesko zemaljska je razlika između projekta Europskog i bosanskoherecgovačkog projekta ujedinjenja. U prvom redu u naćinu ujedinjavanja. Naime, dok se Europa ujedinjuje na demokratskim načelima slobode odlučivanja članica, referendumom naroda o pristupanju toj asocijaciji, Bosnu i Hercegovinu ujedinjuju dekretima, prisilama, nepravdom, naćinima najgrubljeg kršenja temeljni ljudski prava i sloboda odlučivanja o vlastitoj sudbini. U beha ujedinjenju ni traga o demokratskim vrijednostima i stečevinama, referendumskoj snazi iskazanoj voljom naroda hoće li i kako živjeti u tom, u Daytonu skrpljenom, projektu. Iz tih neuspoređujućih razlika ujedinjenja Europske Unije i Bosne i Hercegovine vidljiva je i ona druga, možda čak i veča, razlika. A ta razlika Bosnu i Hercegovinu i ćini neodrživom i propalim projektom, bez obzira na snagu i moć, pa i sredstva kojima se služe zagovornici daytonsko, genocidno, podijeljene Bosne i Hercegovine.

Naime, dok se Europska Unija razvija i raste u svjetskog gospodarskog diva, te slabi i smanjuje se, u ime zajedničkog cilja svojih članica, u političkog patuljka, zagovornici ovako ustrojene cjelovite Bosne i Hercegovine, sredstvima unitariziranja, centraliziranja, prebrojavanja, te krivotvorenja istine, od te zemlje nastoje, a u tome i uspjevaju, napraviti gospodarskog patuljka i političkog diva. Sve to u ostvarenju planova i ciljeva brojnijeg beha naroda. Upravo, najveća opasnost opstanka višenacionalnih zajednica je njihov politički rast i gospodarski pad. To je dokazana politika vladavine brojnijeg naroda nad malobrojnijim u multi zajednicama, gdje je politika ispred svega, ali i sredstvo porobljavanja, diskriminiranja i marginaliziranja malobrojnijeg člana te zajednice. Naprosto, politički div je cilj brojnijeg člana beha zajednice, budući da samo kroz tu snagu osigurava se dominacija nad malobrojnijim članom beha unije.

Nikada zbog te političke dominacije, koja se širi i održava na sve moguće i nemoguće, dozvoljene i još više nedozvoljene, načine, još k tomu ustrojene na giga nepravdi Daytona i priznatog genocida, višenacionalne zajednice, kakva je beha, dožive prije i raspad negoli se dovrši projekat ujedinjenja. Zajedničko kod svih povijesnih zajednica kakva je današnja Daytonska Bosna i Hercegovina je nepravda na kojoj poćiva, i na kojoj se gradi. To je bio temelj i jugoslavenske zajednice. Njihov raspad je neminovnost, koja jedino otvara vrata pravdi i pravednosti, slobodi i demokraciji. Višenacionalne zajednice tipa današnje Bosne i Hercegovine na neki način su mala „ imperijalna carstva", u kojima dominira, upravlja,i vlada brojniji narod. I zbog toga, poput mnogi povijesni imperija moraju doživjeti kraj, nestanak sa političke karte svijeta.

Politički div strana je kategorija demokratskim vrijednostima, jer to bi, zapravo, značilo politička država, ćime bi demokracija prestala biti proces. Politički div je dimenzija totalitarnih, diktatorskih režima jednoumlja, zbog ćega je takvo uređenje stanje. Nije teško zamisliti što to znači u višenacionalnim zajednicama, kada je u pitanju razvitak slobode, prava, jednakosti i procesa demokracije kod malobrojnijeg naroda.

Stoga, Bosna i Hercegovina nema ama baš nikakvih sličnosti sa Europskom Unijom i njenim vrijednostima na putu ujedinjenja. Jedina beha sličnost sa Europskim projektom ujedinjenja je ogromna neućinkovita birokracija, namještena po ključu političke podobnosti i nacionalne brojnosti. Ako se pokušava uporediti BiH sa EU onda zagovornici ne spominju jednu vrlo važnu sličnost, niti je Europska Unija država niti je Bosna i Hercegovina država. To su zaista velike jednakosti ta dva projekta, od kojih prvi raste u gospodarskog, a drugi u političkog diva. Tako različit razvitak tih projekata moguće je samo zato što se Europska Unija ujedinjuje na dobrovoljnoj odluci članica, a Bosna i Herecgovina se ujedinjuje na prisili zajedničkog življenja. Time se Bosna i Hercegovina gradi kao prisilna politička cjelina, uprkos vidljivoj i življenoj podijeljenosti njenih razlika, koje se s vremenom, zbog sve veće prisile, sve više međusobno udaljavaju, a ne zbližavaju.

Ni jedna nemuslimansko bošnjačka beha sastavnica ne želi se asimilirati u novokomponirani identitet brojnijeg naroda. Svaki pokušaj prisilnog, kroz prebrojavanje, unitariziranje, centraliziranje, ili građaniziranje, podređivanja, asimiliranja stariji kulturni, nacionalni i civilizacijski beha identiteta, bilo srpskog ili hrvatskog, u tek novi na beha političkim i zemljopisnim prostorima, bošnjački, zapravo je zločin nad identitetom. Umjesto slobode njegovanja i ćuvanja beha posebnosti, kao povijesni bogatstava i jamca bosanskohercegovačke opstojnosti, snagom brojeva ono se minimizira, ne priznaje pa čak i progoni. To pak nije slučaj u procesu ujedinjenja Europe.

I nije to jedini slučaj progona drugog i drugaćijeg u Bosni i Hercegovini. Čak ni najveći dokazani prijatelj Bosne i Hercegovine u vrijeme njenog najstravičnijeg stradanja, prijatelj koji je svojim moralnim autoritetom doprinio izlazu u svijet beha istine stradanja, danas blaženi Papa Woytula, je nepoželjan u Sarajevu. U nacionalno i vjerskom homogeniziranom, etnički i vjerski čistom muslimansko bošnjačkom, a govori se glavnom beha gradu, Sarajevu nema mjesta za bistu Pape koji je bio svjetski zagovornik mira, snošljivosti i suživota razlika, i cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Ako mir i pravednost koje je Ivan Pavao II. zagovarao u BiH brane postavljanje njegove biste u gradu kojeg je svojim dolaskom, na neki način oslobodio, koje su to onda kategorije i vrijednosti koje zagovara, i na kojima muslimansko bošnjačko političko i vjersko vodstvo gradi Bosnu i Hercegovinu. Zasigurno, nažalost, niti su europske, niti demokratske, a niti povijesno nacionalno vjerski šarene bosanskohercegovačke. Stoga je projekat Bosne i Hercegovine neuporediv sa projektom EU, on je naprosto klon Jugoslavije.

I zbog toga je Bosna i Hercegovina politički div i gospodarski patuljak. Nekima i beha i svjetskim stranama to i odgovara.

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi